Novi početak za zaboravljenog napadača kojeg su ozljede spriječile na putu prema vrhu

U prvim danima nove, 2013. godine Giuseppe Rossi je ponovno započeo svoju karijeru. Talentirani talijanski nogometaš se nakon niza godina u Villarrealu vratio u domovinu gdje će tražiti i povratak staroj formi. Napadač je potpisao ugovor s Fiorentinom koja u njega nije uložila mali novac, stoga se dosta očekuje od nekadašnjeg reprezentativca.

Talijanska javnost je s puno pažnje pratila vijesti o transferu Rossija iz Villarreala. Iako je već duže vrijeme ozlijeđen, a znalo se reći i da više neće moći na teren, više je klubova iz Serie A stajalo u redu za njegove usluge. Pomalo čudno ako se uzme u obzir da Rossi nije ozbiljnije igrao otprilike godinu dana i tri mjeseca.

Ipak, 25-godišnjak je stekao silno poštovanje u svojoj domovini kroz dosadašnji tijek karijere, a mnogi će reći da je razlog tome upravo činjenica što njegov nogometni put nije započeo u Italiji i što u tamošnjoj ligi nije odigrao veći broj utakmica. Naime, Rossi je rođen u Sjedinjenim Američkim Državama, a već sa 17 godina je potpisao ugovor s Manchester Unitedom.

Rossi, dakle, nije imao tipičan početak i uspon mladog talentiranog nogometaša. Taj je put obilježen i velikim padovima, a posljednji ga je mogao koštati i karijere. Pomalo zaboravljen od sportske javnosti, napadač koji je znao u sezoni zabiti po 32 pogotka pokušava se vratiti na vrh, a kao novu "odskočnu dasku" pronašao je klub iz Firence.

Inozemna iskustva velika prednost

Rossi je potpisom za Viole postao jednim od rijetkih igrača u talijanskom prvenstvu koji ima toliko inozemnog iskustva, a tek mu je 25 godina. Još kao dječak došao je u Italiju iz SAD-a s jednim jedinim ciljem - postati vrhunski nogometaš. Nakon samo nekoliko godina u omladinskom pogonu Parme zamijetili su ga skauti Manchester Uniteda i ekspresno doveli na Old Trafford.

Tamo je i startala njegova seniorska, profesionalna karijera, a igranje i treniranje u Engleskoj znatno ga je ojačalo. Iako u dresu Crvenih vragova nije upisao previše nastupa za prvu momčad, to iskustvo mu je dosta značilo za daljnji napredak, a dodatno se razvio kao igrač na kratkotrajnim posudbama u Newcastleu i Parmi.

Prvim danom kolovoza 2007. godine počinje i prava karijera za Rossija. Tada je, naime, došao u Villarreal koji je za njegove usluge izdvojio oko 10 milijuna eura. U tom španjolskom klubu Rossi se profilirao u napadača kakvog ga svi pamte, ubojitog pred suparničkim vratima s profinjenim pokretima i driblinzima.

Žuta podmornica se pokazala idealnom momčadi u kojoj su Rossijev talent i umijeće došli do izražaja. Klub je gajio napadačku igru s velikim posjedom lopte i puno dodira što je iznimno odgovaralo Talijanu. Klub je pomogao njemu, ali i on je ostavio dubok trag u malom španjolskom gradu.

U sezoni 2010./2011. Rossi je bio na vrhuncu. U svim natjecanjima skupio je 56 nastupa, a zabio je čak 32 pogotka. Njegovom je Villarrealu išlo odlično, u Europskoj je ligi došao do polufinala, a on je dobio poziv talijanskog izbornika da se priključi reprezentaciji. Činilo se da ništa ne može zaustaviti Rossija na "putu prema gore".

No, tada je došao 26. listopad 2011.

Ozljeda koljena ispriječila se daljnjem napretku

Na utakmici protiv Real Madrida Rossi je potrgao ligamente desnog koljena i doživio težak udarac od kojeg se niti dan danas nije u potpunosti oporavio. Iako u tom trenutku prognoze nisu bile toliko crne, pokazalo se da će ga ozljeda kočiti u povratku na terene duže vrijeme i da će morati biti iznimno strpljiv.

