Crveni vragovi puni talenta vraćaju se na veliku scenu nakon 12 godina pauze

Hrvatski poznanik iz kvalifikacija za Svjetsko prvenstvu u Brazilu, reprezentacija Belgije, jedna je od onih reprezentacija za koju se svi slažu kako je pred njom svijetla budućnost. Dugo se Belgija tražila, od 2002. godine nije bila na velikom natjecanju, ali sada je došla generacija koja je sposobna za velike stvari.

"Crveni vragovi" na tragu su najbolje belgijske generacije u povijesti, one iz 1986. godine s Pfaffom, Geretsom, Scifom, Ceulemansom, Vanderberghom koja je u Meksiku došla do polufinala Svjetskog prvenstva gdje je poražena od kasnijeg prvaka Argentine. Tadašnja i današnja Belgija bili su puni talenta, a plus tadašnje reprezentacije bila je činjenica da je najveći dio igrača dolazio iz Anderlechta čime nije bilo većih problema s uigravanjem. Ne samo da ih je većina igrala u Anderlechtu, samo je jedan igrao van Belgije i to Eric Gerets koji je bio u susjedstvu u PSV-u. Današnja Belgija ima samo trojicu igrača iz domaće lige i lako je moguće da oni neće dobiti niti minute.

Međutim, interes velikih stranih klubova i popis destinacija gdje današnji reprezentativci igraju, samo potvrđuju priče o kvalitetnoj i talentiranoj generaciji. Manchester City, Chelsea, Liverpool, Tottenham, Manchester United, Atletico Madrid, Bayern, Porto, Napoli, Everton, Zenit, sve redom vrhunski klubovi, a što je najvažnije, ti igrači su ujedno i vrlo važne karike svojih momčadi.

Teško je uopće detektirati s koje pozicije ne prijeti opasnost. U vrhu napada igrat će Romelu Lukaku koji je u Maksimiru potvrdio belgijsku kartu za Brazil i koji je u Evertonu potvrdio kvalitetu. Od Edena Hazarda se puno očekuje, Belgijci se nadaju da će i u reprezentaciji pokazati igre iz Chelseaja, a Kevin de Bruyne upravo u reprezentaciji igra svoj najbolji nogomet. Vezna linija s bivšim Standardovim trijom Witselom, Defourom i Fellainijem također je kvaliteta više.

Gužva je i u posljednjoj liniji koju predvodi kapetan Vincent Kompany, a i ona je također vrlo zvučna. Brige nema niti oko vratara jer Marc Wilmots može birati između Thibauta Courtoisa i Simona Mignoleta.

Wilmots je s Belgijom odlično odradio kvalifikacije, međutim nakon kvalifikacija su uslijedila tri prijateljska dvoboja bez pobjede, poraženi su od Japana i Kolumbije te je upisan remi s Obalom Bjelokosti, nakon čega su krenule prve kritike. Prigovaralo se ponajviše zbog toga što Belgija ne koristi dovoljno napadački potencijal i prema mišljenju dijela javnosti igra opreznije nego što bi trebala. Međutim Wilmotsa to nije brinulo. "Kada dođu jaki protivnici, ne možete igrati na sve ili ništa. U tom trenutku nećemo se znati postaviti na travnjaku i gubit ćemo svaku jaču utakmicu. Disciplina je važna, vsažno je pobjeđivati jer se na kraju pamte pobjednici, a ne oni koji su igrali lijepo", objašnjavao je Wilmots.

Uoči odlaska u Brazil Belgija je vratila pobjedničko ozračje s tri uzastopne pobjede - 5:1 protiv Luksemburga, 2:0 protiv Švedske i 1:0 s Tunisom. Doduše, susret protiv Luksemburga neće se računati kao službeni iz razloga što je Wilmots napravio sedam umjesto maksimalnih šest izmjena, ali zbog viših ciljeva, to je manje važno.

Veliki radnik na klupi Belgije

Wilmotsa se jako dobro sjećamo još iz igračkih dana. Bio je belgijski reprezentativac, kapetan, vrlo kvalitetan veznjak koji je ostvario i dobru klupsku karijeru. 1997. godine ostvario je najveći uspjeh osvojivši sa Schalkeom tadašnji Kup UEFA, a kao reprezentativac putovao je na čak četiri svjetska prvenstva. 1990. godine nije dobio niti minutu, u SAD-u je upisao jedan nastup, 1998. godine igrao je tri susreta uz dva gola, 2002. godine četiri susreta uz tri gola.

Kao trener slovi za velikog radnika i vrlo sistematičnog izbornika. Iznad svega traži disciplinu i lojalnost te da ga igrači bespogovorno slijede. Takvu skupinu igrača je dobio u ruke, a autoritet i nogometno ime pomažu mu u tome.

I dok mu je izbornička karijera trenutno besprijekorna, klupska trenerska baš i nije. Posljednji klub kojeg je vodio bio je Sint-Truiden još 2005. godine, no nije zadovoljio i dobio je otkaz. Nakon toga zaputio se na usavršavanje trenerskog zanata, promatrao je treninge i puno učio, a tri godine bio je pomoćnik Dicku Advocaatu i Georgesu Leekensu u reprezentaciji. Zanat je očito dobro ispekao iako njegovi oponenti tvrde da baš i nije problem voditi ovakvu momčad.

Put do Brazila

Belgijci su kvalifikacijski ciklus odradili u društvu Hrvatske, Srbije, Makedonije, Walesa i Škotske te zauzeli prvo mjesto u grupi. Upisali su osam pobjeda u deset susreta, u šest utakmica nisu primili niti gol, a ukupno su primili samo četiri pogotka čime je jedino Španjolska bila uspješnija u ovim kvalifikacijama.

Jedine reprezentacije koje su ostale neporažene u po jednom susretu s Belgijom bile su Hrvatska koja je u Bruxellesu igrala 1:1, a još uvijek se sjećamo prilike Domagoja Vide na kraju susreta za sva tri boda, te Wales koji je također u Belgiji odigrao 1:1, ali u posljednjem kolu kada je već bilo poznato da Wilmotsova momčad u Brazil odlazi kao prva.

Drugi krug ne bi smio biti upitan

Ovakva Belgija i u jačoj skupini bila bi favorit za prolaz. No u skupini s Rusijom, Alžirom i Južnom Korejom jednostavno neće biti opravdanja za neuspjeh.

Wilmots ima apsolutno najkvalitetniju skupinu igrača u skupini i Belgija bi morala biti putnik u drugi krug. Ne samo da posjeduje vrlo kvalitetnih prvih 11, općenito ima vrlo širok kadar što je stavlja ispred ostalih.

"Smješteni smo u zanimljivu skupinu. U kadru naših protivnika nema igrača svjetske klase i u toj konkurenciji, s Južnom Korejom, Alžirom i Rusijom nama pripada uloga favorita za prolazak dalje. Ne kažem da će biti lagano, ali naš prvi cilj, dohvatiti društvo najboljih 16, je i dalje isti."

A nakon toga, vidjet ćemo...