PSG želi prekinuti, a Milan nastaviti "Zlatanovo prokletstvo", CR7 ponovno u Kazalištu snova

Neil Lennon dobio je Juventus kao igrač, može li kao trener?

U grupnoj fazi Lige prvaka u sezoni 2001./2002. Celtic i Juventus bili su smješteni u istu skupinu. Već u prvom kolu susreli su se u Torinu, a Juventus je poveo s 2:0 golovima Davida Trezegueta. Škoti su se vratili u igru preko Stiliana Petrova i Henrika Larssona, no njihove snove srušio je Nicola Amoruso golom iz jedanaesterca. Mjesec i pol Bhoysi su čekali uzvrat, a na Celtic Parku je viđena prava golijada. Talijani su poveli preko Alessandra Del Piera, no rezultat su okrenuli Joos Valgaeren i Chris Sutton. Nakon izjednačujućeg pogotka Trezegueta, za Celtic su poentirali Larsson i Sutton, a Francuz je postavio konačnih 4:3. Juventus je tada bio pobjednik skupine, a Celtic je s devet bodova ostao na trećem mjestu.

Obje utakmice odigrao je Neil Lennon, današnji trener Celtica. 41-godišnji strateg na klupu Bhoysa sjeo je 2010. godine, prošle je sezone došao do prvog naslova prvaka, a pravi podvig napravio je u Ligi prvaka. Proveo je svoju momčad kroz dva pretkola, a onda u teškoj skupini s Barcelonom, Benficom i moskovskim Spartakom izborio drugo mjesto i nastup u knock-out fazi, prvi put za Celtic nakon pet sezona. Pritom će posebno upamćena ostati utakmica protiv Barcelone na Celtic Parku, u kojoj su Bhoysi slavili svoj 125. rođendan i poklonili si pobjedu od 2:1 nad katalonskim divom.

Pred Lennonom je sada novi veliki trenerski izazov, utakmice osmine finala protiv talijanskog prvaka Juventusa. Kao igrač je sudjelovao u jednoj pobjedi nad slavnom Starom damom, može li ju sada izbaciti u dvije? S obzirom na kvalitetu torinskog sastava i igru koju prikazuje u posljednje dvije sezone, bit će to vrlo visoka prepreka za Škote, no razloga za optimizam imaju. Na svom stadionu od talijanskih klubova nisu izgubili osam utakmica zaredom, još od 1969., a upravo su preko Talijana došli do svog jedinog naslova europskog prvaka. U Lisabonu su 1967. s 2:1 pobijedili Inter i postali prvi britanski klub na krovu Europe.

Je li kucnuo čas za Zlatana?

Paris Saint-Germain se ove sezone vratio u Ligu prvaka nakon osam godina. Iz skupine A s Portom, Dynamom iz Kijeva i Dinamom iz Zagreba izašao je kao pobjednik nakon pet pobjeda u šest utakmica, pritom je primio samo tri pogotka i prvi put još od davne 1995. izborio nastup u knock-out fazi Lige prvaka. U drugi krug se kvalificirao i u sezoni 2000./2001., ali se tada i taj dio natjecanja igrao po skupinama.

Silno skupa momčad okupljena u posljednjih nekoliko sezona sada želi novi iskorak prema europskom vrhu, a njen vođa na terenu je stasiti Šveđanin Zlatan Ibrahimović (u grupnoj fazi dva gola i pet asistencija). Za ovog 31-godišnjeg napadača vezana je zanimljiva priča. Sa svim klubovima za koje je igrao, Zlatan je osvajao nacionalna prvenstva, ima i Europski superkup, kao i Svjetsko klupsko prvenstvo, ali ne i Ligu prvaka.

Do sada je igrao samo za velikane - Ajax, Juventus, Inter, Barcelonu i Milan, ovosezonskim pogotkom Dynamu iz Kijeva postao je prvi igrač u povijesti koji je u Ligi prvaka zabijao za šest različitih klubova, ali čini se kao da je uvijek bio u krivo vrijeme na krivom mjestu. Njegovi su klubovi europske uspjehe znali polučivati u sezonama nakon njegovog odlaska (Inter 2010., Barcelona 2011.). S PSG-om je na dobrom putu da se okiti još jednim naslovom državnog prvaka, može li konačno i do europskog trona?

