Mario Čižmek iskreno progovorio za strane medije: "Sve što sam izgubio, izgubio sam vlastitom krivnjom"

Jedan od optuženih i osuđenih hrvatskih nogometaša u akciji Offside, kojom je napokon dokazano ono što se u Hrvatskoj godinama nagađalo, pričalo i znalo - namještanje nogometnih utakmica, pogotovo u Prvoj ligi - Mario Čižmek, progovorio je o detaljima slučaja za strane medije.

Čižmek je dao mnogo sočnih i zanimljivih informacija, koje su, doduše, već znane od samih presuda, međutim, interesantno je da taj slučaj još uvijek zanima "zapadnjake" poput AP-a ili Miami Heralda, koji su i napravili intervju te cijelo istraživanje (novinarke AP-a Sheila Norman-Culp i Jovana Gec), odnosno prenijeli vijest. U razgovoru s bivšim vrlo dobrim i poznatim hrvatskim nogometašem rečeno je mnogo toga o funkcioniranju "kladioničarske mafije", hrvatskom nogometu, financijama, i ljudima iz različitih miljea, a Čižmek je dosta toga izrekao kao i na sudu što je kasnije dovelo i do brojnih osuda...

Muke po Čižmeku

Prva i najveća pogreška koju je napravio Mario Čižmek kada je pristao biti "posrednik" i "desna ruka" kladioničarskoj mafiji, jest to što je mislio da se radi o jednokratnom poslu. Uvukao se u "posao" i to do kraja, postao glavna veza između igrača i posrednika te povratka više nije bilo...

A komentirao je to riječima: "20 godina teškog rada uništio sam u samo mjesec dana", krenuo je pričati Čižmek u ekskluzivnom intervjuu za jednu od najvećih svjetskih novinskih agencija, Associated Press, što je prenio Miami Herald.

To je tipična priča današnjeg nogometaša koji se upusti u poslove s kladioničarima i u namještanje utakmica. Kriminalaca ima svugdje pa tako i, ne biste vjerovali, u nogometu. A oni su zakuhali cijelu priču oko Čižmeka i "provaljenog" namještanja, iako su kasnije puno blaže kažnjeni od samih igrača na čelu s posrednikom. Još jedan hrvatski apsurd.

Njegova priča definitivno je upozorenje svim nogometašima koji bi se eventualno okušali u nečasnim radnjama, kako spasti na samo dno, u vrlo malom vremenskom periodu:

U proljeće 2010. godine Čižmek je bio igrač Croatia Sesveta koji je namjestio čak šest utakmica 1. HNL i pokušao namjestiti sedmu, naravno ne sam, nego kao posrednik između kladioničara i svojih suigrača koje je mogao i trebao potkupiti. No, hrvatski su istražitelji sve s godinama raskrinkali prisluškivanjem telefona i sličnim metodama. A kad je razotkriven i optužen, Čižmek je sve priznao, bio optužen i osuđen te je izgubio sve. Doživotno je izgnan iz nogometa od strane Fife, morao je vratiti sav zarađen novac, odslužio je zatvorsku kaznu, dok će ljaga na imenu ostati dovijeka. Ipak, čini se kako mu je najteže palo uhićenje pred očima njegovih kćeri, u vlastitom domu gdje ga je policija našla i iz kojeg je odnijela čak i krevete na kat za djecu jer su bili kupljeni "prljavim novcem"...

Međutim, Čižmek je u samoj priči samo žrtva. Premda je kriv, on je samo naivna žrtva, a ne inicijator svega.

Jer, on je, kao i svaki nogometaš sa snom, a bez novca i životne perspektive, želio samo normalan život. Pa i pod svaku cijenu, očito. Međutim, bio je izmanipuliran: "Sada znam da nisam trebao niti želio ili htio biti viđan kako uzimam ili dajem plave kuverte", kaže bivši igrač Croatije iz Sesveta te NK Zagreba, gdje je i ponikao. U Kranjči je igrao sa stipendijom kao 18-godišnjak, rano je ušao u seniore i igrao osam sezona za Bijele, a istih se prisjeća sa srećom na licu, toplinom oko srca, osmjehom i sjetnom nostalgijom: "To su mi bile najbolje godine. Svi moji snovi ostvarili su se; potpisao sam profesionalni ugovor i bio među boljim igračima. Svi su imali visoko mišljenje o meni, a čak sam bio i kapetan kluba", pričao je Čižmek o danima među Pjesnicima i "labuđem pjevu" svoje karijere.

