Otvaranje koje će pamtiti i Modri i Riječani

Zrelo, motivirano i pametno Dinamo je odigrao protiv Astre. Astra je više izgledala kao Wartburg, neugledna i spora. Bio je to dvoboj te večeri dva različita nogometna svijeta.

Ako se nakon Aalborga kritiziralo zbog vidljivog izostanka momčadske igre, loše realizacije i u konačnici lošeg ishoda, nakon ovog dvoboja svi zaslužuju pohvale. Ovaj put stručni stožer odradio je dobar posao, odlično odskautirao protivnika i posložio igru što je na kraju dovelo do takvog stanja na terenu.

Upozoravalo se i govorilo o brzim napadačima Astre, puno se pričalo o quarterbacku Budescuu, no ništa od toga nije viđeno. Ademi je apsolutno zakočio glavnog kreatora igre Rumunja koji nije imao prilike upošljavati igrače prema naprijed, a i kada su dobivali loptu, bili su vrlo brzo neutralizirani.

O obrani Astre u ovom susretu ne treba previše govoriti, toliko ispadanja i loših procjena nije lako pronaći niti u našoj Drugoj HNL. Međutim zasluge za to idu Dinamu koji je odigravao brzo, široko, s puno kretanja bez lopte i s puno igrača u napadu.

Upravo to je bio najveći Dinamov problem, kada je igrač imao loptu, premalo njih se otvaralo i nudilo za pomoć. Ovaj put situacija je bila aposlutno drugačija i igrač s loptom je praktički u svakom trenutku imao barem dvojicu igrača koji su se otvarali, ulazili u prostor ili u liniju dodavanja. Protiv Aalborga je primjerice situacija bila potpuno drugačija, igralo se statično i to je na kraju kažnjeno.

Postotak realizacije bio je visok, golovi su pali iz igre i to iz lijepih akcija nakon što su Dinamovi strijelci ulazili u stopostotne prilike. Rumunji su se vrlo loše postavljali, međutim Soudani i društvo odlično su koristili pukotine u obrani. U pravo vrijeme dolazili su na pravo mjesto te ostavljali Lunga mlađeg u problemima.

Soudani je posebna priča, bio je to onaj Soudani kakvog se sjećamo kada je došao prošle sezone, pun želje i motiva. I njemu je jasno da iz Dinama još uvijek ne može, da ostaje barem do zime, a ovo mu je idealna prilika da skrene pozornost na sebe. Ponovno je to pozitivan Soudani s punim angažmanom, a ne ono strano tijelo na travnjaku od prije nekoliko tjedana.

Iz utakmice u utakmicu raste i Wilson Eduardo koji se pokazuje kao pojačanje, igrač koji je velika opasnost čim primi loptu u zoni udarca. Još nismo vidjeli njegov pogodak van 16 metara, međutim niz odličnih udaraca govori kako je samo pitanje vremena kada ćemo pisati o njegovom remek-djelu. Osim toga sve je uigraniji s momčadi, više nije izgubljen i pokazuje zašto ga je Sporting htio zadržati.

Zoran Mamić svakako će biti najsretniji zbog sve sigurnijeg nastupa Sigalija koji je, istina, u dva-tri navrata pokazao da mu nedostaje one prave čvrstine kada je na njega išao snažni Fatai, međutim odnio je veliki broj lopti dobrim postavljanjem i čitanjem igre što mu i je najveća vrlina. Dobar posao odradio je i Eduardo, o Brozoviću više niti ne treba posebno pisati, a visoke ocjene definitivno je zaslužio i Domagoj Antolić.

Ovaj put izostao je učinak Duje Čopa, no u Dinamu mogu biti zadovoljni napadom kada znaju da je trenutna Čopova alternativa Angelo Henriquez, Čileanac koji sve češće potvrđuje zašto je doveden s reputacijom rasnog strijelca. Kretanje kod četvrtog gola i sama egzekucija bili su savršenstvo.

