Gospodo, pozdravljaju vas Bogdanović, Šarić i oni s druge strane oceana

Vodeći se razmišljanjem kako je jutro pametnije od večeri i da vruće glave nije pametno nešto analizirati, pala je odluka kako će tekst o drugim windowsima (kako je postalo popularno nazivati Fibine termine) ići s danom odmaka. Međutim nije pomoglo, jutro je donijelo pogled na lijepo prisjećanje na Dražena Petrovića od strane Brooklyn Netsa i samo dodatno probudilo ljutnju i poniženost. Još pogled u inbox, a tamo stoji email litavskog kolege novinara s kratkom rečenicom - što vam se to dogodilo?

Kako objasniti jednom Litavcu u nekoliko minuta što je to Hrvatska? Da se izbornikom ne postaje na osnovu visokih kvaliteta nego zato što ste "čovjek koji poznaje sustav", da igrači koji mogu biti uopće sretni da su na popisu od 24 imena otkazuju nastup jer im se "planovi ne poklapaju s planovima reprezentacije", da vam iz vrha Saveza mrtvi hladni poručuju kako nije tragedija niti poseban problem propustiti Svjetsko prvenstvo, a da kvalifikacije još nisu niti počele... Mi njima zato poručujemo - pozdravljaju vas gospodo Bogdanović, Šarić, Simon, Hezonja, Zubac, Bender i ostali...

Zamislite se u situaciji na poslu gdje vam šef kada tek počinjete raditi kaže "ma nema nikakvih problema, slobodno griješi, nije tragedija". I vi tako vučete nesuvisle poteze i tek kada se kritična masa pokrene, kreće se otklanjati te probleme. Vi dobijete otkaz, na vaše mjesto dođe netko sposoban i kvalificiran, samo sada se nagomilalo toliko posla da je upitno hoće li stići to riješiti.

U sličnoj situaciji je Hrvatska. Skelina slobodno možemo smatrati bivšim, čovjek je ni kriv ni dužan obogatio svoj životopis funkcijom izbornika Hrvatske, a ostat će nam u pamćenju i kao jedan od najneuspješnijih. Skelin je prihvatio poklon koji su mu dali i ogroman dio krivice za ovakve rezultate i ovakvo blamiranje hrvatske košarke snose oni koji su ga tu postavili.

Mi Hrvati volimo se ovako praviti najpametniji pa tako po Savezima izmišljaju i postavljaju samo i jedino hrvatske trenere za izbornike, uopće ne razmišljajući jesu li oni dovoljno kvalitetni i kvalificirani za voditi reprezentaciju. Nije tu samo košarkaška reprezentacija u pitanju, nagledali smo se takvih stvari i u drugim sportovima. Pokojni Vlatko Marković ispalio je jednom prilikom: "hrvatski treneri su ponajbolji u Europi, što će nam stranac, nitko ga ne razumije, ne razumijemo mi njega, ne razumije on nas."

Istom mišlju očito vode se i u HKS-u pa kad više nisu mogli/htjeli reaktivirati u reprezentaciji Velimira Perasovića, Jasmina Repešu i Nevena Spahiju, uvalili su je u ruke Skelinu, čovjeku kojem su najveći dometi u karijeri uloge vječitog pomoćnika ranijim izbornicima te klupskog trenera po Belgiji i Nizozemskoj, što kao glavnog čovjeka na klupi, a što i tamo kao prvog asistenta.

Je li to dovoljna kvalifikacija za postati izbornikom reprezentacije? Budimo ozbiljni.

Skelin se nekoliko puta na pressici nakon Nizozemske izjasnio kako je griješio i on, nakon Rumunjske uz dosta muke je procijedio kako je i on možda pogriješio, ali dok ne vidi snimku ne zna onako iz glave gdje. Ali zato za sve ono gdje su igrači griješili, e tu je imao sto argumenata i pojašnjenja. Klasična boljka hrvatskih "stručnjaka". Uzmite sve sportove, kada ste čuli nekog izbornika ili trenera da je nakon odigrane utakmice rekao, ja sam kriv zbog tog, tog i tog? Da je konkretno pronašao svoje pogreške, a ne izbacio floskulu, "kriv sam ja, ne igrači", s figom u džepu. Takve stvari nećete čuti.

