Četvrtoplasirani sa SP-a 2002. godine danas sanja prolazak skupine

Južna Koreja već godinama nosi naziv jedne od najboljih azijskih reprezentacija i to baš "jedne od", a ne isključivo "najbolje". Naime Korejci nisu osvojili naslov prvaka Azije još tamo od 1960. godine, ali su na azijskom kontinentu konstantno među kandidatima za najviša ostvarenja iako uredno zapnu u polufinalu ili četvrtfinalu.

Jedini uspjeh na svjetskoj smotri im je nastup na Svjetskom prvenstvu 2002. godine kojeg su organizirali zajedno s Japancima. Kao domaćini otišli su senzacionalno do polufinala, no njihov nastup obilježile su kontroverze i sramotno suđenje prvenstveno Ekvadorca Byrona Morena u osmini finala protiv Italije.

Talijani su uoči susreta strahovali od Ekvadorca koji nikako nije bio dorastao toj utakmici i pokazalo se s pravom. Talijanski mediji danima su brujali o strahu da bi Fifa mogla pogurati domaćina i da je upravo zato delegiran "sumnjiv" sudac, a ne netko od jačih. Moreno je napravio niz katastrofalnih pogrešaka, od dosuđenog nepostojećeg kaznenog udarca za Južnu Koreju, zatim isključenja Francesca Tottija zbog simuliranja umjesto da je dosuđen čisti kazneni udarac za Talijane pa do poništavanja zlatnog gola Damiana Tommassija koji je bio posve regularan.

Kako je Moreno završio, svi znamo. Nije samo zbog tog susreta bio u središtu svjetske javnosti već i zbog susreta domaćeg prvenstva između Lige iz Quita i Barcelone iz Guayaquila. "Majstor" je pokazao da će se igrati dodatnih šest minuta, a onda utakmicu produžio za 13 minuta. I ne samo to. Liga je uspjela u 99. i 101. minuti doći do pogodaka i preokrenuti rezultat te slaviti 3:2, a Moreno se pokušao "oprati" upisivanjem krivih minuta pogodaka. Svejedno je suspendiran, a tek što se vratio na travnjak, u domaćem prvenstvu ekspresno je isključio trojicu igrača u jednoj utakmici i otišao u povijest.

Niti dvoboj protiv Španjolske u četvrtfinalu nije prošao bez kontroverzi. Španjolcima su poništena dva pogotka i sve je to bacilo sjenu na veliki uspjeh reprezentacije koju je tada vodio Guus Hiddink. Šteta, Južna Koreja je igra fanatično, odlično se držala protiv svake reprezentacije i umjesto da se hvali plasman na četvrto mjesto u svijetu, uvijek će se pojavljivati onaj "ali".

Današnja Koreja ima vrlo malo dodirnih točaka s tadašnjom. Glavna je Hong Myung-Bo, tadašnji kapetan reprezentacije, a današnji izbornik. Iako nikada nije bio takva zvijezda kao recimo bivši reprezentativac Park Ji-Sung, Hong je uvijek bio najcjenjeniji korejski igrač i igrač prema kojem su navijači imali poseban respekt. Upravo zato je njegov dolazak za kormilo reprezentacije nakon odlaska Choi Kang-Heea izazvao je posebne simpatije.

Hong je dobio godinu dana vremena da pripremi Koreju za Svjetsko prvenstvo u Brazilu i pokuša ostvariti dobar rezultat.

Očekivanja i realnost

"Prolazak u sljedeću fazu natjecanja za nas bi bio veliki uspjeh. Nadam se da ćemo to i ostvariti iako smo svjesni da neće biti lako. Ipak, ako pokažemo naš borbeni duh, sve je moguće", rekao je Hong Myung-Bo i najbliže je realnosti. Prolazak u sljedeću rundu natjecanja bio bi veliki uspjeh.

Naravno, navijači imaju nerealna očekivanja pa se tako mogu pročitati svakakve stvari - od ponavljanja 2002. godine pa do borbe za naslov prvaka svijeta što bi bila veća senzacija od one grčke iz 2004. godine na Euru u Portugalu.

Hong nema mač nad glavom da pod svaku cijenu mora ostvariti nekakav veliki rezultat, neće u Brazil voditi niti preiskusnu reprezentaciju, a smješten je u skupinu koju može proći.

