Super Mario - karika koja je nedostajala "irokez-napadu"

Semafor te nedjeljne večeri na San Siru nije još niti prvi put na mjestu rezerviranom za sekunde prikazao broj kojeg napadač u crveno-crnom nosi na dresu, a on je već nagovijestio da će biti pojačanje u novom klubu. Iako utakmicu nije trebao niti započeti, započeo je skoro po idealnom scenariju.

U tome ipak nije uspio, ali je na kraju po idealnom scenariju završio. Zapravo, idealan scenarij bio je svaki u kojem bi uspio u svom predstavljanju uvjeriti navijače Milana da su čelnici povukli pravi potez i njihovu čežnju za "luksuzom" u momčadi zadovoljili pravom akvizicijom.

Već spomenuta prijetnja nakon pola minute igre, lijep pogodak sredinom prvog dijela, potpuno mirno pretvaranje upitno dosuđenog jedanaesterca u pobjedu, ali i još niz dodavanja koje njegovi suigrači, s kojima se razumio kao da je u svlačionici mnogo više od četiri, dana, nisu uspjeli pretvoriti u asistencije za pogodak. Sve to uz ponešto šetnje po travnjaku kako bi se sačuvala energija za trk u pravom trenutku, a i toga se moglo vidjeti.

Mario Balotelli vratio se u Milan, ovaj put u crno-crveni dres, ali ionako ga je po pričama svjedoka znao često nositi i kad je na njegov račun stizao novac s računa drugačijih klupskih nijansi. Rossoneri i svi oni kojima crveno-crni nešto znače svega nekoliko dana od obavljenog transfera dobili su zavidan broj argumenata da ne sumnjaju u smislenost tog posla.

Je li "jabuka" koja je stigla s Otoka "trula" ili nekakva drugačija, pitanje je koje se moglo izvući iz izjava ponekih nogometnih čelnika u posljednjim tjednima.

"Trula" se može shvatiti na razne načine, ali nakon prve utakmice može se na prvu zaključiti kako "trulo" ne bi trebao biti idealan opis igre koju će pružati Balotelli u nadolazeće vrijeme, kao i igre koju će uz njegov začin pružati momčad Milana.

Dolaskom pod Berlusconijeve skute mladi Talijan nadogradio je napad Milana u jedan od najpotentnijih u Seriji A, ako ne i najpotentniji. Također, uz dozu nečije subjektivnosti, može ga se nazvati i napadom koji najviše obećava, ne samo na Apeninima, već i na kontinentalnoj razini.

Zahvaljujući modnom ekshibicionizmu trojice mladića koji su zaključili da ravnomjerno raspoređenom kosom ne bi imali previše izgleda privući pozornost, neovisno o kakvoj i čijoj se radi, lako se može i stvoriti naziv koji će se koristiti kao skraćenica kad se na trenu istovremeno nalaze Mario Balotelli, Stephan El Shaarawy i M'Baye Niang.

Irokez napad bi kao ime moglo funkcionirati možda samo neko vrijeme, dok ne dođe do njihovog sazrijevanja, modnog između ostalog. Olakšavajući čimbenik možda bude i vremenska podudarnost modnog i igračkog odrastanja pa će sami javnosti poručiti kad im se trebaju oduzeti krediti koje mladost nosi sa sobom i gledati ih očima koji traže gotove nogometne proizvode.

Na stranu neozbiljan tok misli iz prethodnog paragrafa, jasno je kako Milan budućnost gradi na trojici spomenutih mladića koji zajedno imaju 60 godina. Doduše, kad bi im u ovom trenutku ostatak momčadi bio na razini napadačke linije, Milanovi snovi o naslovima mogli biti na javi obistinjeni već u narednim mjesecima.

Allegri trenutno s pravom može imati brige, voli ih se nazivati slatkima, oko izbora navale. Uz spomenuti trojac priliku za pokazivanje svog znanja čekaju Bojan, Robinho i Pazzini. Sva tri ta imena na visokoj razini svoje forme izazivaju veliki respekt kod suparnika, no ove sezone tek potonji igra na željenoj razini s deset golova u dosadašnjih 20 prvenstvenih nastupa.

Kako će Rossoneri napadati suparničke ekipe sa Super Marijom u svojim redovima, ostaje za vidjeti, no nakon prvog poluvremena protiv Udinesea, a možda i pod malim utjecajem medijskog zanimanja i "modne kemije" među njima, Allegri bi mogao odlučiti irokez napadu dati više prilika da budu kompletni.

Pazzini će donekle možda doći u drugi plan, ali olakotna okolnost po njega je što je drugačiji tip igrača od ranije spomenutih, što je naglasio i sam Allegri, dok Robinhu i Bojanu ovo može samo biti dodatan motiv za napredak, a realno govoreći oni su tipovi napadača koji se mogu "prostituirati" na raznim pozicijama i kao takvi su zahvalni za svakog stratega.

No, da zanemarimo na trenutak ostale jer o njihovom ponašanju i statusu u Milanellu se dosta zna, usredotočimo se na donedavnog člana Manchester Cityja. Specifičan kakav već je, Balotelli je, doima se tako, pod (pre)često sivim nebom Otoka u posljednje vrijeme pomalo i patio, a na travnjaku se reflektirao njegov manjak zadovoljstva cjelokupnom atmosferom u tom podneblju.