Posebna priča ove visoke pobjede je Ante Ćorić. Dinamov biser ušao je u završnici susreta i zabio kao da mu je to 20. europska utakmica. Iako ne volim preuveličavanja i usporedbe jer je svaki igrač svoja priča, ono što Ćorić pokazuje u ovim godinama, posebno koliko zrelo i pametno igra, nije nešto što se viđa tako često.

Dinamo je protiv Astre bio momčad s glavom i repom i zaslužio je ovako visoku pobjedu. Izgledao je impresivno i koliko god se neki trudili omalovažavati ovu pobjedu i pisati svakojake svinjarije, ne mogu smanjiti kvalitetu Dinamovog nastupa. Nije nešto na što nismo navikli, nekima se i u porazima dižu postoci kvalitete nastupa, a nekima se i u pobjedama ti isti postoci spuštaju. Kada jednom uđeš u taj krug, iz njega je teško izaći. Pa makar pobijedio Chelsea usred Stamford Bridgea.

Dok su Modri puni samopouzdanja i u pobjedničkom ritmu, Rijeka u derbi ulazi s lošijim raspoloženjem. Teško će na Kantridi progutati poraz u Liegeu, poraz kod protivnika koji je ugledan na papiru, ali na travnjaku je u pojedinim fazama igre izgledao tragično.

Imaju Riječani pravo na ljutnju jer im je poništen potpuno regularan gol nakon kojeg tko zna kako bi susret završio. Međutim morali su i prije tog gola riješiti pitanje pobjednika i doći do pogotka.

Standard nije izgledao kao momčad s jasnom idejom u igri. Njegove akcije uglavnom su se svodile na individualne bljeskove, no u defenzivnom dijelu igre pokazao je stotinu mana.

Apsolutni tragičar je Ivan Krstanović koji je promašio dvije prilike kakve napadač koji želi igrati u klubu s ovakvim ambicijama ne smije ni slučajno propustiti. Ne samo to, u nekoliko navrata kada je Rijeka razvijala kontranapad i išla prema golu nesigurnog Kawashime, Krstanović je reagirao vrlo loše, carinio je loptu i obrambeni dio Standardove momčadi bez problema se vraćao i zatvarao koridore prema golu.

Jednostavno, nije to bila Rijeka koju smo gledali ove sezone, činilo se kao da se uplašila prve pobjede u Europskoj ligi i umjesto glatkog slavlja, upisala je poraz 2:0.

Matjaž Kek nakon susreta je upozoravao pojedince na vrlo loš pristup koji neće tolerirati. Mogao je tu misliti na bilo koga, previše igrača je griješilo i igralo bez očekivane agresivnosti, prvenstveno u veznoj liniji. Niti obrana nije bila tako sigurna, Lešković i Samardžić imali su i boljih nastupa i jednostavno to nije bila prava Rijeka.

Propuštena je ogromna prilika u borbi za jedno od prva dva mjesta jer se Belgijci trenutno nalaze u lošoj situaciji. Čak sedam utakmica prije Rijeke nisu znali za pobjedu, doživjeli su neke katastrofalne poraze, nekolicina važnih igrača je van stroja, a na samom početku susreta ostali su i bez Mujangija, jednog od boljih igrača. Imala je Rijeka prilike, nije ih iskoristila i jasno je zašto Kek kaže - ako nismo sada pobijedili, ne znam kad ćemo.

Sevilla je visoka prepreka, Standard će rasti, Feyenoord je vrlo opasna i talentirana momčad i Rijeka je propustila idealnu priliku doći u odličnu poziciju. Dinamo je svoju priliku iskoristio na najbolji način, uzeo je tri boda, napunio mrežu protivnika i napunio se samopouzdanjem do vrha. Rijeka je s nekoliko udaraca u kantu, prolila previše mlijeka.

U nedjelju je na rasporedu derbi, dvoboj ova dva protivnika u kojem Riječani imaju priliku pokazati da je ovo bila samo loša večer. Međutim, dolazi joj moćan i raspoložen protivnik, apsolutno opasniji nego onaj što je izgledao potpuno raštimano u Superkupu.