I dok god je tako, nećemo ispuniti potencijal u potpunosti. Nigdje. U čemu je problem dovesti kvalitetnog trenera izvana koji će se prihvatiti stručno ozbiljnog posla? Pa vrlo jednostavno. Problem je pod broj jedan u financijama, a pod broj dva "nije čovjek iz sustava".

O kakvom sustavu govorimo? Sustavu u kojem se od 1995. godine čeka na medalju. Sustavu koji je srozao mlade selekcije do te mjere da su ljeto provele uglavnom igrajući B diviziju s Moldavijom i ostalim velikanima. Sustavu koji je u jednom trenutku rasformirao jednu mladu žensku reprezentaciju jer je bila nedovoljno talentirana. Sustavu u kojem jedan izbornik mlađe selekcije pošalje popis igrača, a dobije ga nazad s dva prekrižena imena, a na njemu dva nova. Gospodo, sustav vam ne valja, nikada nije niti valjao.

Izvolite pronaći stručnog i kvalitetnog izbornika koji će samostalno određivati pravila igre i koji se neće sramotiti porazima od velesila Rumunjske i Nizozemske. One iste Rumunjske koja je ovdje došla bez jedinog igrača koji nešto vrijedi, one iste Nizozemske kojoj je također nedostajao ponajbolji igrač, one iste Rumunjske koja je nekoliko dana kasnije posramljena na svom parketu od Italije sa 50:101.

U vas gleda i ona šestorka s druge strane oceana, recite Bogdanoviću u lice da nije problem propustiti Svjetsko prvenstvo. Objasnite to Šariću. Dosta je više tih priča kako je nama uvijek bitnije ono veliko natjecanje iza, naslušali smo se toga ne samo u košarci već i u rukometu. Ako vam nije najvažnije prvo sljedeće natjecanje, onda ste na krivom mjestu.

Nema apsolutno nikakvog smisla analizirati igru i prikazano u ove dvije utakmice jer igre nije bilo. Na što sve to liči dovoljno govori podatak da malog Uljarevića nije bilo niti na širem popisu da bi prisilno bio pozvan pet do 12 i na kraju se profilirao u prvog playmakera u nekoliko dana. Je li to normalno? Je li normalno izbornikovo objašnjenje da nije pozvan jer nije odigrao dvije dobre utakmice protiv Splita?

I što imamo analizirati? Sve je viđeno, rumunjski i nizozemski "velikani" stavili su Hrvatsku pred zid. Perić se prisjećao kako je to igrati trojku, na šutera su navijači s tribine i suigrači s klupe doslovno vikali da pukne tricu dok je on bojažljivo gledao što će i kako će i naravno da je krenuo pod koš i sve uprskao, kada je trebalo gurati pod koš, udaralo se po vanjskom šutu, kada je trebalo šutirati, guralo se pod koš i tako. Uglavnom, što analizirati? Pogreške?

Pogreške se gomilaju kada nemate samopouzdanja, kada ste nervozni, kada ne vjerujete u sebe. Trgnuti i dignut će vas netko kome vjerujete, tko vam je autoritet, u koga imate puno povjerenje. Jesu li igrači vidjeli sve to u Skelinu? Ne baš, odnosno sve govori u prilog tome.

"Ne bih ulazio u neke taktičke stvari jer je očigledno da se u to baš ne razumijem", kaže nakon susreta Luka Žorić i to govori dovoljno. Tome stvarno ne treba ništa dodati.

Stoga gospodo iz Saveza, vaša je obaveza osigurati kvalitetno ime na klupi, trenera koji zna što radi, a ne trenera koji će kasnije reći "mislili smo da smo bolji nego što jesmo (nakon blamaža protiv Rumunjske i Nizozemske, košarkaških patuljaka), nije bitno tko će biti izbornik jer on ne ubacuje poene, Nizozemska ima Kloofa, a koga imamo mi"...

Ako se nastavite voditi time je li novi izbornik onaj koji "poznaje sustav", nemojte ništa niti birati. Neka igrači igraju sami, bit će manje štete, dogovorit će se, podijeliti i odraditi.