Nisu svi stranci Matjaž Kek, Hrvatska ima dobre i kvalitetne stručnjake kojima treba vjerovati

Nije bila daleka prošlost kada su se klubovi kritizirali što nemaju dovoljno hrabrosti dovesti strane stručnjake već se uglavnom na klupama vrte dobro poznata imena. Postojao je određeni bazen trenera iz kojeg su se po potrebi izvlačila imena koja su popunjavala praznine koje su nastajale.

Međutim, s vremenom se to promijenilo i hrvatska liga se "osuvremenila" pa su počeli dolaziti strani treneri koji su zauzimala mjesta onih dobro provjerenih stručnjaka za koje si otprilike znao što ti donose i gdje te mogu odvesti. Naravno da nije mogao svaki biti pogodak iako su u klubovima mislili najbolje i smatrali da je svaki od njih idealan izbor.

Bilo je tu svakakvih imena, trenera čija je kvaliteta u startu bila upitna, neki su već i ove sezone napustili Hrvatsku, a na kraju dana samo ih je manji broj ostavio traga u hrvatskom nogometu.

Treneri koji su bili pun pogodak

Strani trener koji je sinonim za uspjeh u hrvatskom nogometu je Matjaž Kek. Kek je od 2013. do 2018. godine vodio Rijeku s kojom je osvojio dvostruku krunu u sezoni 2016/2017 te Kup 2014. i Superkup te iste godine. Rijeka je pod njegovim vodstvom bila najorganiziranija momčad lige, igrala je odlično stoga ne čudi kada se i sada mijenjaju treneri u najvećim hrvatskim klubovima da Kekovo ime ispliva među kandidatima.

Kekovom uspjehu na klupi Rijeke približio se crnogorski stručnjak Radomir Đalović koji je na Kvarner donio duplu krunu. Đalović je zbog privrženosti Rijeci još od igračkih dana bio miljenik tribina, a na klupu je stigao praktički slučajno. Željko Sopić dobio je otkaz i u klubu su odlučili uručiti momčad u Đalovićeve ruke. Nitko tada nije bio svjestan što se sprema, malo tko je mogao zamisliti da će Rijeka odnijeti oba trofeja. I danas neki tvrde kako Đalović nije kvalitetan trener i da mu se poklopilo, ali to je pretjerivanje i omalovažavanje svega što je napravio. Ne osvaja se dvostruka kruna slučajno u utrci s Hajdukom i Dinamom.

Foto: Nel Pavletić/PIXSELL

Dinamo nije imao previše stranaca na klupi, a modri puk posebno pamti Vahida Halilhodžića, današnjeg trenera Nantesa. Vaha je u Dinamu bio u sezoni 2010/2011, svi se sjećaju spektakularne igre i pobjede na Maksimiru protiv Villarreala, ali i na kraju neuspješnog pohoda na europsko proljeće porazom u posljednjem kolu na Maksimiru protiv PAOK-a. Vaha je osvojio titulu prvaka sa 17 bodova prednosti ispred Hajduka, ali i on je postao žrtva Mamićevog ispada i napustio je klupu gdje ga je zamijenio česti povratnik Kruno Jurčić. Vahin Dinamo pamtimo kao učinkovit, ne toliko atraktivan, ali iznimno organiziran. U 30 odigranih prvenstvenih kola, Modri su primili samo 12 golova.

U Hajduku se po dobrom sjećaju Edoarda Reje i Valdasa Dambrauskasa. Reja je bio poznato trenersko ime s bogatim iskustvom rada u Serie A te je Hajduk vodio od kolovoza 2009. godine pa do veljače iduće godine. Nije dobio otkaz već se sam odlučio za odlazak nakon što se otvorila opcija za preuzimanje Lazija. Talijanski stručnjak često je isticao kasnije koliko je uživao u Splitu. Uživao je i Dambrauskas koji je stigao iz Gorice kao izbor tadašnjeg sportskog direktora Nikoličiusa s kojim je već surađivao. Litavac je vratio trofej na Poljud, osvojio je Kup u sezoni 2021/2022, a klupu je morao napustiti nakon što je Dinamo nadigrao Hajduka u Superkupu. Valdas je danas trener azerbajdžanskog Sabaha.

Promašaji koje žele svi što prije zaboraviti

Bilo je tu i precijenjenih stranaca od koji se očekivalo puno, koji su dočekani kao veliki stručnjaci, a na kraju se jedva čekalo da napuste klub.

