Od "doživjeti stotu" do "preživjeti sto drugu"

Jesen je za Hajduk bila uspješna, iako drugo mjesto prosječan Hajdukov navijač nikad neće opisati uspješnim. No, nekad stvari treba staviti u pravi kontekst. Od ljeta do zime Hajduk je prošao pravu financijsku "katarzu", a "bezimena" momčad koju je skrojio i utrenirao Mišo Krstičević rezultatski je napravila i više od onoga onoga što su prošlih sezona uspijevale višestruko skuplje i zvučnije Hajdukove momčadi.

Zima je donijela promjene, ali ne toliko dramatične da Hajdukov navijački puk ne bi mogao vjerovati da će se i u proljeće nastaviti dobrim smjerom. Šteta je što se ni ovog puta neće ostvariti vječna nada u "šampionsku momčad ako ostane duže na okupu", jer se jedan važan komadić te momčadi već plasirao u inozemstvo. No, Radoševićev odlazak u Italiju shvaćen je kao nužda. Ako se moglo "izmisliti" Radoševića prošle jeseni, valjda će se "izmisliti" i njegovu zamjenu na proljeće.

Da nesreća nikad ne dolazi sama, dokazalo se ozljedom Antonija Milića, koji je trebao preuzeti još više odgovornosti u veznoj liniji. Zbog ozljede je veći dio priprema propustio i kapetan Mario Maloča, pa će obrana i vezni red Hajduka biti na velikim iskušenjima u početnoj fazi proljeća. Milović se na jesen pokazao dobrim kao "drugi" stoper, sad će se vidjeti kako će reagirai u ulozi zapovjednika obrane, uz "asistenta" Jonjića i bekove Oremuša i Jozinovića.

Uloge Radoševića i Milića u veznom redu trebali bi "pokrpati" krilni igrači Vršajević i Lima, a od novopečenog reprezentativca Andrijaševića se očekuje da na proljeće postane prava "desetka", koja puno zabija i puno asistira. S obzirom na viđeno u pripremama, Krstičević će na proljeće igrati s (barem) dvojicom napadača (Vuković i Maglica), dok će dodatne napadačke probleme protivnicima stvarati brzanci Caktaš i Kouassi.

Došli/otišli

Odlazak Josipa Radoševića u Napoli za tri milijuna eura nakon samo šest mjeseci razbio je vrlo zanimljivi vezni trokut u kojem su još Milić i Andrijašević. Steven Luštica poslan je na posudbu u Australiju, Tonči Kukoč skrasio se u talijanskom drugoligašu Bresciji, a Jure Obšivač u hrvatskom prvoligašu Istri 1961.

Došlo je nekoliko imena koji tek trebaju pokazati da su nešto više od prinova, a jedini je to kroz pripreme naznačio 18-godišnji Jean Evrard Kouassi, mladi reprezentativac Obale Bjelokosti. Brazilci Patinho i Cassio izazvali su puno prijepora unutar i van poljudskih zidina, a popuna na mjestu stopera je 24-godišnji Zoran Nižić. Za svoje mjesto na krilu pokušat će se izboriti Antonio Jakoliš, 21-godišnji povratnik iz ukrajinskog Dnipra.

Trener

Mišo Krstičević je na ljeto u ruke dobio ono što je (pre)ostalo do zime "to" pretvorio u potentnu mladu momčad koja drži drugo mjesto i nalazi se u polufinalu kupa. Tržišna vrijednost mnogih mladih igrača drastično je narasla, što je najbolje pokazao Radoševićev transfer, ali i zanimanje za Milića, Andrijaševića, Caktaša. Hajduk je krenuo putem koji je odavno zagovarao, a Krstičević je na tom putu bio jedna od ključnih karika.

No, kako u Hajduku ništa nije jednostavno, tako ni Krstičevićeva pozicija više niej tako čvrsta. Nije tajna da Krstičević baš i nije dobro "kliknuo" sa sportskim direktorom Sergijem Krešićem, a ovotjedni sukob oko nekih igrača to je još jednom potvrdio. Krstičević je svojim radom i rezultatima tijekom jeseni zaradio povjerenje navijača koji vole njegov "ratnički" gard, pa se i u proljeće od njega ne očekuje ništa drugo osim "krvi, znoja i suza". Tko preživi - pričat će.

Financijski uteg

Kad u jednadžbu s dvije nepoznanice (igra i rezultat) morate uključiti i treće (zarada) onda je i svakom neuglednijem matematičaru jasno da je rezultat potpuno neizvjestan. Hajduk i dalje stenje pod utegom dugovanja iz bliske i manje bliske prošlosti, pa je uz pobjede i dobru igru nužno stvoriti i novu "dodatnu vrijednost" koja će se na ljeto moći unovčiti. Radoševićeva prodaja je dokaz da se može, ljeto će pokazati mogu li i još neki donijeti spasonosne milijune.

Raspoloženje u svibnju

Bijelo dugme je davno pjevalo kako je "strašna gnjavaža u životu - doživjeti stotu". Bijeli Hajduk je stotu doživio, ali svaka nakon te nje izgleda sve teža i duža. Trofej u svibnju donio bi novi val optimizma i entuzijazma koji je trenutno najjača snaga (da nekažemo jedina) koja Hajduk održava u životu. Iako je prvenstvo uvijek važnije od kupa, Hajdukova "galvanizacija" bit će maksimalna u polufinalnim kup-okršajima protiv Slaven Belupa. Tih 180 minuta, kao i 180 novih koje bi se zaradile ulaskom u finale kupa, Hajduku mogu značiti više nego tek jedan trofej u vitrini.

Taj trofej Hajduku bi mogao značiti - novi život. Jer bi dokazao da se trofeji mogu osvajati i bez preplaćenih "zvjezdica" i bez skupe momčadi i bez ugovora koji dugoročno uništavaju klub. Taj bi trofej Hajduku pokazao da je na pravom putu. A onda bi se lakše riješile i financije.

Umjesto "doživjeti stotu" u Hajduku se danas pjeva "preživjeti sto drugu".