Matjaž Kek pred izazovom koji je trebao ostati Scorijin

"Nula" s Cibalijom bila je posljednja utakmica Elvisa Scorije na klupi kluba s Kantride, barem u ovoj trenerskoj epizodi. Drugi proljetni neuspjeh strateg rodom iz Pule nije dobro podnio, ponudio je ostavku, a Uprava je na koncu i prihvatila.

Scoria je otišao "poluočekivano", moglo bi se reći. Među navijačima, vjerojatno i čelnicima, tinjalo je nezadovoljstvo ili razočaranost rezultatima već neko vrijeme, očekivalo se više unatoč čestim izjavama kako je ovo tek prva godina jednog velikog projekta. Novac je, međutim, uložen, a oni koji ulažu i kupuju često ne znaju čekati poput onih koji stvaraju.

S jedne strane, riječ je o stručnjaku koji je svojim uspjesima u prošlosti zadužio Riječani i stekao veliku naklonost Armade. Riječ je o strategu kojem nitko ne može oduzeti status jednog od najviše studioznih u hrvatskom nogometu, taktičara koji je tu svoju vrlinu najbolje prezentirao u kup natjecanjima. Scoria je svojom trenerskom obrazovanošću, privrženošću klubu i u u velikoj mjeri iskrenosti prema čelnicima i simpatizerima kluba zaslužio možda još jednu priliku.

Scoriji u prilog ide i podatak o gomilanju igrača, napose novih, pod stijenama Kantride. Ni na stručnjake s mnogo većim renomeom i bogatijim životopisom ne bi se u takvim trenucima, naime, mogao uperiti prst krivnje. Slaganje momčadi, selekcija i uigravanje nisu proces koji traju mjesec, dva ili tri. Nisu jedne pripreme dovoljne da toliko novaka pohvata sve zamisli trenera, da se stvori kohezija i svrsishodna igra.

Na drugoj strani je, pak, podatak o stagniranju većeg broja igrača, o čestom ponašanju istih ili sličnih grešaka i redovitom "zamračenju", odnosno izvedbi ispod očekivane kvalitete. Scoria je možda ljutnju pokojeg navijača navukao i prekasnim izmjenama, a gledateljima su mogle zasmetati i poneke nelogične rotacije, primjerice ubacivanje i izbacivanje Weitzera iz momčadi, mučenje s Čulinom, neizvjesnost s Gabrićem, često držanje Mutomba u pričuvi.

Dobar dio navedenog spada među nuspojave slaganja momčad od velikog broja dovedenih igrača iz kojih treba izvući maksimum pa je i tu Scoria zaslužio da mu se malo progleda kroz prste. Naravno, reći će mnogi kako je i rezultat ispod svake očekivane razine, ali gledajući realno jedini veći kiks je ispadanje od Nedelišća u šesnaestini finala Kupa, ostalo je u skladu s željenim prije početka sezone. Čak se i nakon pada Dinama na Kantridi govorilo o cilju da se plasira među prvih pet, mada je jasno kako je želja plasman u europska natjecanja. U trenutku kad je Scoria napustio klub Rijeka se nalazila na petoj poziciji, tri boda iza trećeg mjesta koje osigurava Europu i s jednakim brojem bodova kao i Split na četvrtoj poziciji, koja u ne toliko nerealnom raspletu također nudi kvalifikacije Europske lige.

Nadalje, početak proljeća donio je pomalo "ispuhanu" Rijeku, na Maksimiru su stalno bili korak prekratki, bez maksimalne usredotočenosti, barem je tako izgledalo u očima promatrača, dok su domaći ogled protiv Vinkovčana obilježili jalovi pokušaji pritiska i kasnije spašavanje vlastitih vrata. No, treba se prisjetiti i početka prvenstva, vrlo sličnog, kad je tek u trećoj utakmici postignut prvi pogodak. Na Kantridi su očito "dizelaši", prava forma dolazi tek nakon nekoliko susreta pa nije isključeno da je o tome riječ bila i na početku natjecateljske 2013. godine.

