Pjesnici karakterom nadoknađuju nedostatke, kontinuitetu se nadaju s rastom iskustva

Teško je i prije svega prerano govoriti o tome na koji će način Zagreb okončati put kroz Ligu 10. Kao i za više od pola prvoligaškog društva i za igrače Dražena Medića sve su karte otvorene. Možda će posljednje kolo dočekati u miru središnjice poretka, možda će se do posljednje sekunde čupati za ostanak, možda će ponovno preseliti u niži rang, ali jedno je sigurno: uoči početka aktualne sezone Pjesnike su mnogi vidjeli tek kao "topovsko meso", momčad punu drugoligaških igrača koji će teško izdržati igre u rangu "iznad svojih kvaliteta".

Ti isti Pjesnici, u Maksimiru su istrčali u sastavu čiji je prosjek godina 22.4 nasuprot Dinamovih 24.7. Niti domaće iskustvo, niti individualna kvaliteta prije svega stranih pojačanja, ali niti 12 godina stariji vratar nisu Dinamu donijeli više od konačne podjele bodova. Zagreb je u drugoj polovici maksimirskog dvoboja prikazao trku i borbenost te pokazao karakter, a široj javnosti približio igrače poput 19-godišnjeg Dominika Livakovića koji je reakcijama na vratima zasjenio kolegu Eduarda.

(Pre)dugi niz godina razne Zagrebove generacije, proglašavane i daleko talentiranijima od ove trenutne, nakon primljenog su pogotka tonule, spuštale glavu i sigurno i potpuno beskrvno grabile prema još jednom porazu, porazu pretvorenom u niz koji je na kraju doveo i do povijesnog ispadanja u Drugu ligu. A imali su Pjesnici svih tih sezona u kadru daleko iskusnije igrače od trenutno, s 27 godina, najstarijeg Josipa Jurendića.

Imali su Bijeli slabih i neuvjerljivih perioda u svih šest odigranih susreta, ipak za konstantnost forme i rezultata trebat će pričekati i određenu količinu iskustva i zrelosti, ali niti jedna momčad, pa tako niti Rijeka koja je na prvi pogled slavila s komfornih 3:1, ne može reći da je nadigrala ovaj mladi sastav iz Ulice pjesnika. Podbacili su Medićevi izabranici tek jednom, u dvoboju s Osijekom. Trgnuli su se tek s drugim primljenim pogotkom no tada je bilo prekasno još se jednom vratiti u igru za pozitivan rezultat.

Slabašni i blijedi Zagrebaši su bili i većim dijelom prvog poluvremena protiv Dinama, maksimirskoj publici nisu ponudili ništa osim nesigurnosti u obrani, nesigurnosti koja je nastupila od prve minute do kompliciranja prilikom pokušaja kreiranja napada, no forca ove momčadi - njeno zajedništvo - u konačnici joj je donijela bod. Nakon odmora na teren se vratio jedan novi Zagreb, isti onaj Zagreb koji je poveo protiv Rijeke, u Koprivnici s 2:0 stigao do poravnanja i ostao za korak prekratak za osvajanje boda, isti onaj Zagreb koji je dobio Lokomotivu te osvojio bod u sudačkoj nadoknadi na Stanovima, jednom od tradicionalno najtežih gostovanja.

"Ova moja momčad pati od dječjih bolesti, netko je igrače uvjerio da ne vrijede. Razina samopouzdanja koja je potrebna za natjecanje doći će s vremenom, kvaliteta je tu", komentirao je Dražen Medić nakon drugog kola i poraza u Koprivnici. Više vjere u vlastite te kolektivne sposobnosti, jednak inat od prve minute kao i onda kada bivaju "isprovocirani" primljenim pogotkom ili sudačkim odlukama koje ne smatraju korektnima, i težnja jednostavnijim rješenjima u napadačkoj fazi igre, što ih je krasilo u drugoligaškoj sezoni, ono je gdje Medićev sastav ima podosta prostora za napredak.

Mladi kadar bez ijednog stranca koji je u više-manje istom sastavu igrao tek jednu sezonu i to protiv kvalitetno slabijih protivnika od ovih prvoligaških, bačen je u vode neizvjesne i izjednačene Lige 10, sustava natjecanja čiji su pobornici upravo gomilanje stranih pojačanja i nestajanje domaćih igrača navodili za glavne adute svog mišljenja.

Određeni uspjeh Zagrebova politika, potpomognuta generalno lošom financijskom situacijom u domaćem nogometu, već ostvaruje. Sve je veća pozornost okrenuta u smjeru Livakovića, Kolingera, Krovinovića koji su, uz autore po dva pogotka Stepčića i Bobana i do ozljede potonjeg u Maksimiru, skupili punu minutažu te se time prometnuli u neizostavne dijelove bijelog mozaika.

Nakon poraza od Osijeka Medić je potvrdio kako će, pokaže li se potreba, kadar osnažiti još pokojim imenom. Širi izbor igrača konkurentnih zamijeniti u bilo kojem trenutku i u bilo kojoj rezultatskoj situaciji one suigrače koji su se profilirali u okosnicu momčadi koristio bi Bijelima prije svega na poziciji zadnjeg veznog gdje im od Mate Maleša, koji tada također nije stigao kao pojačanje, nedostaje igrač takvog profila. Olakšalo bi to posao Stepčiću i prije svega Krovinoviću. Ostaje za vidjeti i kako će se Zagrebova obrana predstaviti u idućem susretu bez Kolingera, vlasnika tri žuta kartona.

Koliko Pjesnici u polivalentnom kapetanu Jurendiću imaju rješenje za gotovo svaku poziciju na kojoj "gori", njegove duge lopte i prodori prema protivničkim vratima bili bi učestaliji da se nalazi bliže njima, a ne na trenutnoj poziciji desnog bočnog. Najviše koristi Bijelima bi ipak donijele mudrije odluke njihova najboljeg strijelca u protekloj sezoni Gabrijela Bobana koji se u gotovo svim susretima barem jednom odlučio za pad u kaznenom prostoru iako je imao i prostora i mogućnosti nastaviti akciju.

Zahtjevni ispiti očekuju Pjesnike u posljednja tri kola prvog kruga; u goste im stižu europski Split te nakon reprezentativne stanke Hajduk dok će prvu četvrtinu prvenstva zaključiti u Puli kod protivnika koji teško upisuje poraze. Međutim, veće izglede osim "nemoguća misija" Bijeli u najavama nisu dobivali niti u susretima s ravnopravnijim protivnicima.