Na klupi Parižana sjedi Carlo Ancelotti. Čovjek koji je u Ligi prvaka vodio 118 utakmica i dvaput osvojio to natjecanje zna kako doći do finala. Prva prepreka na putu do Wembleya za Paris Saint-Germain je španjolska Valencia, može se reći prilično dobar ždrijeb, no da bi došli do četvrtfinala Francuzi moraju srušiti neke tradicije. Šišmiši su na Mestalli neporaženi u posljednjih devet utakmica Lige prvaka, a nijednom u povijesti nisu izgubili domaću utakmicu od francuskog kluba. Posljednji poraz od Francuza Valencia je doživjela još 1979. godine, a od tada je nanizala 17 utakmica iz kojih je izlazila barem s remijem.

Kloppova mladost mogla bi stati na kraj 15-godišnjem maštanju o četvrtfinalu Lige prvaka

Najteži put do osmine finala Lige prvaka svakako je vodio kroz skupinu D u kojoj su se našli aktualni prvaci Španjolske (Real Madrid), Engleske (Manchester City), Njemačke (Borussia Dortmund) i Nizozemske (Ajax). U tom bi se društvu malotko prije sezone kladio na Nijemce, posebno nakon što su u prethodnoj sezoni skupinu s Arsenalom, Olympiakosom i Marseilleom završili na posljednjem mjestu sa samo četiri osvojena boda. No, Jürgen Klopp je trener koji sjajno odgaja Borussijinu mladost. Ovaj karizmatični 45-godišnji stručnjak znao je učiti na pogreškama i odveo je svoje igrače do prvog mjesta u skupini s čak 14 osvojenih bodova (jedino je PSG ove sezone skupio 15).

Njegov jedini problem za sada je ratovanje na više frontova. Prošle sezone Borussija je osvojila prvenstvo i Kup, ali je u Ligi prvaka ispala u skupini. Ove sezone, briljirala je u Ligi prvaka, ali zato u prvenstvu za Bayernom kasni čak 15 bodova nakon 21 odigranog kola. Da bi mogla biti jednako uspješna u svim natjecanjima, Borussiji vjerojatno nedostaje još poneki igrač najviše klase. Zadrži li se ova momčad na okupu pod Kloppovim vodstvom, nekako je logično očekivati kako će se iduće godine popraviti i u tom segmentu jer je i ove godine mogla štošta naučiti. Prosjek godina uobičajene Borussijine početne postave iznosi samo 25 godina, a bez "staraca" Romana Weidenfellera i Sebastiana Kehla 23 i pol godine.

Borussia četvrfinale Lige prvaka sanja od 1998. i nikad mu nije bila bliže, no u osmini finala ju očekuje vrlo opasan protivnik. Crno-žuti nikad u povijesti nisu izgubili od ukrajinskog kluba, pritom su Šahtar pobijedili u kvalifikacijama za Ligu prvaka 2001. godine, no današnji Šahtar je nešto sasvim drugo. Momčad zbog koje je u grupnoj fazi zapeo aktualni europski prvak i momčad koja je u posljednje vrijeme uspješna protiv Nijemaca. Svoj jedini europski trofej, onaj namijenjen pobjedniku Europske lige. Šahtar je osvojio pobjedom nad Werderom u finalu 2009. godine.

Cristiano Ronaldo u "krivom dresu" na Old Traffordu

Glavna priča ovogodišnjeg sudara europskih nogometnih divova, Reala iz Madrida i Manchester Uniteda, svakako je Cristiano Ronaldo. Ponajbolji nogometaš današnjice Realu je pristupio u lipnju 2009. godine upravo iz Uniteda za odštetu od 94 milijuna eura, još uvijek rekordnu u svijetu nogometnih transfera. U dresu Crvenih vragova Ronaldo je odigrao 292 utakmice i postigao 118 golova, a 5. ožujka prvi će se put vratiti na Old Trafford, ovaj put u dresu Kraljevskog kluba. Portugalac je u dosadašnjoj karijeri odigrao 84 utakmice u Ligi prvaka i zabio 44 pogotka (16 za United, 28 za Real), čime je dospio na deveto mjesto vječne liste strijelaca. Ovosezonsku grupnu fazu sjajno je odigrao i zabio šest golova u isto toliko utakmica.

Manchester United i Real Madrid odigrali su u povijesti Lige prvaka osam međusobnih utakmica, a sve redom bile su ili u četvrtfinalima ili u polufinalima ovog natjecanja. Svi ti dvoboji s pravom nose epitet "povijesnih", a u njima je do sada uspješniji bio Real s tri prolaska u iduću fazu natjecanja. Ove će se sezone ovi klubovi susresti nešto ranije, već u osmini finala, no to ne znači da će taj susret biti išta manje "povijesni" od onih prethodnih.