Riječani se nerado sjećaju razdoblja kada je momčad vodio Serse Cosmi. Temperamentni Talijan iz Umbrije imao je iza sebe sasvim solidnu karijeru u talijanskom nogometu, međutim Rijeka pod njegovim vodstvom izgledala je vrlo loše. Na Rujevici je izdržao samo dva mjeseca, upisao u 12 utakmica sedam poraza, ispao u Kupu od BSK-a iz Bijelog Brda pa četiri dana kasnije izgubio kod kuće u prvenstvu od Dinama s čak 7:2. Bio je to znak da se ovaj inače simpatični gospodin može pakirati i prepustiti klupu nekom drugom. Danas "uči" Salernitanu u Serie C.

Dinamo je imao još zvučnije talijansko ime kojem je presuđeno također na Rujevici. Naravno, riječ je o Fabiju Cannavaru koji je bio velika želja bivšeg sportskog direktora Marka Marića. Baš zbog Cannavara Modri su brže-bolje bez pravog razloga spakirali otkaz Nenadu Bjelici i ponosno predstavili bivšu Zlatnu loptu kao novo trenersko rješenje. No Cannavaro koliko god je imao vrhunske reference kao igrač, nije ih imao kao trener. Pokazat će se da ovaj brak ipak ne funkcionira iako će ostati u sjećanju pobjeda protiv Milana u Ligi prvaka, ali i sramotni poraz u posljednjoj Cannavarovoj utakmici na Dinamovoj klupi, 4:0 na Rujevici. Nakon odlaska iz Dinama, Cannavaro je sreću pronašao u Uzbekistanu čiji će biti izbornik na SP-u.

Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Još veću pompu izazvao je dolazak Gennara Gattusa koji je stigao u Hajduk kao onaj koji će ga odvesti napokon do titule. Međutim nije se dugo čekalo na prva pucanja, otišao je sportski direktor Nikola Kalinić, bio je i Gattuso pred odlaskom, ali je ipak ostao do kraja sezone. Razlog, visoka otpremnina. Matematički je bio do kraja u igri za naslov, ali na terenu je Hajduk izgledao loše i nimalo uvjerljivo te je Gattusu presuđeno i prije nego je dogurao do posljednjeg kola.

Čak i Slaven Belupo imao je svoj izlet prema stranim stručnjacima koji nije bio uspješan. Sjećate li se Ricarda Moniza, Nizozemca koji je obećavao i najavljivao moderan i atraktivan nogomet? Vjerojatno se i sjećate kako je završilo. Počelo je katastrofom na Opus Areni, a završilo već nakon sedam kola kada su se u Koprivnici zahvalili Monizu koji je ostvario samo jednu pobjedu. Jednostavno su shvatili kako on nije trener za njih, a danas Nizozemac vodi Trenčin.

Istra je dosta ovisna o volji vlasnika iz Baskije koji su davali svjetlo za dolazak niza stranih trenera. No u Puli se nikako ne sjećaju po dobrom Davida Catale i donedavnog izbora Oriola Riere. Navijači su čak imali bitke i s Paolom Tramezzanijem, no za razliku od Catale koji je uglavnom bilježio poraze, ili Riere koji je tvrdoglavo bio zadovoljan i kada je gubio i igrao loše, Talijan je bar imao kakav-takav rezultat.

Još jedan Talijan koji se nije proslavio bio je Federico Coppitelli. Izravni izbor Josea Bota najavljen je kao iznimno perspektivni stručnjak koji će biti najugodnije iznenađenje u Osijeku. Bilo je sve samo ne tako i Coppitelli je također morao napustiti klupu.

Foto: Mario Strmotić/HINA

Među svim stranim trenerskim promašajima, gledajući rezultate najveće je Igor Angelovski. Bivši izbornik Sjeverne Makedonije stigao je u Goricu nakon što je uručen otkaz Samiru Toplaku, ali rezultati su bili užasni. U 11 utakmica upisao je samo jednu pobjedu, dva puta je remizirao i osam puta izgubio. Ostavio je Goricu na dnu pa je Sopić spašavao stvar i izvlačio je od ispadanja.

Sve što je vezalo ove trenere je da nisu bili uspješni i nisu bili jeftini.

Domaći treneri ove sezone pokazuju da im se može vjerovati

Da nije bitno samo da je stranac i da ima nekakvo ime, pokazuje ova sezona. Domaći stručnjaci, znatno jeftiniji od ovih stranih izbora, odrađuju sjajan posao.

Počnimo s Marijom Kovačevićem koji je došao ne tražeći veliki novac već je poručio da klub sam zna najbolje koliko mu može ponuditi. Kova je napravio sjajan posao i odveo Dinamo do titule prvaka i na putu je da ga odvede i do dvostruke krune.

