Voli me, ne voli me, briga me, ne briga me...

Ponovno imamo situaciju da znamo sve, a da ipak ne znamo ništa. HNS je omalovažavanjem svega izuzev prve reprezentativne vrste, a vidimo da mu ni to više nije sveto, ozbiljno na sebe navukao bijes mnogih koji drže da ih se bespotrebno i neopravdano vuče za nos. Onih koji ipak nogomet i njegov razvoj gledaju u nešto široj domeni.

S pravom, dodao bih. Jer ne radi se ovdje ni o Hrvatskom dragovoljcu, niti o Šibeniku, Junaku, Ligi 16 i Ligi 12, pa niti o Šukeru, Vrbanoviću, Mamiću, Hajduku i Dinamu. Ovdje je riječ o zdravom razumu, odnosno pomanjkanju istoga.

Uzmimo za primjer samo nekoliko situacija...

Druga HNL je, eto, još jednom postala predmetom sprdnje, a koliko je vrhuški HNS-a stalo do te, slobodno je nazovimo razvojne lige, dovoljno govori činjenica da još uvijek ni sami ne znamo što nas točno čeka i za koju se tko ligu mora pripremati. U klubove čak nije došla niti odluka o konačnom stavu, da nešto jest ili pak nije.

Je li to normalan odnos? Jesu li djelatnici u tim klubovima zaslužili barem nešto znati? Je li uopće koga briga što klubovi sudbine moraju saznavati iz medija? Je li normalno da do neke (neslužbene!) odluke možete doći samo ako imate vezu i svog čovjeka iznutra? Je li normalno da sve to godinama ponavlja i da nitko ne mrda prstom?

Do kada?

Već smo pisali kako se (olako!) licence izdaju klubovima koji za to nemaju ni približne uvjete, odnosno imaju frizirane, iskrivljene i do Boga rastezljive. Kao netko tko je ove godine prošao 90% drugoligaških stadiona, vjerujete na riječ, opravdan je strah onih koji se boje za život na njima i oko njih. Ali ne zbog huligana, nego zbog uvjeta koje nude, kako igračima, tako i gledateljima.

Ne, nisu krivi klubovi. Kriv je Savez koji to dopušta. Godinama. Psi laju, a karavane prolaze. Godinama.

U Rusanovoj se promijenila vlast, ali navike su očito ostale iste. Ma, kad bolje razmislimo, nije se ni vlast promijenila, ali zgodno je barem takvo nešto pomisliti. Barem onom koji nije toliko upućen u problematiku. Nama ostalima pomoći nema, ali borba ide dalje.

Izgubljena bitka nipošto nije izgubljen rat.

I dok se tako MAXtv Prva liga nekako skrpala pod uistinu nevjerojatnim okolnostima i pod vrlo upitnim kriterijima, Druga i dalje pati, o onima ostalima da i ne govorimo. Nitko nema pouzdanu informaciju, svi se nadaju nečemu, ali nitko ne zna čemu. Čudu valjda. Nitko se ne usudi pregovarati i planirati novu sezonu, jer ne zna se na koji način dogovarati suradnje. Nije isto osmišljavati sezonu iz pozicije potencijalnog drugoligaša ili pak trećeligaša.

Ali koga briga. Mi smo četvrta nogometna sila na svijetu. Koga briga za nogometne baze iz malih sredina i malih klubova. Koga briga što baš sva djeca i talenti nisu počeli igrati u Dinamu ili Hajduku, odakle mahom odlaze u inozemstvo i dolaze u obzir za reprezentaciju. Koga briga što se za prehraniti veliku zvijer mora ubiti na tisuće malih. Koga briga što se ni ti veliki više s vremenom neće imati od čega prehraniti.

Koga briga? HNS nije, ali neke od nas ipak jest.

Voli me, ne voli me, briga me, ne briga me...

Druga liga u Hrvatskoj, kao nigdje u svijetu, morala je ove sezone navodno izgubiti sedam svojih članova. Apsurd i međunarodni raritet. Nečuveno. No, ako i jest tako odlučeno, pa zašto se naprosto nije jasno i glasno podvukla crta i reklo: to je tako i tako, odluka je konačna, nepromjenjiva i izvolite se boriti. Naprosto se dozvolilo da u drugom dijelu sezone bude više igre oko travnjaka, nego na njemu i to je ponovno dovelo u pitanje i samu regularnost natjecanja.