Samo dvaput su utakmicame Reala i Uniteda završile s manje od četiri postignuta pogotka. U polufinalu 1957. Real je slavio s 3:1 u Madridu i 2:2 u Manchesteru. U polufinalu devet godina kasnije United je kod kuće slavio s 1:0 pa u Španjolskoj odigrao 3:3, a svi mnogo bolje pamte dvoboje iz 2000. i 2003. godine. Četvrtfinalna utakmica u Madridu 2000. godine završila je bez golova, no u uzvratu je uslijedio vatromet i 3:2 pobjeda Reala. Što tek reći za četvrtfinale tri godine kasnije? Real je u Madridu slavio s 3:1, dok je dvoboj na Old Traffordu završio rezultatom 4:3 i ostat će zapamćen po hat-tricku Ronalda, onog brazilskog.

Arsenal 13. put zaredom u drugom krugu Lige prvaka

Londonski Arsenal samo je jednom dogurao do finala Lige prvaka. Bilo je to 2006. godine kada je s 2:1 poražen od Barcelone. Ne može se pohvaliti titulom europskog prvaka, ali može činjenicom da je već 13. godinu zaredom član 16 najuspješnijih klubova u ovom natjecanju. U posljednje dvije sezone na toj je stepenici i ostajao, a ove će sezone pokušati dohvatiti četvrtfinale prvi put nakon 2010. i pobjede nad Portom.

Arsene Wenger ove je sezone proslavio svoju jubilarnu 150. utakmicu u Ligi prvaka, a u osmini finala će mu trebati svako zrno tog iskustva kako bi zaustavio Bayernov stroj koji ove sezone melje sve pred sobom. Bavarci su bez trofeja već dvije sezone, nekako su preživjeli i tragični poraz od Chelseaja u prošlogodišnjem finalu na njihovoj Allianz Areni i ove su sezone gladniji uspjeha nego ikad. U prvenstvu su već nadomak naslova i mogu se u potpunosti koncentrirati na svoju misiju iskupljenja u Ligi prvaka. Pritom su odlučni u namjeri da prekinu crnu seriju protiv engleskih klubova.

Bayern je izgubio posljednje četiri utakmice u engleskoj i nikad u povijesti nije dobio utakmicu Londonu. Već je triput gubio finala Lige prvaka od Engleza, a ovogodišnji neuvjerljivi Arsenal vjerojatno mu je najbolja moguća prilika za prekid tih neugodnih tradicija. Da bi vidjeli četvrtfinale, Bavarci će morati zaustaviti svog bivšeg člana Lukasa Podolskog. Nijemac je ove sezone u Ligi prvaka zabio tri pogotka i upisao jednu asistenciju, a s dobrim igrama sigurno će htjeti nastaviti protiv bivšeg kluba iz kojeg je otišao nezadovoljan minutažom. Od svog odlaska iz Münchena 2009. godine šest je puta u dresu Kölna igrao protiv Bayerna, postigao je jedan pogodak i samo jednom pobijedio.

Malaga uspješno preskače sve prepreke, Porto je iduća

Zahtjevno doigravanje za Ligu prvaka, status debitanta, financijski problemi, prodaja ključnih igrača, ugledni protivnici u grupnoj fazi... Sve su to poteškoće s kojima se prošle jeseni morala suočiti Malaga, no karakterno snažna momčad sve je to pregazila poput plitkog potoka i u društvu Milana, Zenita i Anderlechta osvojila prvo mjesto u skupini C Lige prvaka.

U osam odigranih utakmica Španjolci nijednom nisu poraženi, a pritom su prikazali fantastičnu igru u obrani. U doigravanju su s 2:0 i 0:0 izbacili Panathinaikos, a onda u prva tri kola nanizali tri pobjede uz gol razliku 7:0. U četvrtom su kolu odigrali 1:1 na gostovanju u Milanu, a budući da su gol primili tek u 73. minuti jasno je kako vratar Wilfredo Caballero po loptu u mrežu nije išao pune 523 minute. U posljednja dva susreta Andalužani su si priuštili dva remija rezultatom 2:2, no to ne umanjuje njihov uspjeh.