Iz svega navedenog može se izvući zaključak, možda pod prevelikim utjecajem subjektivnosti, kako je Scoria trebao ostati za kormilom riječkog kluba. Ostavku je podnio možda i samo zbog moralne obveze, a ne zasićenja i uvjerenja kako je potrebna trenerska promjena. Klupska vrhuška trebala ju je, pak, odbiti, stati uz Elvisa i pokazati kako je riječ o ozbiljnom projektu. Smjena u ovom trenutku može svojim šok učinkom donijeti nešto pozitivno, ali sa strpljenjem i nastavkom "puhanja u ista jedra" Riječani bi vjerojatno imali više izgleda da kroz neki vremenski period budu na pozicijama o kojima navijači sanjaju.

Također, treba spomenuti i igrače i reći kako je Scoria otišao samo zato jer je lakše promijeniti jednog čovjeka nego cijelu momčad. Kvalitete na Kantridi zasigurno ima, ali igračka kvaliteta nije uvijek proporcionalna njihovim plaćama, na žalost brojnih laičkih trenera iz naroda, i Scoriji se ne može prigovoriti što su u klubu odlučili određenim nogometašima zajamčiti određene novčane svote i potom očekivali od njih izdanja u skladu s plaćama.

No, po pitanju smjene više se ništa ne može napraviti i treba se usredotočiti na ono što će Rijeci donijeti Matjaž Kek. Slovenski je to stručnjak s lijepim "pedigreom", pogotovo onim dijelom životopisa koji uključuje dva naslova s Mariborom te mjesto izbornika slovenske reprezentacije i odličan ciklus kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi 2010. godine, kao i dobar nastup na završnom turniru.

Kek je također trener koji traži maksimalnu taktičku odgovornost i koji strpljivom i pametnom igrom prijeti protivniku. Teško je reći za kakve će se promjene odlučiti prilikom preuzimanja ekipe, treba istaknuti kako je u prošlosti sustav koji je najviše preferirao bio onaj 4-3-2-1. Treba vidjeti hoće li igrače koje će naći na Kantridi pokušati prilagoditi sustavu ili će sustav prilagođavati igračima, ali to je ionako dvojba gotovo svakog djelatnika u tom poslu.

"Ako bude strpljenja, kroz odani rad uvijek se dođe do rezultata iako moramo biti svjesni da dobar rezultat ne znači nužno i gledljiva igra. Ali ne možemo drugačije. To je izazov, i moramo raditi na način koji će nam najbrže donijeti rezultat. Za to treba podrška igrača, jer bez toga, bez ulaganja cijelog sebe u ovaj projekt neće ići", riječi su slovenskog stratega prilikom predstavljanja u Portiću 3. Strpljenje je ono što spominje, ali pitanje je koliko će ga imati.

Ugovor jest potpisan do ljeta 2014. godine, ali Kek mora već do kraja sezone pokazati da je bolji izbor od Scorije. Uprava je već sad odlučila ići drugim putem, traži se i rezultat i igra brže nego što se govorilo, a u ocjenjivanju Keka neće pomoći ni činjenica što je stranac, makar "manji" stranac od nekih koji su pokupili simpatije svojim boravkom u Prvoj ligi.

Raskorak između realnosti i želja latentna je opasnost s kojem će se sad morati nositi Slovenac, a u sljedeća tri mjeseca na njemu je da prikupi kredite za ljeto. Očito je kako će do promjena doći, u nekoj mjeri, a Keku će se spočitavati svaki rezultat koji ne odvede Riječane u predvorje Europske lige, sad je već očito, čak i ako se razina igre drastično popravi.

Od Keka se, dakle, očekuje više od Scorije, ma kakve poruke, kao u slučaju pulskog stratega, dolazile od vodećih ljudi kluba s Kantride. No, ključ uspjeha nije samo u rukama trenera, igrači su ti koji prije svih moraju nadići svoje ovosezonske prosjeke.