Dok bi Belgija trebala biti izraziti favorit skupine s kojom Južna Koreja teško može ravnopravno igrati, Alžir i Rusija su već reprezentacije protiv kojih bi se moglo eventualno nešto napraviti. Nekih velikih taktičkih iznenađenja kod Južne Koreje nema, osnovna formacija joj je već tradicionalnih 4-2-3-1 koja se zna prebacivati i u 4-2-4 kada Koreja napada iako je Hong u prijateljskom susretu protiv Grčke isprobao i igru s trojicom u posljednjoj liniji. Nije to prošlo baš najbolje, kompletna obrana Koreje u klubovima igra s četvoricom u liniji i to se vidjelo u tom susretu.

Od Južne Koreje definitivno možemo očekivati igru s dosta presinga, puno ritma, probleme u skok igri i borbenost do samog kraja. Neke stvari se mogu promijeniti, ali neke će, barem što se Koreje tiče, uvijek biti iste bez obzira na promjene u stručnom i igračkom smislu.

Put do Brazila

Dva kruga azijskih kvalifikacija Južna Koreja odradila je na očekivani način i stigla do Brazila. Muke je bilo u oba kruga i Koreja je na kraju uz ponešto sreće prošla izravno na SP.

Prolazak na Svjetsko prvenstvo Korejci su doveli pod znak pitanja nakon što su u pretposljednjem kolu u skupini neočekivano poraženi kod Libanona 2:1 i trebali su pobjedu na domaćem terenu protiv Kuvajta kako bi prošli u treći krug. Nakon Libanona odmah je otkaz dobio Cho Kwang-Rae, zamijenio ga je Choi Kang-Hee pod čijim vodstvom pada Kuvajt s 2:0 golovima Lee Dong-Gooka i Lee Keun-Hoa.

U trećem krugu ključna je bila pobjeda protiv Uzbekistana 1:0 u petom kolu, no prolaz je umalo kompromitiran domaćim porazom u posljednjem kolu protiv Irana također 1:0. Trebala je Koreja pomoć Katarana koji su ugostili Uzbekistan i ona je na kraju stigla. Iako su gosti trebali samo bod, na kraju su visoko poraženi s 5:1, morali su u dodatne kvalifikacije dok je Južna Koreja kroz ušicu igle prošla dalje.

Son Heung-Min - korejska nada za svijetlu budućnost

Prva zvijezda današnje korejske reprezentacije je Son Heung-Min, sjajni 21-godišnji napadač koji nosi dres Bayera iz Leverkusena. Iako još uvijek vrlo mlad, Son je već upisao 23 nastupa za najjaču korejsku selekciju i bit će glavni korejski adut u Brazilu.

Mladi napadač nije ona klasična špica koja je zadužena samo i isključivo za postizanje pogodaka. Vrlo je raznovrstan, može igrati i prvog napadača, ali i povučenog, ima odličan dribling i iznimno je brz.

U dresu reprezentacije debitirao je još 2010. godine, a vrlo brzo počeo se uspinjati i na klupskom planu gdje se u HSV-u probio u prvu momčad da bi prošle sezone bio jedan od glavnih igrača. Ljetos ga je u rekordnom transferu (oko deset milijuna eura) doveo Bayer iz Leverkusena gdje je pokazao kvalitetu, posebno se istaknuvši u susretu protiv svojeg bivšeg kluba HSV-a kojem je utrpao hat-trick.

Za razliku od nekih drugih roditelja, Sonov otac prije tri godine molio je tadašnjeg izbornika da ga ne zove u reprezentaciju. Son je tada imao manjih problema s ozljedama, a njegov otac je smatrao kako još niti nije dovoljno zreo za igru na takvoj razini. "Već sam razgovarao s trenerima i zamolio ih da ga ne zovu sve dok ga stvarno ne budu trebali. On još uvijek nije dovoljno zreo za reprezentaciju", tvrdio je tada Son Woong-Chun, međutim tadašnji izbornik Cho Kwang-Rae nije se osvrtao na njegove molbe. "Trebam ga. Gdje bih završio kada bih vodio računa o željama svih roditelja."

To je bilo tada, a danas je reprezentacija nezamisliva i znatno slabija bez zvijezde Bayera iz Leverkusena.

Osim Sona, igrači na koje svakako treba obratiti pozornost su braniči Hong Jeong-Ho iz Augsburga te Kim Young-Gwon iz Guangzhoua, veznjaci Ki Sung-Yueng (Sunderland), Lee Chung-Yong (Bolton) te Koo Ja-Cheol (Mainz 05) i napadači Kim Shin-Wook (Ulsan), Lee Keun-Ho (Sangju) i Ji Dong-Won (Augsburg).

Problem za Honga je nespremnost Park Chu-Younga koji je ove sezone u dresu Watforda zbog velikih problema s ozljedama igrao vrlo malo, no njega Hong u svakom slučaju ima u prvom planu.