Kako je sve krenulo...

Nakon inozemnih angažmana u Izraelu i na Islandu, Čižmek se vratio u Hrvatsku u Croatia Sesvete, klub iz Druge lige tada, no vrlo bogat i prosperitetan klub za koji se znalo da će napredovati i doći u 1. HNL. Protiv Hrvatskog dragovoljca u Sigetu upravo je on pogodio za 1:0 i pobjedu Sesvećana , i to u 84. minuti, za prolazak u najviši razred hrvatskog nogometa, a taj je pogodak nagradio sve igrače ekipe, pogotovo njega, od strane predsjednika kluba, Zvonka Zubaka, koji je itekako bitan u cijeloj ovoj priči.

No, bilo je to vrijeme krize, velike financijske i ekonomske depresije u Europi i recesije te Croatia nije profitirala ulaskom u Prvu ligu. Naprotiv, financijski je bila pred krahom i slomom. Igračima su kasnile plaće, svlačionica je bila ljuta i revoltirana, a tada, kao i danas, oko 60 posto igrača u RH nije primalo stalnu mjesečnu plaću. U 2010. godini i to prema podacima FIFProa.

"Nismo imali novca i više nismo uopće pričali o nogometu ili treninzima, nego samo o tomu kako ćemo preživjeti. Svaki dan bismo dolazili do predsjednika ili nekoga u klubu s pitanjem kad ćemo dobiti zaostali novac. I oni bi nam rekli 'u ponedjeljak'. Mi smo rekli da je to u redu, ali onda plaća nije stigla u ponedjeljak - nego samo obećanje da će stići u srijedu. Ni u srijedu novca ne bi bilo i onda opet 'bit će u ponedjeljak' te tako tjednima bi to trajalo", pričao je Čižmek za AP.

* * *

Razočaran, doveden do ruba i uz odmahivanje glavom, dodao je: "Ali on je uvijek donosio darove, nudio svašta, poznavao sam ga godinama i smatrao ga prijateljem. Bio je netko koga viđam na utakmicama i tko je povezan sa sportom i poslom u njemu.", opisao je nogometaš ni manje ni više, nego - Vinka Šaku, protagonista i glavnog "operativca" mafije, koji je bio inicijator svega i koji je "regrutirao" Čižmeka za svoje radnje u kriminalu. Inače, Šaka je bio svojevrsni insider u hrvatskom nogometu jer je svojevremeno radio kao pomoćni trener u hrvatskom prvaku, Dinamu, a povjerenje igrača imao jer zbog raznih i čestih novčanih pozajmica igračima, druženja s njima i boravljenja uvijek "tu negdje".

Uz to, Šaka je imao novca, vozio se okolo u svojoj BMW X6-ici, obećavao, izigravao biznismena. No, niti Šaka nije znao, kao ni itko od igrača da ga policija prisluškuje po nalogu njemačkih istražitelja, a igrači su se počeli približavati "glavi" namještanja utakmica. A kako je sve to izgledalo? Šaka je često "muljao" igrače pa im, primjerice, nudio transfere u inozemstvo kao u slučaju s Dariom Šuškom, kojem je nakon posuđivanja oko 10.000 kuna rekao kako će morati namjerno gubiti utakmice. Na sve se načine pokušavao približiti igračima, a potom im posuđivao novac da bi kasnije za vraćanje istog zahtijevao puštanje utakmica od strane igrača. Na taj je način, poznato je, Šaka potkupio deset Čižmekovih suigrača i još pet igrača u drugim klubovima, Međimurju i Varteksu.

