Brzi i učinkoviti Mourinho i mančesterska groznica prijelaznog roka

Neograničena sredstva Manchester Uniteda

Iz Manchester Uniteda otvoreno su poručili - novac nam nije problem, imamo neograničena sredstva i spremni smo isto toliko trošiti. Tako su se i ponašali na tržištu, potrošili su 200 milijuna eura i to u biti na šest igrača. Toliko su platili samo za odštete, no iznosi ugovora su dodatna stavka pa je tako Falcao dobio najviši ugovor u klubu s tjednom plaćom onolikom koliko bolje plaćeni igtrači u nekim ligama zarade za godinu dana.

Louis van Gaal vrlo brzo je detektirao da je obrana glavni problem da bi u konačnici bio doveden samo jedan stoper i to Marcos Rojo. Stigao je lijevi bek Luke Shaw, došao je i Daley Blind koji za nuždu može odigrati u posljednjoj liniji, ali nekako se više očekivalo da će United svom silom krenuti po Matsa Hummelsa što se na kraju nije dogodilo.

No zato je pojačao momčad prema naprijed i drži se one - valjda nećemo toliko primiti koliko možemo zabiti. Angel di Maria novi je otočki rekorder po svoti koja je plaćena za nekog igrača, United ga je Real Madridu platio preko 75 milijuna eura ako se ostvare svi bonusi koji su dodani uz ovaj transfer.

Di Maria je u biti bio priča za dan-dva bez obzira na visinu transfera i ugledno ime. Uz United se vezalo toliko velikih imena da su Argentinca "pojela" sva ta nagađanja, a posebno dramatičan bio je posljednji dan prijelaznog roka u kojem se iz minute u minutu čekala potvrda dolaska Radamela Falcaa. I nekako ostaje dojam da su se u Unitedu posljednjeg dana toliko fokusirali na završetak posla oko Kolumbijca da jednostavno nisu pronašli vremena za dovođenje onog što im je bilo najpotrebnije, kvalitetno stopersko rješenje i rješenje na poziciji središnjeg veznog.

I uz potrošenih 200 milijuna eura, Louis van Gaal može otvoreno reći i bit će u pravu - nismo favoriti za naslov prvaka i teško ćemo do naslova. Malo je trenera koji si to mogu priuštiti i malo je klubova koji će to progutati. U Unitedu tvrde da će bez obzira na sve stajati iza Van Gaala i njega ne treba miješati s Moyesom bez obzira na povezanost Škota s Alexom Fergusonom.

Prilično su podijeljena mišljenja oko Manchesterovog prijelaznog roka. U samom startu napravljena je ključna pogreška kada je Woodwardu izletilo da novac neće biti problem i da ga United ima više nego dovoljno. U tom trenutku Manchester je ušao u nepovoljnu poziciju u pregovorima i svi su tražili još više. Upravo tu su izgubili Artura Vidala koji im je u ovom trenutku vrlo potreban. Ne samo kod Vidala, bilo je tu još niz igrača, ali klubovi su jednostavno nanjušili novac i tražili su još više.

Iako dio javnosti postavlja pitanje što će im Falcao, odgovor je vrlo jednostavan. Ukazala se prilika dovesti jednog od najboljih napadača svijeta i to za relativno mali novac s obzirom da je posuđen. Kako Robin van Persie ima problema s ozljedom, a ostale špice nisu ona Top klasa, bila je to prilika koja se ne propušta. Osim toga u igri za Falcaa do posljednjih trenutaka bio je i Manchester City, a za United nema ništa bolje nego pokvariti planove gradskom rivalu.

Van Gaal ne mora brinuti za napadački dio, ali itekako može za onaj defenzivni. Obrana i dalje nikako ne ulijeva povjerenje i dok bi se Rojo trebao bez problema prilagoditi, mali Shaw mora tek učiti kako igrati u ovoj formaciji. Shaw je klasičan lijevi bek i već su se javili neki otočki kolumnisti koji nariču nad njegovom sudbinom govoreći da će od velikog potencijala na toj poziciji i nasljednika Ashleya Colea, Van Gaal pokušati napraviti stopera. Teško da će se baš to dogoditi, ali je činjenica da će Shaw morati proći određeni period prilagodbe i naučiti neke nove stvari.

U svakom slučaju United je imao ogroman promet, a tek ćemo vidjeti što će to donijeti. Hoće li uistinu toliko zabijati da obrana neće moći toliko propustiti.

Mourinho kupovao pametno i na vrijeme

Manchester United i Chelsea kao da su zamijenili uloge. Ovaj put Chelsea je odradio prijelazni rok za čistu peticu, riješio se nepotrebnih igrača i to na kvalitetan način, a doveo je ono što mu je trebalo i što mu je bilo najvažnije, napravio je to na vrijeme.

Najveći poznavatelj otočkog nogometa u Hrvata rekao mi je: "Chelsea uzima naslov s 15 bodova prednosti". Kada to čujete od navijača Manchester Uniteda dan nakon završetka prijelaznog roka, Jose Mourinho onda zaslužuje pohvale za odrađen posao.