Motiv za pružanjem maksimuma na travnjaku kao da je varirao od utakmice do utakmice, a ponekad bi i frustracija pokojim beskompromisnim startom nekog otočkog stopera utjecala na njegov voljni moment. Dojam je da je njegov povratak na Čizmu, na mjesto gdje je stekao afirmaciju i predstavio se na velikoj pozornici, pogodak za njegovu karijeru.

Za oko četvrtinu manja plaća nego na Etihadu nije razlog za žaljenje u njegovom slučaju, 4 milijuna eura neto godišnje bit će sasvim dovoljno da zadovolji vlastite užitke. Dolazak u klub čiji će dres očito nositi s posebnom strasti, sudeći po brojnim ispadima proteklih godina, veliki je pomak i plus. I za njega, a pogotovo za klub.

Talijanska životna kulisa trebala bi ga opustiti, kao i igranje u momčadi uz njegovog prijatelja i partnera i iz talijanskog reprezentativnog napadačkog tandema El Shaarawyja. Motiv uz blizinu navijača najvećeg rivala i količinu uvreda i podbadanja također neće patiti, a za kanaliziranje energije, koju njegova specifična osobnost nosi, prema suparničkim vratima Milan je jedan od idealnih utočišta, pokazalo se to u prošlosti s još nekim "problematičnim" igračima, sa Zlatanom Ibrahimovićem kao najboljim primjerom.

Upravo je švedskog reprezentativca Mario svojim slavljem kopirao nakon sjajnog debija, stavljajući na svoja leđa još malo pritiska, misleći kako ga dotad nije bilo dovoljno. Rossoneri su dobili novog pomalo egoističnog igrača kojeg treba istrpjeti, a u ovoj situaciji čini se da to mogu i da bi od tog mogli imati znatne koristi.

Sreća po Allegrija je da su El Shaarawy i Niang momčadski igrači, kao što gaje i drugačije stilove irokeza, koji su spremni i sposobni raditi u oba smjera po potrebi, a potrošnja lopti adekvatna je njihovoj kvaliteti, no ne i tolika da momčad pati. Balotelliju bi se stoga mogle pružiti uzde prvog igrača ove ekipe, barem što se napada tiče, u takvoj situaciji on bi trebao pružati najviše od svog talenta.

Oslobađanje obrambenih obaveza Super Marija jedna je od stvari koju si Allegri može dopustiti, unatoč svoj zahtjevnosti modernog nogometa, a Balotelli bi tada trebao biti još pakleniji prema naprijed. Doduše, računajući na njegovu osobnost nije isključeno da s još više napadačke slobode u igri odluči i defenzivno zakomplicirati situaciju protivniku.

Milan, vrijedi i to istaknuti, zna zadržati loptu. Momčad je koja u Seriji A najviše drži loptu u nogama, a tik do Juventusa je po količini dodavanja, kao i po postotku njihove točnosti. Također, kad bi se u nekom imaginarnom svijetu zanemarilo prvih pet kola prvenstva i uključenih tri poraza Rossonera, dosta dobro bi to izgledalo za njih, nalazili bi se još bliže samom vrhu.

Mario, dakle, nije niti da nema s kim surađivati, osim s dvojcem po frizuri. Montolivo igra odlično, solidan je i Nocerino, tu su prokušani Ambrosini i Boateng, a od Flaminija, kojeg bi tek trebala čekati ozbiljnija minutaža, se može očekivati zahvalna rola u veznom redu. Pogotovo to vrijedi za domaće utakmice u kojima je u posljednje vrijeme Milan rezultatski dominantan, a u kojima će se očito Allegri odlučivati na ofenzivniju varijantu s veznjacima orijentiranim na gradnju igre i držanje lopte.

Iako se u crveno-crnom dijelu San Sira ne može reći da je na snazi deficit napadača, novi član ovakve kvalitete je dobrodošao. Iako vjerojatno neće zadržati prosjek od dva pogotka po utakmici, Balotelli je veliki dobitak za širinu kvalitete Milanovog kadra. Pogotovo ako svoju egoističnost bude ispoljavao u kontroliranim količinama.

No, za 20 milijuna eura, što je u današnje vrijeme novac koji se troši i na dovođenje mnogo manje potentnih napadača od ovog talijanskog napadača, Milan vjerojatno ne može izgubiti punog toga. Uračunati treba i povećani prihod od prodaje dresova, koji su, barem oni s imenom Balotellija na leđima, u vrlo kratkom roku našli put do još većeg broja vlasnika.

Milan je naglo postao i dodatno marketinški zanimljiv jer gdje je Mario, tu je i pozornost javnosti. Stvorena je i mini euforija kod milanskih tifosa, koja bi svoj vrhunac trebala doživjeti na skorašnjem Derbyju della Madonnina krajem veljače.

Veliki dobitnik je i cijela Serie A, subotom i nedjeljom poslijepodne ili navečer još će veći broj nogometnih zaljubljenika pogledati što se događa na Apeninima, a Mario će valjda dovući i koju tisuću na stadion više, gdje god igrao.

Dovođenjem karike koja je nedostajala napad Milana dobio je novi zamah, sve preduvjete da u nadolazećim sezonama bude najspominjaniji i najdominantniji, u talijanskim, no možda i europskim okvirima. Izvan Italije Rossonerima bi ipak mogla zatrebati i kompletno posložena momčad.

Drugi, obrambeni dio igre u ovom tekstu sam mudro zaobišao, no možda baš irokez Milan bude pionir novog načina dolaska do uspjeha talijanskih klubova.