AP potom opisuje kako se i na koji način sve odvijalo, navodeći činjenice sa suda i iz presude iz akcije Offside. Spominje se namještanje prve utakmice, 25. ožujka 2010. godine kada se Čižmek i golman Sesveta Ivan Banović uzeli oko 100.000 kuna od Šake i dva njegova "ortaka". Trebali su u utakmici protiv Zadra dva dana kasnije izgubiti, a to se i dogodilo uz rezultat 2:1. Čižmek je ostao na klupi, ali je inkasirao 10.000 kuna nakon toga, a ostali igrači također su dobro zaradili. Njih čak - šestorica.

Namještanje se nastavilo i poslije, a Šakini zahtjevi bili su sve teži za odrađivanje, čudniji i veći, što je igračima stvaralo i sve veći stres. 3. travnja 2010. na utakmici protiv Slaven Belupa, primjerice, Croatia je trebala uz poraz primiti i više od tri pogotka, a utakmica je završila s 4:0 za Koprivničane. Tada je osmorici igrača isplaćeno oko 200.000 kuna, premda je trebalo biti 250.000, premda zabezeknutom Čižmeku nije bilo jasno zašto, niti mu je to Šaka objasnio. Iduću utakmicu, 14. travnja 2010. Croatia je trebala izgubiti protiv Rijeke s više od dva gola razlike, ali je trebala gubiti i na poluvremenu te je u utakmici trebalo biti više od tri gola. Za to sve igrači bi dobili preko 250.000 kuna.

Završilo je 4:2 za Rijeku, baš kako i treba, međutim, golom Ante Pokrajčića u prvom dijelu na odmor se otišlo uz izjednačenih 1:1, što nije bilo u dogovoru. Tada je u priču, prema kasnijem svjedočenju igrača, ušao i Zvonko Zubak, vlasnik kluba, koji se derao na Pokrajčića u svlačionici na poluvremenu i vikao na igrače zbog tog izjednačenja da su i ovi koji nisu znali za namještanje, poput napadača Pokrajčića, shvatili da se radi o namještenoj utakmici. Šaka je, naposljetku, igračima isplatio polovicu dogovorenog. I nitko se ovaj puta nije bunio.

Međutim, nakon te tri utakmice, hrpe stresa i Zubakova ispada, neki su igrači htjeli nazad. Među njima je bio i Čižmek, no tu se tek spoznali da kada jednom uđeš u "začarani krug" namještanja utakmica - povratka više nema, piše Herald. Kada su Šaki rekli da više neće to raditi, on ih je počeo ucjenjivati, govoriti kako će sve ispričati institucijama, osramotiti ih i da će biti osuđeni te izgnani iz nogometa. Prijetio im je pričama o zagorčavanju života, slučajevima u kojima su se neki igrači u njihovim situacijama čak i ubijali, nije im više htio posuđivati novac i slično, tako da Čižmek i ekipa nisu imali izbora, nego su nastavili s namještanjem.

I iako su se i dalje bunili te, primjerice dva sata prije susreta s Lokomotivom 17. travnja 2010., vratili novac Šaki (učinili su to golman i jedan od braniča Croatije), nije bilo povratka. "Ako sam ja zaista bio kolovođa svega, mogao sam ih nagovoriti da ipak to ponovno učine. Ali nisam to više mogao činiti... Rekao sam Šaki i njegovima - 'Dosta, nema više'", kazao je Čižmek AP-u, a prenosi Herald. No, Šaka je poludio i vikao, ali se ipak nije kladio na tu utakmicu koju je Lokomotiva svejedno pobijedila uz 2:1, premda je Čižmek zabio za Crvene.

Zbog svega toga i "gubljenja" igrača Šaka se okrenuo ponovno "višim" instancama kao u susretu s Rijekom. Za zadnje tri utakmice sezone Šaka je dogovorio namještanje sa Zubakovim sinovima i trenerom, a potom je Čižmeku rekao: "Sve sam dogovorio na višoj razini. Ako hoćeš možeš provjeriti sa Zubakovim sinom", kažu Čižmek i svjedočenja na sudu njegovih suigrača. No, Čižmek nije htio to reći suigračima, dakle da opet moraju "prodati" utakmicu iako to ne žele, nego je Zubaku rekao da sve objasni igračima pojedinačno. No bez obzira na sve i sljedeća je utakmica bila "prodana", za oko 80.000 kuna, isplate su rasle, involvirano je bilo sve više igrača, trener, ljudi iz kluba...

