Druga l(j)iga, prepuna apsurda, nelogičnosti i dvosmislenosti, stigla do završnice

Drugoligaška karavana proteklog je vikenda zaključila 24. od ukupno 30 predviđenih kola. No, liga je to prepuna apsurda, nelogičnosti, netransparentnosti, nevjerojatnih obrata i tumačenja pravilnika po principu "kako kada i kako kome", stoga će izuzetno zanimljivo biti za pogledati kako će se rasplesti situacija i tko će to ovaj put biti "Gorica", tko "Dugopolje", tko "Dragovoljac", a tko "Lučko".

Iako je u svakoj iole normalnoj državi na svijetu unaprijed poznat sustav natjecanja za narednu sezonu, Hrvatska se potrudila biti iznimka. Kaos u kojem se odigrava drugoligaško prvenstvo i pomalo nevjerojatno nepromišljena (nepotvrđena!) odluka HNS-a, da čak sedam klubova bude spušteno u trećeligaški rang i da Druga liga od naredne sezone broji 12 klubova, doslovno je stvorila rat i ogromnu dozu nervoze koja je rezultirala velikim pritiskom na sve aktere, od igrača, stručnih stožera, uprava, sudaca pa naposljetku i gledatelja.

Naime, sasvim logično, postavlja se pitanje kakvog smisla ima Druga liga i tko tu točno, i zbog čega, ima interesa trošiti dva, tri pa i više milijuna kuna, tek da bi se osigurao opstanak i bez namjere, pa i šanse zbog raznih razloga, da pokuša dohvatiti viši rang. Također, posljednjih sezona bili smo svjedoci i scena u kojima su mnogi, koji su se "silom prilika" našli na vrhu, počeli upadati u nevjerojatnu rezultatsku krizu, dok su oni koji su htjeli gore bili spriječeni famoznom pravilnikom po kojem zakoni, potvrdilo se u slučaju Gorica, nisu za sve isti.

Bilo je i onih koji su prvenstvo osvojili (Dugopolje) pa potom preko noći dobili "dvije tone" materijala i propisa koji, gle čuda, nisu postojali nekoliko dana ranije, odnosno, ako i jesu, onda su bili sročeni tako da ljudi, a ne zakoni, odlučuju. Tek su ovo neki od primjera kada netko nije "naš", jer postoje i "vaši", a ako se poigramo riječima pa dodamo "moje", "tvoje" i "njegove", nabrajanju naprosto kraja ne bi bilo.

Famozno licenciranje uistinu je na prvi pogled fantastično sročeno s ciljem osiguravanja što boljih uvjeta za razvoj nogometa, odigravanje barem donekle gledljivih utakmica i kolikog tolikog komoditeta gledatelja, ali problem je što na kraju sve ostane na lijepim željama, dok o dosljednom primjenjivanju ne treba niti trošiti riječi, jer ono do sada nije postojalo. Hoće li u narednoj sezoni ili barem bližoj budućnosti biti bolje (čitaj: pravednije), tek treba vidjeti, ali prema prvim vijestima, hm, idemo biti blagi i kazati - teško.

Pravilnik je jasan i kaže da u Prvu ligu može isključivo "prvi" od prva dva drugoligaša, dakle ne nužno i prvak, koji ispunjava uvjete dok treći i dalje ostaje treći, bez obzira na, ako ćemo se malo našaliti, dob, spol, vjeru, rasu, nacionalnost i stranačku pripadnost...

Kako sada stvari stoje...

Prema trenutnoj situaciji najizglednije šanse za prvo mjesto ima Hrvatski dragovoljac, no, također prema aktualnom stanju, malo će mu to vrijediti jer u prvom krugu licenciranja nije se našao "dragovoljac" koji će staviti potpis za njegov ulazak među hrvatsku nogometnu elitu.

Rezultatsko ostvarenje tu će biti najmanje vrijedan kriterij. Razloga je, kako kažu, mnogo. Prije svega je vrlo upitna infrastruktura, a zatim i blokiran račun zbog duga od 2,5 milijuna kuna. Istina, važeću licencu za Prvu ligu klub već ima, ali tek za ovu sezonu i nije baš izgledno da će je dobiti i za onu koja slijedi.

E sad, drugi je par cipela što su se neki godinama naviknuli da im se gleda kroz prste, da se traže rupe, da se na viku i galamu može do papira. Tko zna, možda su zbilja došla vremena u kojima će se dosljedno provoditi zakon.

