Srce i kemija

Povratak otpisanih - xy epizoda. Koliko puta ste otpisali Cibonu ove sezone, ali onako, iskreno? Tko je tamo krajem prošle i početkom ove godine uopće mogao i pomisliti kako bi Cibona mogla doći u borbu za odlazak na završni turnir ABA lige? Euroliga? Da je netko tada rekao da će Cibona 24. travnja izboriti nastup u Euroligi, što bi o njemu mislili? Vjerojatno isto što i o onome koji bi vam tada rekao da će Cibona pobijediti Crvenu zvezdu u polufinalu ABA lige u Kombank Areni.

Sjećate li se 30. prosinca i gostovanja u Kragujevcu? Utakmice u kojoj su Kus, Blassingame, Šarić, Rozić i Jagodić Kuridža odigrali 185 od mogućih 200 minuta, gostovanja nakon kojeg se činilo da je i Blassingame bivši. Tada se donekle s tjeskobom gledao raspored i razmišljalo gdje bi se moglo uhvatiti pobjedu ili čak dvije i nekako izbjeći posljednje mjesto.

Od tada se u kadru nije dogodilo puno promjena. Vratio se Darko Planinić te je stigao Ivan Siriščević. Planinić koji je loše ušao u sezonu i nije opravdao status velikog pojačanja i Siriščević - dečko koji zaslužuje posebno poglavlje. Niti godinu dana prije prelaska u Cibonu Siriščević je igrao amatersku ProAm ligu, dobio je poziv da se vrati u Split i tamo je bio sve do poziva iz Cibone. Bilo je vrlo malo pozitivnih komentara na njegov dolazak, ali Siriščević je debelo premašio očekivanja. Cijela Cibona je debelo premašila očekivanja!

Velike zasluge za to imaju Slaven Rimac i Jurica Golemac. Obojica su rookieji u trenerskim vodama i obojica su bili svjesni s čime se suočavaju. Ali to je tako, kada dođe poziv, moraš biti spreman, a oni su bili. Nisu robovali nekim velikim taktikama, analizama, "sto vrsta obrane i napada" već su tražili ono što su od ove skupine igrača mogli dobiti. Predanost, požrtvovnost i pošten nastup. Sve ovlasti na parketu gurnuli su u ruke klasama Šariću i Blassingameu, a oni su bili ti koji su pokretali ostale. Posebno Dario Šarić o čijem potencijalu nema potrebe posebno pisati jer svi znaju kako će imati vrhunsku karijeru.

Šarićeva borbenost i želja za pobjedom podizala je i ostale. Nitko nije ostajao ravnodušan, niti navijači, a niti suigrači. Kada ti jedan klinac ide glavom na fotelju kraj parketa da bi spasio posve nebitnu loptu, dat ćeš i ti nešto više nego inače. I tako iz utakmice u utakmicu. Cibona možda nije imala neku široku individualnu klasu, ali je imala ono što nijedan financijer, vlasnik, gazda momčadi NE MOŽE kupiti. To su srce i kemija.

To je ono što je Ciboni donijelo pobjedu u susretu uoči kojeg joj je davano malo šansi. "Respekt Ciboni, ali mi se vidimo u finalu", ukratko je poručio Dejan Radonjić uoči susreta. Za Crvenu zvezdu je ovo bila utakmica sezone. Važnija i od Budivelnika i od Unicsa, cijela sezona stala je u dvoboj polufinala ABA lige, u susret velikog uloga.

Rimac je kao uvijek korektan sportaš i pravi gospodin nakon susreta priznao: "sretan sam, ali suosjećam s protivnikom, sustav nije pravedan", međutim nije Cibona ta koja je odlučivala tko će i kako će do Eurolige. Ona je na kraju uzela ponuđeno, a Zvezda joj je tijekom cijelog susreta gurala finale i tu Euroligu u ruke. Kao najgostoljubiviji domaćin. Radonjić ima o čemu razmišljati, trebat će objasniti neke stvari. Kako to da ovako skupa momčad koja je posložena za pohod na vrh ABA lige ostane i bez titule i bez Eurolige protiv onih koji više i ne broje koliko im je plaća u zaostatku? O čemu su razmišljali Radonjić i igrači uporno se nabacujući šutevima za tri poena koji su tek slučajno mogli ući u ovakvoj večeri dok je Cibona bila puna osobnih pogrešaka. Umjesto da iskoriste taj Cibonin hendikep, oni su igrali protiv svake logike.

Ono što će se pamtiti je muk na tribinama na samom kraju utakmice i krici oduševljenja Ciboninih igrača na parketu. Nevjerica u domaćim redovima. Dogodilo se ono što je malo tko očekivao. Crvenu zvezdu je većina vidjela u finalu i bilo je samo pitanje može li Cedevita iznenaditi Partizan. Sada se već lagano budi i panika kod organizatora jer što u slučaju hrvatskog finala? Koliko će znatiželjnika biti na tribinama Kombank Arene?

Nije naš problem, mi to i želimo. Pa makar igrali finale pred 50 ljudi, neka igraju Cibona i Cedevita! Snaći ćemo se, bit će prijenos na radiju, a i internet je čudo na kojem se može pronaći slika iz dvorane. Snaći ćemo se jer se to ne propušta i nas to zanima. 400 posto više nego neke druge...

Foto: ZNA.HR