Povijest se nije ponovila i Chelsea nije bio u utrci za desecima kvalitetnih igrača. Ne tako davno svako jače ime povezivalo se uz Stamford Bridge, iz Londona su nevješto demantirali takve vijesti, ovaj put odmah se dalo do znanja kakvi igrači i na koje pozicije će doći. Još na kraju sezone Mourinho je glasno i jasno poručio da mu pod svaku cijenu treba napadač koji će trpati.

Puno predugo se vjerovalo Fernandu Torresu i čekao onaj prijelomni trenutak kada će Španjolac proraditi. U Londonu su uporno odbijali prvenstveno sami sebi priznati da su bacili ogroman novac i da Torres u Chelseaju neće biti onaj stari iz Atletica i Liverpoola. Trpila je momčad, trpila je realizacija i ovog ljeta odlučili su to presjeći. Mourinho je odmah krenuo po Diega Costu, uopće se nije skrivalo da je on prvi Chelseajev pick i Atletico tu nije mogao ništa. Plaćeno je koliko je Costi stajalo u ugovoru i napadač španjolske reprezentacije preselio je na Stamford Bridge.

To je automatski značilo da će Torresova minutaža biti još manja nego što je bila, a kada je stigao i Didier Drogba, širom su se otvorila vrata za Torresov odlazak. Mogao je Mourinho uvjeravati medije i javnost koliko god je htio da Torres neće nikuda jer Chelsea treba trojicu napadača, no bilo je jasno da je veća vjerojatnost da će New York Knicksi napraviti dobar trade nego da će Torres ostati u Chelseaju. Samo se čekao povoljan trenutak i žrtva koja će zagristi. Nije trebalo proći puno vremena da se na udicu uhvati Milan i da Mourinho s figama iza leđa ustvrdi da mu je jako žao što gubi takvog igrača.

Loic Remy nakon toga je popunio čarobnu brojku tri, Mourinho je dobio u rotaciji trećeg napadača i uz dolaske i Cesca Fabregasa i Filipea Luisa može ponosno reći kako je momčad na svim pozicijama odlično popunjena.

S Fabregasom je puno dobio, Cesc se savršeno uklopio u njegov sustav i funkcionirat će bolje nego što je funkcionirao u Barceloni. Osim toga na lijevoj strani je ostao bez Ashleya Colea, ali je odmah reagirao i doveo Luisa koji bi se mogao vrlo brzo isprofilirati kao igrač za početnih 11.

Osim što je većina navijača Chelseaja s ovacijama pozdravila posudbu Torresa u Milan, jednako takav broj pozdravio je i prodaju Davida Luiza. Da ne bi bilo zabune, David Luiz nije loš igrač iako je imao vrlo loših predstava u Chelseaju, ali "prevariti" PSG za čak 50 milijuna eura, nešto je što su u Londonu itekako mogli pozdraviti, posebno jer Mourinho ima veliko povjerenje u Kurta Zoumu kojeg vidi kao jednog od igrača budućnosti. Uostalom, Terry, Cahill pa i Ivanović uz već spomenutog Zoumu mogu pokriti te pozicije. Vjerojatno bi dobro došao još jedan stoper, ali Mourinho ne smatra tako i u sezonu je ušao s ovim kadrom.

Što se tiče vratara, stvorio je sličnu situaciju kao u Real Madridu kada je s gola skinuo Ikera Casillasa, a ovdje je na klupu poslao Petra Čecha da bi otvorio prostor za Thibauta Courtoisa. Koji god potez da je povukao, pogriješio bi i bio bi u pravu. Obojica su Top vratari, a u ovom trenutku Mourinho je vidio Courtoisa kao jedinicu.

Jedina mrlja u cijeloj priči je Frank Lampard. Međutim, i ranije je bilo poznato da Lampard neće ostati i nije bilo nikakve zle krvi. U dobrim odnosima otišao je iz kluba, no ono što peče navijače Chelseaja je što je zaobilaznim putem otišao u Manchester City. Nije sad da su Chelsea i Manchester City neki veliki rivali, ali da se međusobno bore za naslov prvaka, to je činjenica. I nikome neće biti svejedno vidjeti Frankieja u dresu Cityja na Stamford Bridgeu.

Osim što je kvalitetno popunjavao rupe u momčadi, napravio je to na vrijeme. Chelsea je već u pripremama imao praktički sva pojačanja na raspolaganju i krenuo je s uigravanjem. Dok su posljednjeg dana prijelaznog roka svi bili ludi i na sve strane pregovarali, Mourinho i društvo bili su u dnevnoj rutini, odrađivali trening i nisu se uopće zamarali što se događa na tržištu. Pokazatelj je to da su jednostavno već ostvarili sve zacrtane ciljeve i nisu imali nikakve potrebe za daljnjim akcijama.