Ipak, sve bi se to nekako moglo i povjerovati da se nije dogodio slučaj Lučko. Naime, između niza ostalih, postoji pravilo koje kaže kako kandidat za najviši rang mora imati barem polovicu igrača pod profesionalnim ugovorom, što Lučko zaista i ima. Ali pazite kako.

Istina, potpisali su 28. veljače dovoljan broj igrača, ali tek do 15. lipnja, dakle za narednu sezonu, za koju su se i natjecali, imaju ravno nula profesionalaca. Gotovo pa nevjerojatno kako se u Hrvatskoj, nakon što se donese novi zakon, prvo krene trošiti nemala energija da se nađu rupe, a ne rješenje za ispraviti te nedostatke.

Kandidata je još nekoliko, ali tek onih koji su popunili prijavnicu da im tajnici i Uprave ne "vrte u prazno". Gotovo je nejasno što točno znači prijava Solina, jer za igru u susjednom Dugopolju moraju priložiti jamstva i dokaz da sami počinju graditi novi stadion u svojoj općini ili da su krenuli s drastičnim renoviranjem aktualnog, što jasno neće biti slučaj u bližoj budućnosti.

Još je nejasniji slučaj Šibenika koji se u moru problema pošto poto želi vratiti među elitu, nadajući se nekom privatizacijskom čudu i svježem kapitalu, ali ta opcija zbog položaja na ljestvici nije izgledna, ne samo zbog bodova koji su tu najmanji problem.

Što se tiče Dugopoljaca, i njima fali bodova za nešto više, ali ljudi su očito dovoljno pametni da u ovom trenutku ne žele silovati situaciju i žuriti tamo gdje ih čeka još more izdataka, što ni njihova bogata općina nije u stanju progutati, čak niti uz najbolju volju. Reklo bi se, strpljen - spašen.

Prvih nije briga, drugi će strepiti, a treći zazivati pravdu

Drugoplasirani Rudeš, zatim četvrtoplasirani Vinogradar te šestoplasirana Zelina takvih ambicija nemaju, opstanak među drugoligaškim društvom su osigurali, stoga im predstoji odraditi sezonu do kraja, odnosno polako krenuti s pripremama za novu, možda i najneizvjesniju do sada.

Daleko najtraženija pozicija je ona pod rednim brojem devet. Upravo ona jamči drugoligaški status i naredne sezone, a na nju pretendira čak pet klubova, "zbijenih" u šest bodova, šest kola prije kraja. Ipak, realno je kako će trojka Mosor, Pomorac i Radnik odlučiti o "pobjedniku", dok su šanse Gorice i Junaka ipak svedene na minimum.

Ili možda i nisu...

Sinjani, pak, u cijeloj priči nade polažu u dosljedno primjenjivanje pravilnika o licenciranju (da ne kažemo mole za to), a s obzirom na to da im, uz Dugopolje, u toj priči nema ravnih, ne samo zbog novog stadiona, nego i kristalno čiste financijske situacije, onda se njihova nadanja i ne čine toliko besmislenima. Dakako, samo u slučaju da ponovno ne bude primjene "slobodnog sudačkog uvjerenja". I kada to kažemo, onda ponovno povlačimo cijelu lavinu tema.

Dakle. Što se tiče drugoligaša koji su tražili drugoligašku licencu, istu su dobili Solin, Primorac 1929, Dugopolje, Gorica i Lučko. Poznavatelji prilika neće imati problema shvatiti zbog čega su posljednja tri kluba dobila prolaz u prvom krugu, ali posve je nejasna situacija s prva dva. Onaj tko je imao tu priliku biti na stadionima u Solinu i Stobreču, uz dužno poštovanje, znat će o čemu je riječ.

Da ne bi bilo zabune, jer nema razloga sumnjati u korektnost po pitanju administrativnih, pravnih i financijskih kriterija, radi se o isključivo infrastrukturnim kriterijima. Vjerujete na riječ, u pravilniku o licenciranju se inzistira na takvim detaljima, da naprosto zvuči nevjerojatno da spomenuta dva zdanja udovoljavaju baš svemu. Ako je uistinu baš sve po zakonu, onda ljudi zaslužuju naklon do poda zbog izvlačenja maksimuma iz minimuma, bez kurtoazije.

No, da se previše ne zamaramo s detaljima, treba kazati da Primorac 1929, Imotski i HAŠK nemaju baš nikakvih šansi da, ako se ostvari plan o Ligi 12, i dalje budu drugoligaši. Preko nekih stvari se naprosto ne može.

Ili se možda opet varamo...