Nakon pravog, Honduras u Brazilu kreće u sportski rat protiv "velikih dečkiju"

Bez pritisaka, s nadom u iznenađenje

Veliko H morat će se suprotstaviti Francuskoj, Švicarskoj i Ekvadoru. Bodovima se teško mogu nadati protiv europskih ekipa, a i Južnoamerikanci su veoma neugodni. Naizgled nepremostive prepreke ipak nisu obeshrabrile igrače i trenera Hondurasa Luiza Fernanda Suareza, Kolumbijca.

Iako slove za autsajdere, nogometaši Hondurasa bili su to i u kvalifikacijama za Brazil, pa su pobijedili i SAD i Meksiko, te završili na poziciji ispred Meksikanaca. Nije da nemaju iskustva s velikih natjecanja, nastupili su na prošlom Svjetskom prvenstvu i namučili Čile i Španjolsku, te uzeli bod Švicarcima s kojima će se i sad susresti, te ih zaustavili na putu u drugi krug u Južnoj Africi.

U Španjolskoj '82. su osvojili dva boda u skupini, a sve tri utakmice bile su "tijesne". S domaćinom su odigrali 1:1, kao i sa Sjevernom Irskom (koja je prošla kao prva u grupi), te upisali poraz od Jugoslavije kasnim pogotkom Pižona.

Prva zvijezda

Premda u reprezentaciji Hondurasa nema previše igrača koji igraju izvan svoje domovine, ipak se jedan ističe. Wilson Palacios je najzvučnije ime u ovoj momčadi, a mnogi su ga upoznali još dok je igrao za Tottenham u Premiershipu.

Palacios je trenutno član Stoke Cityja za kojeg je u tekućoj sezoni upisao 16 nastupa, a prije White Hart Lanea još je branio boje Wigana i Birminghama u Engleskoj. Igra na poziciji središnjeg veznog, a u svojoj je reprezentaciji jedan od iskusnijih s 92 nastupa (peti na ljestvici igrača s najviše nastupa za Honduras).

Od njega se očekuje da svojim iskustvom i znanjem bude primjer mlađim igračima, ali i da bude pravi vođa na terenu. Palacios je svjestan toga i najavljuje kako će njegova momčad dati sve od sebe da ljude u Hondurasu učini ponosnima.

"Igranje za nacionalnu momčad je vrh nogometa za mene. Uživam igrajući u Europi, ali mišljenja sam da je svakom igraču iz reprezentacije Hondurasa najvažnije dobro se predstaviti u nacionalnom dresu. Nadam se kako će se generacije iza nas kvalificirati na svako Svjetsko prvenstvo, iako sam svjestan da je konkurencija u zoni sve bolja", rekao je.

Zbog nogometa i u rat

Iako nije poznat po nogometu, koliko je on važan u zemlji dovoljno govori činjenica da je Honduras jedna od dvije zemlje na svijetu koja je vodila pravi rat zbog ovog sporta. "Nogometni rat" 1969. godine izbio je između Hondurasa i El Salvadora nakon kvalifikacijske utakmice za odlazak na SP 1970. u Meksiku.

Odlučujući dvoboj riješen je u sudačkoj nadoknadi pogotkom Mauricija Rodrigueza za 3:2 kojim je El Salvador izborio Mundijal po prvi puta, a razočarani Honduras morao je ostati kod kuće. Par dana kasnije izbio je rat između dvije zemlje. Premda nogomet nije bio uzrok, jedna napeta utakmica bila je dovoljna da isprovocira oružani sukob koji je odnio tisuće života, a pobjednika na kraju nije bilo.

Los Catrachosi u Brazil putuju s nadama kako se neće osramotiti i kako će doći do pokojeg iznenađenja što se znalo događati. Momčad koju vodi kolumbijski trener ne spada u najmlađe na turniru, ima tu dosta igrača koji su zagazili u četvrto desetljeće života što smatraju određenom prednošću.

Standardni vratar je Noel Valladares s 37 godina i 120 nastupa za reprezentaciju, a obranu im čine "Britanci". Maynor Figueroa je član Hull Cityja, Juan Carlos Garcia Wigana, dok su Emilio Izaguirre i Arnold Peralta u škotskom Celticu, odnosno Rangersima.

Osim Palaciosa koji bi trebao biti glavna karika u srednjem redu, pažnju treba obratiti i na mladog veznjaka Andyja Najara, člana Anderlechta. U napadu su iskusni strijelci Jerry Bengtson i Carlo Costly koji zajedno imaju 71 postignuti gol za Honduras.

Put do Brazila

Honduras je u kvalifikacije za svjetsku smotru krenuo u trećem od četiri kruga za zonu CONCACAF. Los Catrachosi su bili smješteni u skupinu s Panamom, Kanadom i Kubom gdje su završili na prvom mjestu. Od tri pobjede ističe se ona protiv Kanade od čak 8:1, a jedini poraz Honduras je doživio od Paname na domaćem terenu.

U zadnjem kvalifikacijskom krugu šest najboljih reprezentacija igralo je u jednoj skupini, prve tri su izborile Brazil, a četvrta je morala u dodatne kvalifikacije s pobjednikom Oceanije, Novim Zelandom. Honduras je nadmašio očekivanja i završio na trećoj poziciji, ispred Meksika koji je morao u dvoboje s All Whitesima. Na domaćem terenu nije izgubio niti jedan susret, a pobijedio je SAD, te Meksiko na legendarnom stadionu Azteca.