Llorente i Juventus su potrebni jedan drugom

Od ljeta 2013. godine španjolski reprezentativac Fernando Llorente nosit će dres Juventusa. Istina, nosit će ga možda u slobodno vrijeme i ranije, ali tek za pola godine će za takvo ponašanje početi dobivati i financijsku potporu talijanskog velikana.

Athletic Bilbao plaćat će dotad, pak, igrača koji mislima već dugo nije na San Mamesu, ali koji je svojom odlukom u koprodukciji s nepopustljivim klupskim stavovima odlučio žrtvovati jednu sezonu zbog njih nekoliko na nešto višoj razini. Žrtvovati je možda preteška riječ, ali odigranih tek 20-ak posto minuta u domaćem prvenstvu te manje od polovice ukupnih minuta u europskim ispitima baskijskog kluba se ne može nazvati dobivanjem prilike za ostanak na prijašnjoj golgeterskoj formi.

Zadirati dublje u smislenost ovakve odluke i nuditi rješenja kojima su mogli i Athletic i Llorente i Juventus profitirati i ranije sad nema previše smisla, već se valja posvetiti analizi onoga što će Španjolac donijeti aktualnom talijanskom prvaku. Kao i što će torinska avantura ponuditi njemu.

Baski su, uglavnom, propustili zaraditi određenu nezanemarivu odštetu na jednoj od svojih perjanica, ali tvrdim pregovaračkim stavovima i ne spuštanjem ispod prethodno određene odštetne klauzule u ugovoru nisu htjeli ići. Nisu fleksibilnošću maksimalno iskoristili pravila tržišta pred ulazak u posljednju godinu ugovora, stavili barem malo postrance naum da ne dopuste osipanje ekipe i uzeli neki jednoznamenkasti broj milijuna odštete. Možda su bili i vođeni nadom kako će napadača ipak privoljeti na potpis novog ugovora nakon njegovih sad već skoro devet godina u klubu.

Llorente, dakle, odlazi, a teško da mu se može spočitavati kako je to zbog novca. Takav zaključak i nije odveć pošteno izvući nakon što je igrač odbio novi ugovor u Athleticu s 4,8 milijuna eura godišnje plaće, a prihvatio Juventusov s oko 4,5 milijuna anualnih primanja. Izvještaji kao takvi možda i skrivaju neke stavke, neke postotke i bonuse, ali jasno je da razlika u primanjima nije razlog zašto je Fernando inzistirao na odlasku.

Ovaj 27-godišnjak je, očito je, u drugoj polovici svojih dvadesetih osjetio potrebu za novim izazovima. Za što ima potpuno pravo. Srećom po njega svojom kvalitetom si je otvorio vrata niza klubova koji nude nešto višu razinu od one u Bilbau. Athletic, jedan od istinskih španjolskih velikana, osvajač osam domaćih naslova, četvrti klub po uspjesima u Primeri i jedan od tri koji nikad nije ispao iz najvišeg ranga natjecanja, ipak plaća danak svojoj politici.

Ograničavanje na igrače iz vlastitog "bazena" je simpatično, možda i više ispravno nego neki drugi izbori, u tu raspravu neću ulaziti, ali ne može se reći da je svrsishodno u današnjem vremenu. Skoro dvadeset godina bez trofeja, uz tek nekoliko približavanja osvajanju istoga, s potpunim pravom nekom može biti nedovoljno za zadovoljavanje sportskih ambicija. Uz svu romantičnost i još veću težinu trofeja koji ovakvom politikom stignu na San Mames, jasno je da netko ne želi provesti karijeru na taj način.

S te strane, svi oni koji su Llorentea nazivali izdajnikom svog kluba ili će to možda učiniti, nemaju baš previše uporišta za to. Igrač je svoje jasno rekao, a navijači bi, ako već na nekog moraju, ljutnju trebali usmjeriti prvenstveno na čelnike kluba. Mada razloga za ljutnju i nema previše, možda za tugu tek.

"Situacija u kojoj se nalazim je i dalje teška", riječi su igrača za o trenutnom stanju njegove karijere, uz naglasak kako je učinio sve što je mogao kako bi Uprava napravila najbolje za klub. "Imam čistu savjest i trudim se naučiti nešto iz svega ovoga. Nadam se da će me to učiniti jačim", otkrio je, uz poruku lokalnim medijima koji očito nisu zauzeli njegovu stranu: "Odlučio sam šutjeti i ne boriti se protiv užasnih stvari koje sam pročitao."

Nakon više od 300 nastupa za momčad sa San Mamesa stasiti napadač kreće dalje. U dobi u kojoj bi trebao igrati najzreliji nogomet i pružati najviše dolazi u klub kojem je cilj u idućim godinama vratiti se u sam vrh europskog nogometa, kojem je financijska likvidnost jedan od najvećih aduta na tom putu i koji ima dobro posloženu momčad kojoj nedostaje igrač baš njegovog tipa.

