Jim Valvano: čovjek koji je svijetu ostavio nadu i svoj nepokolebljivi duh

Svaki čovjek koliko god poznat ili nepoznat bio u stanju je utjecati na okolinu i promijeniti svoj svijet kako bi ga učinio boljim. Često je sasvim nevažno radi li se medijskoj ličnosti ili "kumici na placu" ako je ono što rade i kako vode svoj život ostavilo trag na drugima i potaklo ih da slijede njihov primjer. Jer mijenjajući svoje okruženje i sebe sama čovjek će neizbježno potaknuti promjenu i na nekoj višoj razini. Razvije li se takva promjena u pokret koji dotiče mase i koji pomaže mnogima u budućnosti plemenitost cilja kojeg želi ostvariti postaje vidljivija i više ljudi je počinje cijeniti.

28. travnja 1993. umro je čovjek koji je svojim životom i posljednjim dahom počeo poticati promjene koje do danas imaju utjecaj na velik broj ljudi koji svoj život mogu zahvaliti upravo njemu. Njegovo ime bilo je Jim Valvano, njegovo zvanje profesor engleskog jezika, zanimanje košarkaški trener i sportski analitičar, a cilj njegova života koji živi i danas je izliječiti i spriječiti pojavljivanje karcinoma. Bolesti koja je odnijela i njegov život nakon samo 47 godina boravka "na licu Zemlje".

Put do uspjeha posut je trnjem, ali i prilikama

Sportske stipendije sastavni su dio američkog sveučilišnog sporta te općenito pristupa prema sportu i obrazovanju koji postoji u SAD-u. Jednu od njih dobio je 18-godišnji Njujorčanin James Thomas Anthony Valvano koji je za sveučilište Rutgers zaigrao na mjestu razigravača. U svoje tri godine u toj ekipi Valvano se nametnuo kao vođa svojim suigračima te je kao apsolvent proglašen za najboljeg apsolventskog sportaša na čitavom sveučilištu.

No, njegov cilj i mogućnosti nisu ga gurnule u profesionalne vode. Već sljedeće godine počeo je raditi posao koji će obilježiti njegov, ali i mnoge druge živote. Postao je košarkaški trener sa samo 22 godine na leđima, spreman da krene stopama svog uzora iz svijeta američkog nogometa, Vincea Lombardija. Tih dana njegova svakodnevna lektira bila je Lombardijeva knjiga Commitment to excellence (Predanost izvrsnosti) i jednoj od anegdota iz te knjige Valvano je pronašao scenarij za svoj prvi trenerski govor.

Naime, Lombardi je došavši s mjesta pomoćnika u New York Giantsima kao još "golobrad" glavni trener preuzeo Green Bay Packerse, momčad koja do tada nije polučila značajnije uspjehe. Kako bi u svojim igračima pobudio "vatru" koja će ih voditi do nezapamćenih uspjeha Vince se poslužio govorom koji će ući u anale motivacijskih nastupa. Nije ušao u svlačionicu do samo nekoliko minuta prije utakmice i počeo nervozno hodati pred svojim igračima. Nakon nekoliko minuta stao je i rekao: "Svi gledajte ovamo. Gospodo, ove godine bit ćemo uspješni ako se usredotočite na tri stvari i samo tri stvari. Vašu obitelj, vašu religiju i Green Bay Packerse." Ekipa iz Wisconsina je eksplodirala te u narednim mjesecima i godinama i mjesecima ispisala povijest.

Valvano je isplanirao napraviti isto. Teatralno ući u svlačionicu, ponoviti nervozni hod i izgovoriti iste riječi koje je izgovorio Lombardi, ali umjesto Packersa na kraj staviti brucošku momčad sveučilišta Rutgers. I sam nervozan zbog prilike koju je dobio Valvano je umjesto autoritativnog ulaska u svlačionicu prejako udario u vrata i pao na pod, nekako se sabrao i izgovorio: "Svi gledajte ovamo. Gospodo, ove godine bit ćemo uspješni ako se usredotočite na tri stvari i samo tri stvari. Vašu obitelj, vašu religiju i Green Bay Packerse."

No, početne "greške u koracima" nisu obeshrabrile mladog trenera. U svojoj prvoj samostalnoj sezoni na sveučilištu Johns Hopkins ostvario je 10 pobjeda u 19 utakmica što je bila prva pobjednička sezona ove škole u 24 godine. Sljedećih 12 godina čovjek s nadimkom Jimmy V "pekao" je svoj zanat na još dva sveučilišta i iz sezone u sezonu napredovao da bi mu dobri rezultati na Iona Collegeu osigurali posao pri North Carolina State sveučilištu na kojem je došao do vrhunca svoje karijere.

Taj klimaks nastupio je 1983. kada je njegov Wolfpack bio postavljen kao šesti nositelj zapadnog dijela finalnog turnira prve sveučilišne košarkaške lige. Ono što će uslijediti u nadolazećim tjednima ekipa iz Sjeverne Karoline najavila je nevjerojatnom pobjedom već u prvom kolu utakmica na ispadanje. Najbolji igrač Pepperdine Wavesa i njihov najbolji strijelac u povijesti, Dane Suttle imao je priliku zapečatiti pobjedu svoje ekipe koja je vodila sa šest poena razlike s manje od minutu do kraja produžetka, ali promašio je slobodna bacanja u dvama pokušajima "jedan za jedan" (pogodak donosi još jedan pokušaj) što je NC Stateu dalo priliku za drugi produžetak i pobjedu u njemu.