Sada su odlučni u nastojanjima da se u debitantskoj sezoni uguraju među osam najboljih, a na putu do tog cilja stoji im Porto. Portugalci na svojoj strani imaju iskustvo igranja u europskim natjecanjima, u posljednjih deset godina dvaput su osvojili Europsku ligu i jednom Ligu prvaka, no susjedi na Pirinejskom poluotoku im nikako ne leže, posebno u posljednjih petnaestak godina. Porto je od španjolskih klubova izgubio čak 20 od 37 utakmica, a od 1999. godine Španjolce je dobio samo dvaput u devet utakmica na svom stadionu. Želi li u svoje prvo četvrtfinale od 2009., Porto će morati prekinuti tu negativnu seriju rezultata, ali prije svega pronaći put kroz odličnu Malaginu obranu.

Život je lijep uz Sneijdera, Drogbu i povoljan ždrijeb

Ako se za nekog člana Topa 16 ovogodišnje Lige prvaka može reći da u osminu finala ulazi znatno jači nego je to bio u grupnoj fazi, onda je to definitivno Galatasaray. Strašan posao napravili su u zimskom prijelaznom roku čelnici aktualnog turskog prvaka i u svoje redove doveli Wesleya Sneijdera i Didera Drogbu. Iako je riječ o igračima čije su karijere u posljednje vrijeme krenule silaznom putanjom, nema sumnje kako će Galatasarayu biti od velike pomoći.

Sjajni Nizozemac 2010. je bio na vrhu Europe s Interom i u finalu Svjetskog prvenstva s Nizozemskom, no u iduće dvije sezone nije bio na tom nivou. S 28 godina nije za odstrel i u njemu zasigurno još uvijek ima vatre, a u Galatasarayu će imati priliku loptama hraniti jednog od najboljih svjetskih napadača u posljednjih desetak godina. Drogbi su uteg oko vrata 34 godine, no pogotke nije zaboravio zabijati, a uz Sneijdera prilika mu ne bi trebalo nedostajati.

Galatasaray je u grupnu fazu startao s dva poraza, a završio je trijumfalno s tri uzastopne pobjede. Na tablici je ostao drugi iza Manchester Uniteda, no ples kuglica u potpunosti ga je pomazio i vrlo je realno da prvi put nakon 2001. godine uđe među osam najboljih klubova Europe. Teško da su Turci mogli dobiti lakšeg protivnika od Schalkea. Rudari od prosinca nisu ni nalik momčadi koja je početkom sezone žarila i palila. Ostali su bez Lewisa Holtbyja, a o njihovoj formi najbolje govori podatak da su od 21. studenoga uspjeli pobijediti u samo jednoj od 11 službenih utakmica.

Milan - Barcelona treći put u 18 mjeseci

Treći put unutar dvije sezone Lige prvaka ždrijeb je spojio talijanskog i španjolskog velikana, Milan i Barcelonu. Prošle sezone ovi su klubovi prvo bili smješteni u istu skupinu. Na Nou Campu su odigrali 2:2, na San Siru Barcelona je slavila s 3:2, a oba su kluba prošla u drugi krug. Nakon što se Barca poigrala s Bayerom, a Milan izbacio Arsenal ždrijeb četvrtfinala donio im je nove međusobne okršaje. U Milanu je ovoga puta bilo 0:0, a pobjeda od 3:1 u Barceloni odvela je Blaugranu u polufinale. Ove sezone Barcelona je osvojila svoju skupinu G, Milan je u skupini C bio drugi pa su se kuglice opet poigrale s ovim klubovima i namijenile im još jedan dvoboj.

Rivalstvo ovih klubova traje još od 1959., a kroz povijest su odigrali 15 susreta. Barcelona ima šest, a Milan četiri pobjede. Katalonci su u posljednje vrijeme bili uspješniji, dok se u Milanu s radošću sjećaju finala iz 1994. kada su na Nou Campu slavili s visokih 4:0.

Barcelona u ovogodišnje susrete ulazi kao favorit za prolazak u četvrtfinale. Pod vodstvom Tita Vilanove katalonski div igra sjajno, nacionalno prvenstvo gotovo da je već osigurao pa se u proljetnom dijelu sezone u potpunosti može posvetiti osvajanju svoje četvrte Lige prvaka u posljednjih osam sezona. Na tom putu svoje će osobne rekorde ponovno loviti Lionel Messi. Sjajni Argentinac ove je sezone već upisao pet pogodaka i tri asistencije, a ukupno u karijeri ima 56 golova u ovom natjecanju. Najbolji strijelac u povijesti Lige prvaka je Raul sa 71 pogotkom, ali smjena na vrhu mogla bi se dogoditi vrlo brzo. Španjolcu su inače za to ostvarenje trebale 144 utakmice, Messi je do sada odigrao "samo" 74.