Foto: Admir Buljubašić/HINA

Što reći za Nikolu Šafarića koji je bio sportski direktor Varaždina pa uskočio na klupu nakon teške bolesti Kovačevića. Uskočio kao privremeno rješenje i ostao kao trajno i to s pravom. Šafarić je odveo Varaždin u Europu prošle sezone i gotovo sigurno će to učiniti i ove i to s jeftinom momčadi koja igra odličan nogomet.

Osječani su se mučili i tražili, pali na samo dno lige, a od tamo ih izvlači domaći dečko Tomislav Radotić. Još jedan odličan i pošten stručnjak koji radi veliki posao, a na klupu je također došao nakon što je njegov prethodnik dobio otkaz te je trebalo hitno rješenje iz domaćeg sustava. Radotić je privremeno rješenje, ali vrlo lako je moguće da postane trajno.

Mario Carević u Gorici radi odlično, održava stabilnog prvoligaša protiv kojeg nitko ne voli igrati. Gorica je mnogima bila kamenčić u cipeli, protivnik koji je kompaktan, organiziran i jako teško ga je pobijediti. I on radi u ograničenim uvjetima, nema na raspolaganju ogroman budžet s kojim bi mogao birati pojačanja.

Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Tu je i Nikica Jelavić koji odlično vodi mladu momčad Lokomotive. Kada je postalo jasno da će Silvijo Čabraja nakon dugog vremena napustiti klupu Lokosa, Jelavić, koji je bilježio sjajne rezultate s juniorskom momčadi, odmah je iskočio u prvi plan kao legitimni nasljednik. I Čabraja je bio iz Lokomotivinog pogona te se sada pokazuje kako Lokosi ne odgajaju samo nove igrače već i nove trenere.

Slaven Belupo je nastavio s povjerenjem u domaće snage prepustivši momčad Mariju Gregurini. U nimalo jednostavnim uvjetima u kojima igrači odlaze u druge klubove, momčad je desetkovana ozljedama, Gregurina drži Slaven iznad vode i potvrđuje se kao perspektivan stručnjak.

Neki čekaju priliku i zasigurno će je i dočekati

U SuperSport Prvoj NL iskače ime Marija Raca. Vrlo perspektivnog stručnjaka koji radi čuda sa Sesvetama i svakako mora biti na radaru našim prvoligašima. Rac je već više puta dokazao da je sjajan trener, kroz njegove ruke prolaze brojni mladi igrači koji u konačnici napreduju, a sa Sesvetama ima i rezultat.

Foto: Hrvoje Jelavić/PIXSELL

Tu je odmah i Tomislav Čuljak iz Cibalije, još jedan trener na kojega treba obratiti pozornost. Cibalijino dijete sanja povratak u najviši rang i sigurni smo da ne bi bilo sretnijeg čovjeka od njega da to sa svojim Vinkovčanima i ostvari. Dobro radi i još jedan je stručnjak na kojeg treba paziti.

Tu je i Igor Budiša, trener koji nekako prolazi ispod radara svih priča o novim imenima u najvišem rangu. Vodio je Zrinjski skoro do elitnog ranga, malo je nedostajalo u izravnoj borbi s Carevićevim Šibenikom, a sada radi u BSK-u iz Bijelog Brda kojeg drži u sredini poretka SuperSport Prve NL iako neki iza njega imaju znatno jači kadar.

Ne smijemo zaboraviti niti Marijana Budimira koji je vodio Hajdukove juniore do finala Lige prvaka. Budimir je trenutno izbornik mlade hrvatske reprezentacije do 17 godina, ali ako bi se ukazala prilika u najvišem rangu hrvatskog nogometa, tko zna, možda bi prihvatio taj izazov.

Foto: Milan Šabić/HINA

Presuda

Hrvatska ima dovoljno svojih trenera koji ne spadaju u onu "HNL rotaciju" već su perspektivni stručnjaci, samo trebaju povjerenje. I to ne samo klubova već i navijača koji razumljivo očekuju velika trenerska imena, ali mogućnosti klubova nisu velike. Zato je nerijetko bolje i isplativije pokloniti povjerenje mladom i perspektivnom domaćem treneru nego dovesti skupog stranca koji ništa ne garantira.

Mogli su i Slaven i Lokomotiva na početku sezone posegnuti za nekim Talijanom ili Španjolcem, ali procijenili su kako im je puno pametnije vjerovati u Gregurinu i Jelavića. I u konačnici su pogodili. Kao što moramo odgajati nove generacije igrača, moramo odgajati i nove trenere. Hrvatska ima dobru struku, samo treba vremena i povjerenja. SHNL si ni ne može priuštiti skupe eksperimente.