Priznanje za velikane: Modano, Forsberg i Hašek u Kući slavnih

Svi ovi igrači i sudionici najbolje hokejske lige svijeta povezani su na ovaj ili onaj način i prikladno je stoga da su skupa ušli u Kuću slavnih. Mike Modano je svoj jedini Stanley Cup osvojio protiv Hašekovih Sabresa. Rob Blake i Peter Forsberg su 2001. godine u dresu Colorada osvojili naslov zajedničkim snagama, a cijelo to vrijeme sudac je bio Bill McCreary dok je Pat Burns kao trener igrao protiv ovih igrača.

Mike Modano (igrač): Veliki Mike Modano u NHL-u je proveo 21 sezonu, od čega 20 u dresu Minnesota North Starsa/DallasStarsa. North Starsi su ga 1988. godine izabrali kao prvi izbor Drafta, a uoči sezone '93./'94. klub se preselio u Dallas gdje su postali Starsi. U sjajnoj karijeri Modano je odigrao 1.499 utakmica regularnog dijela sezone u kojima je upisao 561 pogodak, 813 asistencija te 1.374 boda. U doigravanju je odigrao još 176 utakmica uz 58 golova, 88 asistencija te 146 bodova. Modano je vodeći igrač po broju bodova u karijeri kada su u pitanju igrači rođeni u SAD-u, a prije njega je taj rekord držao veliki Phil Housley (338 golova, 894 asistencije te 1.232 boda). Osim po bodovima, Modano je najbolji Amerikanac i u ukupnom broju golova, bodova u doigravanju te po broju odigranih utakmica. U karijeri je osvojio jedan Stanley Cup, a bilo je to 1999. godine kada su njegovi Starsi u finalu bili bolji od Buffalo Sabresa s ukupnih 4-2. Starsima je taj naslov donio legendarni Brett Hull pogotkom u trećem produžetku šeste utakmice, a taj se gol i danas smatra kontroverznim jer je prilikom udarca Hull stajao u prostoru vratara Dominika Hašeka. Modano je u tom doigravanju upisao pet pogodaka, 18 asistencija te 23 boda pomogavši tako svojoj ekipi. U dresu američke reprezentacije Modano je odigrao ukupno 57 utakmica te je upisao 14 golova, 27 asistencija te 41 bod, a osvojio je srebrnu olimpijsku medalju u Salt Lake Cityju gdje je SAD u finalu poražen od Kanade s 2:5. Svoju posljednju sezonu u karijeri Modano je odigrao u dresu Detroit Red Wingsa, a u 40 odigranih utakmica postigao je četiri pogotka uz 11 asistencija te 15 bodova. Jednom je prilikom rekao: „Kada smo se iz hladne Minnesote preselili u topli Teksas, službeni spiker je tijekom igre gledateljima morao govoriti kada je u pitanju bilo zabranjeno ispucavanje, kada zaleđe, a mi smo pomislili: „Gdje smo to došli?“. No, kroz toliko godina provedenih ovdje shvatio sam koliko su ovdašnji ljudi postali vjerni Starsima i nije prošlo puno vremena, a već smo imali najbolje navijače u ligi“.