Krah kladioničarske mafije

Mario Čižmek zaradio je ukupnih 125.000 kuna od namještanja utakmica, vratar Ivan Banović i više - 185.000, poznati veznjak Jasmin Agić oko 170.000, dok je tadašnji trener uključen u namještanje zaradio oko 150.000 kuna. O svemu tome priča i Čižmek strancima, a isti se podaci nalaze i na sudu, među svjedočenjima i činjenicama.

Tada je uslijedio pad jer policija napokon skupila dovoljno dokaza. Premda je sezona završila početkom svibnja, policija je na Čižmekova vrata pokucala tek 8. lipnja 2010. Uhićen je i zatvoren u zagrebačkom zatvoru, Remetincu, gdje je prvo proveo sedam dana, a morao je vratiti preko 100.000 kuna policiji. Nad ostatkom je izvršena ovrha i Čižmek je opet ostao bez svega - no ovoga puta bez mnogo više toga.

S 14 drugih nogometaša priveden je na sud, a istražitelji i tužitelji imali su čvrste dokaze, snimke razgovora i još mnogo toga, a Čižmek je ipak karakterno odmah sve priznao. I kada je sve priznao, zajedno sa svojim trenerom, dobio je najveću kaznu - 10 mjeseci zatvora uz povratak na "prosjački štap" jer mu je sav novac oduzet, dok je, jasno, protjeran iz nogometa zauvijek. Banović, Zubakov sin i još tri igrača dobili su po devet mjeseci robije, dvojica su dobila osam, a Marko Guja, 20-godišnji perspektivni veznjak Sesvećana, dobio je sedam mjeseci suspenzije u nogometu. Danas su, dakako, svi oni slobodni, a neki su se čak i žalili na presudu (uključujući Čižmeka koji čeka rješavanje iste, ali bez velikih nadanja) te sada očekuju njihove ishode.

Hrvatski apsurd

Samo u Hrvatskoj. Za mnogo se stvari to može reći o "Lijepoj našoj" pa tako i za presudu Vinku Šaki, kojoj se Čižmek niti danas ne može načuditi. Šaka se nagodio s tužiteljstvom te je osuđen za prevaru, podmićivanje i zavjeru te je odslužio godinu dana kazne zatvora, a ono što je najapsurdnije u cijeloj nagodbi jest sljedeće - Šaka je morao vratiti 300.000 kuna, od ukupnih 4.2 milijuna kuna zarade. I to iako je bio glavni, iako je više kriv od Čižmeka, koji je odslužio dva mjeseca manju zatvorsku kaznu, a morao vratiti sav novac.

Postavlja se pitanje - biste li vi "odgulili" godinu dana iza rešetaka za četiri milijuna kuna? Jer, Vinko Šaka se i danas vozi u svom BMW-u X6, ništa mu ne fali, živi u Zagrebu u svom kvartu, dok je Čižmek ostao bez svega, osramoćen je i čeka nastavak izvršenja kazne.

Da, mora se vratiti još malo u zatvor. Dok nije dobio svojih 14 zarađenih plaća u Sesvetama, koje su bankrotirale, a još uvijek postoje. No, dug je otpisan i nema novca za Čižmeka, iako je dva puta klub vodio u Prvu ligu, zabijao, asistirao, bio najbolji igrač...

Mario Čižmek trenutno radi na obiteljskom imanju, bavi se poljoprivredom, radi pekmeze i prodaje na tržnici svoje proizvode, kao nekad Dinamov stoper Ismet Hadžić. Rastavljen je i preživljava od onoga što uspije namaknuti od trgovine tim namirnicama, više nema perspektivu, a nogomet, kojem je posvetio djetinjstvo, mladost i život, njime se više ne smije baviti.

I sve to dok se neki, za nogomet mnogo opasniji ljudi od Čižmeka, vozaju Zagrebom u autu i realno - još uvijek mogu namještati utakmice.