Juventus nije krio koliko je želio Llorentea u svojim redovima i to je vjerojatno također utjecalo na njegovu odluku o izboru budućeg kluba. Takve simpatije uglavnom iskazuju potrebu, ali i povjerenje, odnosno jamac su da će imati dovoljno prilike na najvećoj sceni pokazati što zna. "Imao sam ponude brojnih klubova, ali ovdje je riječ o vrlo dobrom projektu, mislim da su idealan klub za pokušaj osvajanja Lige prvaka", objasnio je Španjolac.

No, zašto je Juventus toliko želio Fernanda Llorentea?

Najjednostavnije rečeno, zato što Conte takvog igrača nema, a itekako ga treba. S efikasnošću u talijanskoj ligi Juventus nema problema, uz 48 golova, tek se "neozbiljna" Roma može podičiti s više postignutih pogodaka. Ipak, kad se pogleda napadačka linija dolazi se do zaključka kako osvježenje ne bi loše došlo.

Dakako, Matri, Quagliarella, Giovinco i Vučinić jesu igrači visoke klase u Seriji A, potonji pogotovo, dok se Bendtner na posudbi nije najbolje snašao. Ipak, nitko od njih nije istinski strijelac, ako se to tako može nazvati, killer, igrač koji će i iz poluprilika ili iz "ničega" podebljavati svoj golgeterski konto. Nitko od njih nije niti "sidrun", tip napadača kojeg su u Staroj dami označili potrebnim, više su napadači koji vole prostor, mogu igrati i u povučenoj ulozi ili na poziciji druge "špice". Bendtner je doveden kako bi poslužio u tom smislu, između ostalog, ali očito je kako se odlučilo krenuti s traganjem boljeg rješenja.

Napadačima lidera talijanskog prvenstva ne idu previše u prilog niti brojke. Među 15 najboljih strijelaca Serije A nema predstavnika branitelja naslova, sa sedam pogodaka klupsku listu strijelaca predvodi Quagliarella, slijedi Giovinco sa šest te Vučinić i Matri s po pet postignutih golova. Uz spomenutog Danca, pet napadača na koje je bila raspodijeljena minutaža zajedno se 23 puta upisalo u strijelce. Dobar dio ostalih klubova iz vrha je s brojkama samo dva najučinkovitija igrača nadmašio taj učinak ili mu došao jako blizu. Napoli je preko udarnog golgeterskog dvojca zabio 27 pogodaka (Cavani 18, Hamšik 9), Milan 25 (El Shaarawy 15, Pazzini 10), Roma 21 (Osvaldo 11, Lamela 10) uz još osam golova Tottija, Lazio 18 (Klose 10, Hernanes 8).

Iako, dakle, ukupna efikasnost toliko ne pati, a Juve ima širinu i preko realizatorski raspoloženih veznjaka, napadač s "pedigreom" koji bi realizirao još više prilika dobro bi došao. Llorente se takvim može predstaviti, pogotovo nakon sjajne prošle sezone, ali i uz podatak da mu je prosjek posljednje četiri godine veći od 22 gola po sezoni, s najlošijim scenarijem kad je postigao 18 golova u sezoni 2008./2009. S te strane, Juventus ne dovodi "mačka u vreći", a sa svojih 195 centimetara visine i svojim sposobnostima u igri glavom Llorente će zasigurno donijeti dimenziju više Staroj dami. Za očekivati je da može više od postojeće napadačke svite dominirati protivničkim kaznenim prostorima.

Opcija odlaska na ljeto u Torinu također nije toliko loša za obje uključene strane, kad je već Athletic zapravo isključen iz ovog posla. Kad bi sad preselio na Apenine, Llorente bi došao u upitnoj formi i u situaciji kad se Juveu pomalo i komplicira borba za naslov, ali i stižu važne bitke u Ligi prvaka. Samim tim, pritisak bi bio još veći, vremena za uigravanje s ekipom još manje, a određenih izgleda bi imala i mogućnost da Španjolac u tim situacijama "izgori" i rano potroši kredit trenera ovako nedovoljno spreman.

U Torinu će stoga na ljeto dobiti igrača s četiri godine ugovora pred sobom, očiti zalog za budućnost, dok će šestomjesečnim ugovorom aktualne golgeterske probleme pokušati riješiti s Anelkom. Kod poznatog Francuza kvaliteta nije upitna, tek može biti forma i fizičko stanje, donekle možda i motiv, ali kockanje se možda i isplati, a eventualni gubitak donekle anulira i određenim marketinškim prihodima koje ovakav potez vuče sa sobom.

Nogometaš u najzrelijim godinama svoje karijere stiže, dakle, u talijanskog velikana s posloženom ekipom i jasnim i velikim ambicijama u narednim sezonama. Prostora za dokazivanje ima i način na koji će završiti ova priča ponajviše ovisi o njemu. S druge strane, igrač prepun motiva, ali i kvalitete, stiže besplatno, samo za troškove ugovora koji je daleko od astronomskog, što bi zasigurno moglo izazvati određenu ljubomoru kod drugih europskih velikana.

Llorente i Juventus su tako odlučili ići istim putem, a ukoliko se stvari budu razvile onako kako se sada čini, mnogim ekipama bi bilo dobro da na taj put ne stanu.