Zašto su drugoligašima tijekom cijele sezone stizale dvosmislene poruke upravo od ljudi iz HNS-a, koji se nisu libili obećavati sve i svašta. Dovodili su tako u zabludu sve one koji za nogomet i od nogometa žive. Odakle im pravo igrati se ljudskim sudbinama i držati se visoko kao da su bogomdani?

Njihovo je pravo i obveza donositi odluke, a na ostalima je da to poštivaju i to je nešto što bi morala biti osnova. No, ono što smeta jest činjenica da se prvo mora vidjeti tko je ispod crte, koga se može (i mora) spasiti, tko nije poželjan i kome se ostalo dužno, te na kraju krajeva, kome se niti uz najbolju volju ne može pomoći. Ne tvrdim da je to baš tako, ali tako ispada.

Gotovo je nevjerojatno da se došlo u situaciju gdje u razmaku od nekoliko dana, u istom tjednu, dođe do takvih obrata i najava kojih se niti redatelj kakvog dobrog trilera, a može i komedije, ne bi posramio. Sve to od istih ljudi koji sami pitaju, sami odgovaraju i sami nepotrebno stvaraju zbrku. Dobro, možda je opet riječ o dojmu, ali nekako je previše tog negativnog dojma.

U srijedu je tako Savez poslao obavijest putem medija u kojem je stajalo:

"Danas je u prostorijama Hrvatskog nogometnog saveza u Ulici grada Vukovara 269A održana redovna sjednica Izvršnog odbora. Izvršni odbor razmotrio je konačne odluke u središnjem postupku licenciranja klubova za natjecateljsku sezonu 2013./14. te je nakon sveobuhvatne rasprave u cijelosti prihvatio izvješće Komisije za licenciranje."

"Nadalje, prezentirani su i razmotreni potencijalni novi sustavi natjecanja u Drugoj i Trećoj HNL. Dogovorena je hitna koordinacija predsjednika međužupanijskih odbora i Komisije za natjecanje kako bi se formirao konačan prijedlog sustava natjecanja za narednu sjednicu Izvršnog odbora."

Molim!

Pa kako je, za Boga miloga, s takvim nepotpunim i dvosmislenim priopćenjem moguće izići u javnost? Postoji li u toj Kući netko tko bi prvo malo razmislio pa onda nešto rekao? Za promjenu nešto smisleno, bez obzira koliko se to nekome svidjelo ili ne. I to bi bio neki početak. Naprotiv, išlo se potom do ministra tražiti blagoslov za novu litru u močvari, istog onog s kojim se "rugaju" već poduže vremena.

Čudite li se još što su dobili "košaricu"?

Kaže Vrbanović nakon sastanka: "Doista smo učinili sve kako bismo spasili Šibenik, ali stav MZOŠ-a bio je da ni na koji način ne žele kršiti zakonske propise, neovisno o opravdanosti zahtjeva za hitnom promjenom natjecanja, tako da nikakvu suglasnost nismo mogli dobiti. Kao legalist, prihvaćam to, jer je uistinu pravno nemoguće provesti takvu odluku."

Prevedeno: "Mi smo opet htjeli kršiti zakone, ali nam ovaj put nisu dali. Zločesto Ministarstvo."

I tako Vrbanović kao, pazite, legalist prihvaća zakon koji je upravo pokušao zaobići. Ma, krasno. Čisto onako legalistički, školski i za primjer.

I najmanje je sada važno tko će igrati koju ligu, svakome ono što je rezultatom izborio, ali valjda je pošteno da ljudi konačno i jasno znaju koju ligu i s koliko članova. A što je najgore od svega, čak niti nakon što su u HNS-u dobili odbijenicu iz Ministarstva, još uvijek nema kristalne, jasne i čitke službene odluke adresirane na klubove. Zašto?

Ah, da. Traže se nove rupe u zakonu. To je ionako nacionalni sport u Hrvata.