Je li ono najgore Hajduk ostavio iza sebe?

Prošlog ljeta činilo se da će upravo završena sezona za Hajduk biti najteža dosad otkako je HNL-a. Bilima je većina prognozirala plasman od petog mjesta prema dolje, smatrajući kako su i Dinamo i Split i Rijeka i Slaven Belupo složili bolje momčadi od splitske.

No, koračić po koračić Hajduk je pod dirigentskom palicom "rudara" Miše Krstičevića rastao iz tjedna u tjedan. Od onoga što je uspio skupiti Krstičević je umijesio bolje "tijesto" nego što su mnogi očekivali, a "nikad lošiji" Hajduk na koncu je ostvario bolje rezultate nego višestruko skuplje momčadi koje su prošlih sezona igrale na Poljudu.

Najbolja/najlošija utakmica

Ni jedna utakmica u sezoni ne može se mjeriti s onim što su Hajdukovci odigrali na milanskom San Siru. Nakon splitskih 0:3 u goste Interu Splićani su ispraćeni sa željom da se vrate što čistijeg obraza, a oni su gotovo kreirali najveću senzaciju europske sezone već u njezinoj početnoj fazi. Pogoci Vukušića i Vukovića godinama će se prepričavati, kao i pobjeda od 2:0 i "bunker" koji je veliki Inter igrao u zadnjim minutama protiv splitske momčadi kako bi obranio ukupnu prednost.

Od lošijih partija nekako najviše odskaču dva domaća poraza od Istre 1961. Momčad Igora Pamića nikako nije ležala Bilima ove sezone, uzeli su im osam od devet mogućih bodova. Ni protiv Lokomotive se u prvom dijelu sezone nije blistalo, ali su zato Hajdukovci proradili kad je bilo najpotrebnije - u finalu kupa.

Najbolji igrač

Kod Hajduka se bez ikakvog pretjerivanja može reći da je najbolji igrač publika, što je kompliment navijačima, ali ne i igračima Bilih. Što se momčadi tiče - dva "tića" koja su se najviše istaknula ove sezone već su odletjela preko Jadrana, Ante Vukušić u Pescaru, Josip Radošević u Napoli.

Od onih koji su "buknuli" ove sezone prije svih valja istaknuti Franka Andrijaševića (sedam pogodaka, pet asistencija), koji se pomalo "ugasio" u proljetnom dijelu sezone. Iz upitne u dobru investiciju pretvorio se Ivan Vuković (10 pogodaka, 10 asistencija), a dobra sezona je i iza Mije Caktaša (10 pogodaka, sedam asistencija), iako je dojam da je mogao i bolje. Srčanost i borbenost prometnula je Gorana Jozinovića u ljubimca navijača, a u proljetnom dijelu to je postao i brzonogi Jean Evrard Kouassi.

Trener(i)

Čudno je dati pozitivnu ocjenu i Miši Krstičeviću i Igoru Tudoru, jer promjena tijekom sezone automatski implicira da nešto nije valjalo. Ipak, Krstičević je s materijalom koji je dobio na raspolaganje napravio i više nego što se realno očekivalo, a Tudor u samoj završnici stavio šlag na tortu upisavši svoje ime pored pobjedničkog trofeja Hrvatskog kupa. Obojica mogu s ponosom gledati na ono što su napravili u ovoj sezoni s realno limitiranom momčadi i limitiranim financijskim mogućnostima.

Ukupna ocjena sezone

Ocjena sezone je i više nego pozitivna. Osvojen je trofej, zaradio se novac od prodaje igrača, u povijesne knjige upisan trijumf na San Siru, a navijači su punili tribine iz utakmice u utakmicu. S obzirom kako se krenulo u sezonu prošlog ljeta - sve što je ostvareno u ovoj sezoni može se smatrati debelim prebacivanjem "plana". Koji je bio i više nego skroman.

Pogled u jesen

Upravo završena sezona gurnula je u orbitu nekoliko igrača od kojih Hajduk s razlogom može puno očekivati. Kako rezultatski, tako i financijski, jer je ta borba u splitskom klubu još uvijek ispred svih drugih. Za razliku od prošlog ljeta kad Splićani nisu imali ni momčad, ni visoke ambicije - ovog ljeta postoji kostur momčadi s kojim se može krenuti u novu sezonu. Pitanje je koliko će njih Hajduk već ovog ljeta morati unovčiti kako bi pokrpao rupe iz prošlosti.

Nova sezona, novi izazovi. No, kad se preživjela prošla i još kao bonus osvojio trofej - Hajduk ima razloga za vjeru da je ono najgore ipak iza njega.