Peter Forsberg (igrač): Popularni „Foppa“ je već 1993. godine na juniorskom Svjetskom prvenstvu pokazao kako će jednog dana i među seniorima biti zvijezda. Naime, na tom je turniru Forsberg upisao sedam golova, 24 asistencije te čak 31 bod u samo sedam utakmica. Njegova Švedska je slavila protiv Japana s uvjerljivih 20:1, a Forsberg je u tom susretu upisao deset bodova. Svoj uspon nastavio je u NHL-u gdje je nastupao za Colorado Avalanche (u tri navrata), Philadelphia Flyerse te Nashville Predatorse. U karijeri je ukupno odigrao 708 utakmica te je upisao 249 golova, 636 asistencija te 885 bodova. U doigravanju je odigrao još 151 utakmicu uz 64 gola, 107 asistencija i 171 bod. Forsberg bi danas sigurno imao i preko 1.000 bodova u karijeri, no imao je veliki broj ozljeda zbog kojih je propustio iznimno velik broj utakmica. Statistički najbolja sezona bila mu je '95./'96. kada je u dresu Avalanchea upisao 30 pogodaka, 86 asistencija te 116 bodova, a bio je sjajan i u doigravanju iste sezone u kojem je upisao deset golova, 11 asistencija te 21 bod, pomogavši tako Coloradu da stigne do svog prvog Stanley Cupa. Forsberg je jedan od samo tri člana „duplog“ Triple Gold Cluba osvojivši po dva puta Stanley Cup (1996. i 2001.), zlato na Olimpijskim igrama (1994. u Lillehammeru te 2006. u Torinu) te zlato na Svjetskim prvenstvima (1992. i 1998.). Preostala dva člana tog kluba su Vjačeslav Fetisov i Igor Larionov. „Foppa“ je kroz karijeru osvojio nagradu „Calder“ za novaka godine (1995.), nagradu „Hart“ za najkorisnijeg igrača sezone ('02./'03.) te nagradu Art Ross za igrača koji je ostvario najviše bodova u regularnom dijelu sezone ('02./'03., 29 golova, 77 asistencija te 106 bodova). Možda najbolji primjer kakav je igrač bio Forsberg bila je utakmica između Florida Panthersa i Colorado Avalanchea odigrana 3. ožujka, 1999. godine u kojoj su Panthersi pred kraj druge trećine imali uvjerljivo vodstvo od 5:0. Tada je na scenu stupio Forsberg koji je do kraja utakmice upisao šest bodova (pet u posljednoj trećini) i odveo Avalanche do pobjede 7:5. Imao je tu mogućnost da jednostavno preuzme utakmicu i protivnici tu nisu mogli ništa. Definitivno jedan od najatraktivnijih i najuzbudljivijih igrača svoje generacije.

Rob Blake (igrač): Branič Rob Blake bio je jedan od najboljih igrača na poziciji braniča svoje generacije. U karijeri je nastupao za Los Angeles Kingse (u dva navrata), Colorado Avalanche te San Jose Sharkse te je ukupno odigrao 1.270 utakmica, a ukupno je upisao 240 pogodaka, 537 asistencija te 777 bodova. U doigravanju je odigrao još 146 utakmica uz 26 golova, 47 asistencija te 73 boda. Izabran je tek kao 70. pick Drafta 1988. godine od strane LA Kingsa za koje je nastupao idućih 11 sezona. Kingsi su igrali finale Stanley Cupa 1993. godine, prevodio ih je neponovljivi Wayne Gretzky, u kojem su poraženi od Montreal Canadiensa (1-4). Nakon tih 11 sezona napustio je Kingse, na polovici sezone '00./'01., i preselio u supermomčad Colorada za koju su tada igrali Joe Sakic, Patrick Roy i Ray Bourque, i već u svojoj prvoj postsezoni stigao je do osvajanja Stanley Cupa jer je Colorado u finalu bio bolji od New Jersey Devilsa (4-3). Blake je bio jedan od najboljih igrača u tom doigravanju ostvarivši 19 bodova (šest golova uz 13 asistencija). Kao član kanadske reprezentacije osvojio je zlato na Svjetskim prvenstvima 1994. godine u Italiji te 1997. godine u Finskoj kao i srebro 1991. godine, također u Finskoj. Nastupio je i na Zimskim olimpijskim igrama 1998. godine (Nagano), 2002. godine (Salt Lake City) te 2006. godine (Torino). U Salt Lake Cityju je osvojio zlato te je tada postao 11. član Triple Gold Cluba. Osim po sjajnoj igri u obrambenom dijelu, ostat će poznat i po snažnom udarcu s plave linije protiv kojeg su vratari rijetko nalazili odgovore.