Rossoneri su u ovu sezonu krenuli vrlo slabo, no podigli su svoju formu i u 2013. još nisu izgubili utakmicu. No, dobra forma u Serie A im protiv Barcelone vjerojatno neće puno značiti. Milanovi se navijači moraju nadati kako će se nastaviti "Ibrahimovićevo prokletstvo" te da će Milan postati treći klub zaredom koji je osvojio Ligu prvaka sezonu nakon Šveđaninova odlaska. U Milano je u siječnju sletio Mario Balotelli, zločesti dečko talijanskog nogometa, i kompletirao "irokez napad" sa Stephanom El Shaarawyjem i M'Baye Niangom, no nema pravo nastupa u Ligi prvaka pa neće moći pomoći svom novom klubu. Zbog toga će se u napadačkom dijelu najviše očekivati od "Faraona" El Shaarawyja, dok će ukupni Milanov uspjeh u najvećoj mjeri ovisiti o igri obrane.

Novi prvak traži se ranije nego ikad, zanimljiva borba za prvog strijelca

Već smo navikli na to da nijedan europski klub ne uspijeva obraniti titulu europskog prvaka. S obzirom na konkurenciju koja vlada na Starom kontinentu to i nije veliko iznenađenje, no aktualni europski prvaci, nogometaši londonskog Chelseaja, otišli su korak dalje od prethodnih pobjedika Lige prvaka i svoju obranu naslova završili već u grupnoj fazi natjecanja. Ostat će zapisani u povijesnim knjigama kao prvi kojima je to pošlo za nogama.

Za razliku od prošle sezone kada je Messi s 14 golova do polufinala poharao listu strijelaca, ove je sezone borba za najboljeg strijelca Lige prvaka mnogo ujednačenija, barem za sada. Od nogometaša koji su još uvijek u natjecanju, po šest pogodaka na kontu imaju Cristiano Ronaldo i Burak Yilmaz. Messi im je za petama s pet postignutih golova, a najizgledniji kandidati za ovu prestižnu titulu još su Jonas, Roberto Soldado, Klaas-Jan Huntelaar i Robert Lewandowski, igrači koji su u grupnoj fazi četiri puta tresli suparničke mreže.

Četiri hrvatska aduta u borbi za europski naslov

Posljednji Hrvat koji se okitio naslovom Europskog prvaka bio je Igor Bišćan, član Liverpoola u sezoni 2004./2005. Iako nije dobio priliku u legendarnom finalu, Bišćan je te sezone igrao zapaženu ulogu u europskim utakmicama svog kluba. U posljednje tri sezone dvaput su na korak do "trofeja s ušima" ostali Bayernovi igrači Danijel Pranjić i Ivica Olić, dok su ove godine u igri ostala četiri hrvatska predstavnika.

Luka Modrić je u pet nastupa u grupnoj fazi natjecanja skupio 291 minutu i upisao jednu asistenciju, a novim minutama nadat će se u okršajima Reala i Manchester Uniteda. Old Trafford će mu biti poznato okruženje nakon nastupa u dresu Tottenhama, a jednom je postigao i pogodak. Mario Mandžukić neumoljivo trese mreže po Bundesligi, no na prvijenac u Ligi prvaka još uvijek čeka. Na jesen je odigrao 216 minuta u četiri utakmice, a sa svojim Bayernom put do četvrtfinala tražit će preko Arsenala.

Preostala dvojica hrvatskih nogometaša u osmini finala će igrati protiv Borussije iz Dortmunda. Darijo Srna kapetan je Šahtara i njegova pozicija u tim dvobojima sasvim je sigurna. U grupnoj fazi je skupio maksimalnih 540 minuta i jednom asistirao za pogodak. Do minutaže će u dvoboju s Nijemcima puno teže Eduardo, koji je u jesenskom dijelu natjecanja odigrao samo 54 minute i to u dva nastupa.

Hoće li Bišćan dobiti nasljednika pokazat će bogati proljetni program Lige prvaka. Prve utakmice osmine finala odigrat će u utorak Celtic i Juventus te Valencia i Paris Saint-Germain. Ukupno 16 utakmica drugog kruga Lige prvaka raspoređeno je na četiri tjedna, a posljednji četvrtfinalisti bit će poznati 13. ožujka nakon uzvratnih okršaja Bayerna i Arsenala te Malage i Porta.