Španjolski biti ili ne biti: na muci se poznaju junaci

Španjolski raspad sustava u Salvadoru uzburkao je svjetsku nogometnu javnost i ponovno postavio pitanje bliži li se kraj šampionskim izdanjima selekcije iza koje su tri uzastopne titule na velikim natjecanjima.

Upravo zbog toga - makar i jedino zbog toga - Španjolci su zaslužili da ih se ne otpiše prerano.

Tijekom posljednjih se dana često podsjećalo na Švicarce i španjolski poraz na otvaranju Svjetskog prvenstva 2010. godine, iz kojega su izabranici Vicentea del Bosquea izašli još jači te trijumfalno nastavili i zaključili natjecanje.

Međutim, taj deja vu nije u potpunosti deja vu.

Minimalni poraz od Švicaraca bio je potvrda dobro poznatog scenarija u kojemu jedna momčad dominira, a druga postigne pogodak i obrani prednost do kraja susreta. Upravo je ta dominacija, unatoč gubitku bodova, bila temelj za španjolski optimizam, a od dominacije protiv Nizozemske nije bilo niti "d". Što sugerira da će ponavljanje podviga s juga Afrike biti još teže, a bilo bi dovoljno teško i isključivo statistički, prema uobičajenoj "teže je braniti nego osvojiti", bez ostalih otegotnih okolnosti.

Pritom treba uzeti u obzir i da su Španjolci u Salvadoru naletjeli na neuobičajeno raspoložene Nizozemce, koji su usprkos statusu finalista prošle svjetske smotre došli na turnir s prilično niskim očekivanjima. Momčadi se vjerovalo sa zadrškom i momčad je nakon izjednačenja u idealnom trenutku dobila krila.

Nizozemskoj bez tereta na leđima, koja osokoljeno shvaća da može demolirati aktualnog prvaka svijeta i neustrašivo uzvratiti za pad u Johannesburgu, teško se suprotstaviti.

Pogotovo ako se poklopi da nekoliko ključnih igrača, prije svih prozivani Casillas, Pique i Ramos, odigra "debelo" ispod svoje razine, s racionalnim opravdanjima za prikazane slabosti ili bez njih. Ako su Španjolci okupili sve svoje loše pojedinačne partije u ovu jednu utakmicu, Furija se ima čemu nadati. Ako se isti ti pojedinci, svi zajedno, neće pravovremeno iskopati iz ove crne rupe, loše im se piše.

Španjolska filozofija treba svih 11 igrača na maksimalnoj razini i teško tolerira slabu točku.

"Boli nas ovo što se dogodilo. Nezamislivo nam je da se dogodilo upravo nama. Mnogi su nam spremni oprostiti i nećemo se skrivati iza velikih očekivanja", rekao je španjolski izbornik Del Bosque.

Španjolska, čini se, ne očajava i željna je iskupljenja. Casillasov kapetanski govor i preuzimanje krivice tik po završetku dvoboja znači da su se i sami igrači odmah primili popravljanja situacije. Del Bosque je poznat kao miran, studiozan čovjek i trener koji se sigurno neće prepustiti žalopojkama, ali uz sebe mora imati sastav koji je u svojim glavama Nizozemce pospremio u arhivu.

"Normalno i mirno prihvaćanje pobjeda te strpljivo i staloženo prihvaćanje poraza, uz prepoznavanje pogrešaka", sažetak je Del Bosqueove metode, koja je u ovom trenutku najpotrebnija Španjolskoj.

Pod uvjetom da u njihovim reprezentativcima još uvijek gori želja za uspjehom.

Del Bosque neće raditi radikalne rezove samo radi radikalnih rezova, niti kažnjavati propuste izbacivanjem iz sastava. Naprotiv, jako dobro zna što treba sačuvati i koji je minimalni broj promjena koji mu može donijeti najviše napretka u prezentaciji Španjolske.

Španjolska niti može, niti treba preko noći mijenjati svoj pristup. Osim što im se on već višestruko isplatio te ga se itekako može smatrati provjerenim - čak i ako je već uvelike "pročitan" - Španjolska se svojim nogometnim razmišljanjem identificira te je vjerojatno spremna i pasti zajedno sa njim.

No, španjolski se problem zove i Čile.

Čile je nesumnjivo nanjušio krv, Čile nije odigrao loše prije četiri godine, Čile stvara pritisak koji je Del Bosque nazvao samoubilačkim, Čile je krenuo furiozno protiv Australije i Čile je dobio dodatnu injekciju samopouzdanja osvajanjem tih bodova. Takav je Čile vjerojatno zadnje što sada Španjolcima treba.

Ali je istovremeno i pravi test za - šampione.

Šampioni se znaju podići nakon kolapsa, iako se već nastup na Kupu konfederacija mogao smatrati pokazateljem "početka kraja". Šampioni imaju ideju kako iskoristiti široku klupu, reprezentativna osvježenja poput Diega Coste ili Kokea, šampioni imaju rješenje i pravi odgovor na postavljene zapreke. Baš kao što su Španjolci imali u proteklom razdoblju.

"Win or die", rekao je Xavi prije početka natjecanja, ne misleći koliko će njegova izjava postati stvarnost uoči druge utakmice u grupnoj fazi.

U više su se navrata već pisale završne ode Španjolskoj, no Španjolska ih je redovito odgađala. Ukoliko je uistinu sada došlo to vrijeme, ukoliko će jedna horor-utakmica označiti oproštaj generacije od trona, a to je osjećaj koji prevladava u mnogima, Furiju treba i ispratiti kao šampione.

Kroz zadnjih su šest godina dokazali da to jesu.