Dominik Hašek (igrač): Fenomenalni Čeh Dominik Hašek bio je jedan od najboljih vratara svih vremena i potpuno zasluženo se našao u Kući slavnih. U NHL karijeri je nastupao za Chicago Blackhawkse, Buffalo Sabrese, Detroit Red Wingse (u dva navrata) te Ottawa Senatorse. Karijeru je završio 2011. godine u Spartaku iz Moskve u KHL-u sa 46 godina na leđima. Svojim nekonvencionalnim načinom branjenja dovodio je do očaja protivničke napadače, a do ekstaze svoje navijače. U karijeri je osvojio dva Stanley Cupa (oba s Red Wingsima), 2002. i 2008. godine., zlatnu olimpijsku medalju (1998. u Naganu), broncu u Torinu (2006.), jedno srebro te tri bronce sa Svjetskih prvenstava. Dva je puta osvojio nagradu „Hart“ za najkorisnijeg igrača NHL sezone, a tako je postao jedini vratar u povijesti lige s dvije ovakve nagrade. Šest je puta osvojio nagradu „Vezina“ za najboljeg vratara lige, tri puta nagradu „William H. Jennings“ za vratara koji je primio najmanje pogodaka u sezoni, te dva puta nagradu „Lester B. Pearson“ (danas ta nagrada nosi ime Teda Lindsaya, op. a.) za najboljeg igrača lige po izboru samih igrača. 1998. godine je u svojoj rodnoj zemlji proglašen za najboljeg češkog hokejaša 20. stoljeća. No, na stranu sve nagrade i statistike, Hašek je svojim nevjerojatnim obranama dizao navijače sa sjedalica, a njegov trademark potez, tzv. „kolut unatrag“, ostat će nam još dugo urezan u pamćenje.

Bill McCreary (sudac): Sjajnu karijeru ostvario je sudac Bill McCreary. Čak 27 godina bio je sudac u NHL-u, a sudio je u 1.737 utakmica regularnog dijela sezone te još 297 utakmica doigravanja. 14 je puta sudio u finalu Stanley Cupa, od čega 13 zaredom (između 1994. i 2007. godine), tri puta na Zimskim olimpijskim igrama (1998. u Naganu, 2002. u Salt Lake Cityju te 2010. u Vancouveru), i svaki je puta sudio utakmicu za zlatnu medalju. Također, bio je sudac na posljednjoj utakmici u karijeri velikog Waynea Gretzkog, 1999. godine između New York Rangersa i Pittsburgh Penguinsa. Svoju prvu utakmicu odsudio je 3. studenog, 1984. godine kada su se sastali Washington Capitalsi i New Jersey Devilsi, a posljednju 2. travnja, 2011. godine, ponovno u Washingtonu gdje su ovog puta igrali Capitalsi i Buffalo Sabresi. McCreary je bio poznat po konzistentnom suđenju, poštovali su ga i igrači i treneri, ali i navijači, a zauvijek ćemo ga pamtiti i po neizostavnom brku. Možda i najpoznatijem u sudačkom svijetu.

Pat Burns (trener): Posthumno je u hokejsku Kuću slavnih primljen i legendarni trener Pat Burns. U karijeri je vodio Montreal Canadinese, Toronto Maple Leafse, Boston Bruinse te New Jersey Devilse. Na klupi je proveo 1.019 utakmica regularnog dijela sezone u kojima je upisao 501 pobjedu, 350 poraza te 14 poraza u produžetku u ukupno 14 godina karijere. Osvojio je tri nagrade „Jack Adams“ za najboljeg trenera sezone, trenirajući tri različite ekipe (1989. kao trener Canadiensa, 1993. kao trener Maple Leafsa te 1998. kao trener Bruinsa). U svojoj prvoj sezoni ('88./'89.) odveo je Canadiense do učinka od 53 pobjede, 18 poraza i devet remija te do Stanley Cup finala u kojem su poraženi od Calgary Flamesa u šest utakmica. Ipak, do osvajanja Stanley Cupa stigao je u svojoj prvoj sezoni na klupi Devilsa ('02./'03.) kada je njegova momčad u finalu nadigrala Anaheim Duckse u sedam utakmica. Pat Burns preminuo je 19. studenog, 2010. godine nakon teške i iscrpljujuće borbe s rakom debelog crijeva koji se proširio i na njegova pluća. Imao je 58 godina.

Foto: Wikipedia, Schmackity