Šest mjeseci trebalo mu je da ponovno počne raditi s loptom, a nakon što je konačno dočekao povratak treninzima - dogodio se novi šok. Obnovio je ozljedu koljena i uslijedio je novi, težak proces oporavka koji će trajati još i duže, otprilike osam mjeseci.

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Teška povreda zadesila ga je u trenutku kada je igrao najbolji nogomet u karijeri. Bio je vrlo cijenjen na europskom tržištu i bio je blizu unosnog transfera u jedan od bogatijih klubova na Starom kontinentu. Polako se probijao i u standardnu postavu talijanske reprezentacije, no taj jedan trenutak promijenio je sve.

Rossijeva ozljeda nije pogodila samo njega, veliki je udarac doživjela i cijela momčad Villarreala. Žuta podmornica je ostala bez ponajboljeg igrača što je na kraju rezultiralo debaklom. Klub koji je samo nekoliko sezona prije oduševljavao u Ligi prvaka i Europskoj ligi ispao je iz španjolske Primere i preselio u drugi rang. Ne bi bilo točno reći da je izostanak Rossija jedini razlog tome, ali zasigurno je jedan od faktora.

Novi početak u Fiorentini

Dug i mukotrpan proces oporavka od ozljede koljena približava se kraju, a Rossi je početkom tekuće godine uspio pronaći novi klub u kojem će imati i svježi početak. Villarreal u drugoligaškom društvu morao je napustiti zbog oživljavanja karijere, a povratak u domovinu smatra se dobrim potezom.

U drugim ligama zasigurno ne bi dobio toliko pozornosti i podrške kao u Italiji, no to će s vremenom morati i opravdati. Talijanska nogometna javnost i mediji bit će na njegovoj strani, ali ukoliko ispuni očekivanja koja su pred njega postavljena. Na Rossiju je zadatak da se najprije izbori za minutažu u momčadi, a potom i da pokuša zadobiti povjerenje Cesarea Prandellija.

Pitanje je samo je li odabrao dobar klub na prekretnici karijere. Za igrača koji se tek vraća na travnjake nakon dužeg izbivanja ne bi bilo pametno priključiti se snažnijim momčadima u kojima bi bilo nemoguće izboriti se za mjesto u napadu. Fiorentina se stoga čini logičnim izborom, Viole su pri vrhu tablice, a opet se od njih ne očekuju velike stvari.

U Firenci će vjerojatno osjećati manji pritisak nego što bi bio slučaj da se eventualno pridružio Juventusu, Interu pa i Milanu kojem ne ide baš ove sezone. Sredina u koju je došao možda se čini pogođenom, ali svejedno Rossija čeka težak rad kako bi se nametnuo Vincenzu Montelli.

Konkurencija u napadačkoj liniji nije zanemariva. Tu je Stevan Jovetić koji je postao neprikosnoven na stadionu Artemio Franchi i njegovo je mjesto u prvih 11 praktički zagarantirano. Nedostatak iskustva u mladoj momčadi Fiorentine nadopunjava Luca Toni koji i dalje predstavlja veliku prijetnju za protivničke ekipe, a određeni kredit imaju i Adem Ljajić i Mounir El Hamdaoui.

Rossi, dakle, u Fiorentini ima perspektivu i na prvi pogled taj se klub čini dobrim za oživljavanje karijere. Ipak, ne treba puno očekivati od njega već u aktualnoj polusezoni koja će vjerojatno biti tek vrijeme prilagodbe na novu momčad, novu ligu, novi status u klubu i prije svega novo zdravstveno stanje. Rossiju je tek 25 godina i dosta je toga još pred njim tako da nema potrebe za žurbom. Vremena za povratak na "stare staze slave" još uvijek ima, a najviše o njemu ovisi je li velika karijera talentiranog napadača nepovratno izgubljena ili ono najbolje od njega tek dolazi.