U sljedeće tri u utakmice ova ekipa dva je puta slavila sa samo jednim poenom razlike te si tako osigurala put na final four u Albuquerqueu. Tamo ih je u polufinalu čekala ekipa Georgije koju su nadjačali s 67:60 te sjeli pred televizijski ekran kako bi pogledali medijski proglašeno finale prije finala između Houstona i Louisvillea. Jedan od najboljih igrača NC Statea te godine Dereck Whittenburg na 25. obljetnici pobjede u tom turniru prisjetio se gledanja tog dvoboja: "Svi smo gledali utakmicu u svojim sobama. Već smo ranije te godine igrali protiv Louisvillea i izgubili u neizvjesnoj utakmici (57:52). A za Houston smo čuli i znali smo da protiv jednih i drugih imamo šanse ako budemo odigrali kako znamo i izvršavali svoje obveze na terenu."

U finalu im se pružila prilika dokazati ono u što su toliko čvrsto vjerovali. S druge strane našla momčad Houston Cougarsa koju su predvodili Akeem Olajuwon (prije no što je promijenio ime u Hakeem) i Clyde Drexler. No, "vučji čopor" se nije dao pokolebati. U tvrdoj utakmici vodili su osam razlike na poluvremenu. U drugome dijelu protivnici iz Teksasa digli su tempo svoje igre te se u posljednjih nekoliko sekundi ušlo s rezultatom 52:52. Whittenburg je primio loptu na vrhu reketa, ali protivnički igrači držali su mu ruku "u licu". Dereck je potegnuo prema košu s istekom vremena te s užasom u očima gledao kako lopta neće dotaknuti ni u obruč. U tom trenu se pod košem pojavio centar Lorenzo Charles, uhvatio loptu u zraku te je zakucao za jednu od najmanje vjerojatnih pobjeda u povijesti sveučilišne košarke.

Dok je momčad kojoj je moto te godine bio "preživjeti i napredovati" slavila u ekstazi njihov glavni trener raširenih je očiju i ruku trčao terenom i u nevjerici tražio nekoga, bilo koga, koga bi mogao zagrliti. Ta scena potrage za zagrljajem urezala se duboko u pamćenje čitave sportske javnosti i ostala jedan od zaštitnih simbola ovog strastvenog i u potpunosti posvećenog trenera.

Ostatak njegove trenerske karijere obilježili su nešto manji uspjesi, ali i skandali koji su tresli sveučilište na kojem je radio. Slabi akademski rezultati njegovih igrača te prodaja karata za utakmice i tenisica s njihove strane pobudila je sumnju u Valvanove postupke. Nakon nekoliko istraga u kojima je Jimmy oslobođen svih sumnji 1990. se odlučio odstupiti sa svih funkcija na sveučilištu te započeti svoju medijsku karijeru.

U suradnji s Dickom Vitaleom predvodio je jedan od najdinamičnijih i najstrastvenijih komentatorskih dvojaca koji je početkom posljednjeg desetljeća prošle godine žario i palio medijskim prostorom Sjeverne Amerike. Za svoj je trud nagrađen i nagradom z najboljeg komentatora koju je dodjeljivao Cable ACE. Ali u lipnju iste godine čovjeka koji nikad nije odbio izjavu, koji je za svakoga imao vremena i koji je osvjetljavao svaku prostoriju svojim osmjehom dočekala je u najmanju ruku grozna vijest. Jim Valvano saznao je da boluje od neizlječivog raka kostiju.

Govor na dodjeli prvih ESPY nagrada

Jimmy je s navedenim saznanjem promijenio misiju preostalog dijela svog života. Gotovo u potpunosti je ograničio svoj rad na televiziji i radiju te se predao pozivu kojim je mogao pomoći nešto više. Održavao je motivacijske govore diljem SAD-a kako bi prenio sve što je u životu uspio naučiti o ljudima, uspjehu, emocijama i životu općenito. Svaki dan je počeo smatrati dragocjenim te je poručio: "Dan ima 86.400 sekundi. Na vama je da odlučite što želite učiniti sa svakom od njih."

Točno prije 20 godina. 3. ožujka 1993. medijska kuća ESPN počela je dijeliti svoju godišnju nagradu ESPY za vrhunske dosege u sportu. Na svečanosti dodjele nagrada za hrabrost koje nosi ime Arthura Ashea (legendarni tenisač koji je samo mjesec dana ranije preminuo od posljedica AIDS-a) dodijeljena je Valvanou. Teško bolestan i na izmaku snaga Jimmy V se popeo na pozornicu i održao jedan od najdirljivijih govora koje je moguće pronaći u medijskim arhivama u bilo kojem kraju svijeta. Zajedno ESPN-om te je večeri objavio osnivanje fundacije koja sve do danas nosi njegovo ime i ima samo jedan cilj. Pronaći lijek za rak.

Svake godine tjedan prije dodjele ESPY-ja tjedan je Jimmyja V-a u američkoj sportskoj javnosti, tjedan koji ljude podsjeća na borbu i živote drugih ljudi. Te na jednu od rečenica koja je obilježila zadnji govor Jima Valvanoa te je urezana na njegov nadgrobni spomenik: "Svaki dan odvojite dio vremena za smijeh, razmišljanje i za suze."

Foto: NC State University