Otpisivanje na vlastitu odgovornost: Došli kao autsajderi, otišli kao divovi

Prošlogodišnji Afrički kup nacija prošao je, između ostalih, i bez Nigerije.

Nigerija se vratila. Sa stilom.

Nakon 19 godina čekanja te čak četiri treća mjesta i jedno izgubljeno finale u prvom desetljeću 21. stoljeća, Super orlovi po treći su se puta uspeli na tron Crnog kontinenta te najavili bolju budućnost za nogometnu naciju koja je kroz proteklih dvadesetak godina stekla brojne simpatizere diljem cijelog svijeta, uvelike zahvaljujući emocionalnom i lepršavom nastupu na Svjetskom prvenstvu u SAD-u, iste godine kada je posljednji put bila podigla afrički trofej.

S obzirom na protekle rezultate te "golobradi" sastav, Nigerija nije ubrajana među favorite natjecanja, a ni dva uvodna remija, s Burkinom Faso te braniteljem naslova Zambijom nisu dala naslutiti da će izabranici Stephena Keshija u naredne četiri utakmice ostaviti tako dubok trag. Pali su redom Etiopija (2:0), Obala Bjelokosti (2:1), Mali (4:1) i ponovno Burkina Faso (1:0).

Do naslova prvaka Nigerija je stigla na krilima jednog od najboljih strijelaca turnira u Južnoafričkoj Republici, Emmanuela Emenikea s četiri pogotka, pod vodstvom dvije zvijezde Premiershipa, Johna Obija Mikela i Victora Mosesa te mlade, ne posebno razvikane, ali dovoljno dobre obrane da u njoj nije bilo mjesta za najiskusnijeg, kapetana Josepha Yoba.

"Došli smo kao autsajderi. Nitko nam nije davao šanse zbog kalibra naših igrača, zbog neiskustva, no najvažnije je da smo dokazali suprotno. Odlazimo kao divovi", riječi su nogometaša Celtica, Efea Ambrosea.

Otpisani uoči susreta s "nepobjedivima"

Četvrtfinale je Nigeriji donijelo okršaj s Obalom Bjelokosti, koja je predvođena Didierom Drogbom slovila za prve favorite Afričkog kupa nacija. No, Nigerija je neustrašivo pristupila utakmici.

"Svi govore o Obali Bjelokosti, ali vidjeli ste što se dogodilo prošle godine, izgubili su finale od autsajdera Zambije. Oni koji otpišu Nigeriju to čine na vlastitu odgovornost, makar nas svi podsjećaju da je Obala Bjelokosti nepobjediva", najavio je John Obi Mikel.

Sunday Mba, koji će kasnije odlučiti i finalni dvoboj protiv Burkine Faso, lijepim je solo-prodorom i udarcem s ruba kaznenog prostora za pobjedničkih 2:1 skrenuo Nigeriju na put koji je vodio prema konačnom trijumfu.

Nigerijski nogometni savez bio je već rezervirao zrakoplovne karte za put kućama nakon te utakmice, prema tvrdnjama izbornika Keshija, a njemu je već bio pripremljen i otkaz. Međutim, nogomet je još jednom odlučio ponuditi drugačiju priču.

"Želimo čestitati Obali Bjelokosti na nastupu na Kupu nacija, ali znali smo da smo dobra momčad. Znali smo da ukoliko budemo zajedno radili i igrali jedan za drugoga, možemo zaustaviti i Obalu Bjelokosti", poručio je Mikel na nigerijskom odlasku u polufinale, gdje je već u prvom dijelu praktično pregažen vrlo dobri Mali.

Važno je zvati se Sunday

Junak Nigerije u finalu na Soccer Cityju postao je igrač iz domaće lige, 24-godišnji član Warri Wolvesa Sunday Mba, koji je pogotkom za titulu osigurao svoje mjesto u povijesti Afričkog kupa nacija, ali i cijele zemlje zaluđene nogometom. Iza sebe ima svega osam nastupa za reprezentaciju, ali je na dobrom putu da baš kao takav postane jedan od simbola Keshijeve momčadi.

Zanimljivo, njegov je pogodak bio prvi pogodak u finalu Afričkog kupa nacija jedne momčadi koja nije Egipat još od 2004. godine (Tunis - Maroko 2:1), a prvi jedne momčadi koja nije iz sjeverne Afrike još od 2000. godine i finala Nigerije i Kameruna (2:2), koje je pripalo Kameruncima na jedanaesterce.

Mnogi su se poslije pogotka nigerijskog reprezentativca sjetili još jednog člana generacije koja je nosila zeleni dres na Svjetskom prvenstvu 1998. godine. Sunday Oliseh zabio je prekrasan pogodak za veliku pobjedu Nigerije nad Španjolskom (3:2), ali Oliseh je svoj pogodak bio postigao u - subotu.

Super orlovi lete prema budućnosti

U pobjedničkoj reprezentaciji Nigerije samo su Yobo i napadač Villarreala Ikechukwu Uche imali više od 25 godina, čime je Keshi ispisao odličnu najavu za nadolazeće turnire, počevši s Kupom konfederacija u Brazilu ove godine. Nigerija će već tamo imati sjajnu prigodu okušati se u društvu prvaka Europe i svijeta, Španjolske, te prvaka Južne Amerike, Urugvaja, a za nagradu je u sklopu skupine B dobila i dvoboj protiv Tahitija.

Samopouzdanje stečeno na jugu Afrike, kao i dobiveni kredit, bit će vrlo dobar i itekako koristan poticaj, posebno u svjetlu nestalnosti i previranja koje je još česta pojava u svijetu afričkog nogometa.

"Moj je plan od samog početka bio izgradnja dobre nigerijske reprezentacije. Posao još nije dovršen, tek smo na tom putu izgradnje", kaže Stephen Keshi, jedan od samo dvojice ljudi koji se može pohvaliti igračkim i trenerskim osvajanjem Afričkog kupa nacija, uz Egipćanina El Goharyja, vjerojatno svjestan da mu se istovremeno s pohvalama podigla letvica očekivanja.

Od Nigerije se ponovno traži status svjetski priznate nogometne sile. "Samo nebo je granica", najavio je.