Igračke karijere SHNL trenera: Jelavić i Sanchez na višoj razini od ostalih

O trenerskim karijerama aktualnih "učitelja" u klubovima SuperSport HNL-a znamo praktički sve. No vrijedi se podsjetiti i na ono što su ostvarili u igračkoj karijeri, neki su napravili puno, ali neki se nisu uspjeli probiti.

Ako moramo vrednovati, svakako odskaču Nikica Jelavić i Victor Sanchez koji su i kao igrači stvorili ime u europskom nogometu.

Mario Kovačević (Dinamo)

Mario Kovačević odveo je Dinamo do titule prvaka odmah prve sezone nakon što je došao do najvećeg angažmana u karijeri. Kovačević je u svim klubovima kao trener bio uspješan, a zanimljivo je da mu je igračka karijera trajala sve do rujna 2021. godine kada je kao 46-ogodišnjak odigrao posljednju utakmicu u dresu Drave iz Kuršanca, člana II međimurske lige A. Posljednju utakmicu odigrao je 18. rujna, a tjedan dana kasnije sjedio je na klupi Varaždina kao novi trener tadašnjeg člana drugog razreda hrvatskog nogometa.

Igračku karijeru započeo je u Turbini iz Jablanice gdje je bio do poziva iz Sarajeva u kojem je boravio punih osam godina. Nije mu bilo lako, bilo je to ratno vrijeme tijekom kojeg je nogomet bio u drugom planu, a njemu se mogao bezbrižnije i na pravi način posvetiti dolaskom u Hrvatsku 1994. godine.

Prvo je nosio dres Varaždina, zatim je jednu sezonu proveo u Podravini da bi uslijedilo možda i najbolje razdoblje u karijeri kada je nastupao u dresu Slaven Belupa, igrao i Europu. U Koprivnici se zadržao pet godina, zatim je jednu sezonu odradio u Nafti iz Lendave da bi se poslije toga posvetio trenerskom poslu. Iako se okrenuo treniranju, usput je igrao gotovo još 14 godina u niželigaškim amaterskim klubovima.

Foto: Daniel Kasap/HINA

Gonzalo Garcia (Hajduk)

Solidnu igračku karijeru imao je Gonzalo Garcia iako je imao potencijala i za više. Bio je mladi španjolski reprezentativac do 17 i 19 godina, igrao u reprezentaciji s Fernandom Torresom i Andresom Iniestom, a kao mladog i perspektivnog igrača doveo ga je madridski Real.

Međutim u Realu nikada nije dobio pravu priliku i nije se približio prvoj momčadi, jedno vrijeme nakon odlaska iz Reala još je proveo u Španjolskoj u niželigaškim klubovima, a onda se odlučio na odlazak u Nizozemsku što se pokazalo kao pun pogodak.

U Nizozemskoj je iako je bio veznjak, bio jedan od najboljih strijelaca druge lige. Zapeo je za oko ljudima iz Heerenveena koji su ga doveli u svoje redove. Tamo je proveo dvije sezone, jednu polusezonu bio je posuđen Heraclesu, a zatim je uslijedila epizoda u Groningenu.

Nakon šest godina u Nizozemskoj, 2011. godine preselio je u AEK Larnaku, gdje je igrao vrlo dobro i uslijedio je nakon samo jedne sezone transfer u Maccabi iz Tel Aviva. U Izraelu je igrao toplo-hladno, vratio se na Cipar, ali u Anorthosis, da bi karijeru završio 2017. godine u dresu Compostele otkud je još kao klinac otišao u madridski Real.

Foto: Nel Pavletić/PIXSELL

Nikola Šafarić (Varaždin)

Omaleni veznjak vrlo uspješno vodi Varaždin u svom prvom trenerskom poslu. Nikola Šafarić imao je veliki potencijal i predviđala mu se velika igračka karijera, no na kraju je ostao dojam kako je mogao više.

U seniorski nogomet ušao je u Varteksu i to još kao tinejdžer kada se ustalio u početnoj momčadi. Ubrzo je postao i glavni igrač Varaždinaca, a igrajući u njihovom dresu došao je i do hrvatske A reprezentacije. No tamo je upisao tek tri nastupa i to sva tri u prijateljskim susretima. Debitirao je baš u Varaždinu u prijateljskom dvoboju protiv Izraela, a kasnije je još upisao dva nastupa na Carlsberg Cupu u Hong Kongu protiv Južne Koreje i domaćina.

Nakon odlaska iz Varteksa, odradio je dobru sezonu u dresu Rijeke, ali vrlo brzo se vratio na sjever Hrvatske. Prvo je bio u Slaven Belupu pa se vratio u Varaždin da bi 2011. godine kao slobodan igrač otišao u Kaposvar. Dvije sezone u Mađarskoj pa dvije u slovenskom Zavrču koji je svojevremeno bio meka za hrvatske igrače.

Iz Slovenije se vratio 2015. godine, uslijedili su angažmani u Interu iz Zaprešića, Međimurju, Varaždinu i nakon toga miran završetak karijere u amaterskom nogometu.

Posljednju utakmicu odigrao je 2021. godine u dresu niželigaša Obreša koji je nastupao u Prvoj županijskoj ligi. Te sezone Šafarić je u 22 nastupa u prvenstvu postigao 13 pogodaka, a društvo u Obrešu pravio mu je Dino Kresinger koji mu je danas prvi pomoćnik u Varaždinu.

Foto: Marko Jurinec/HINA

Victor Sanchez (Rijeka)

Španjolski stručnjak na klupi Rijeke još je jedan veznjak među trenerima. Victor Sanchez imao je zavidnu igračku karijeri, nosio je dres madridskog Reala, bio španjolski reprezentativac, a najbolje godine svoje karijere proveo je u Deportivu iz La Corune s kojim je osvojio i titulu prvaka Španjolske.

Navijači Deportiva pamte ga po odličnom centaršutu i kao člana one sjajne momčadi koja je osvojila titulu. No prije dolaska u Deportivo, Sanchez je prošao kroz Realove momčadi te čak bio i član prvih 11 u većem dijelu sezone 1996/1997 kada je na klupi sjedio Fabio Capello.

Međutim u narednoj sezoni igrao je puno manje i odlučio se na odlazak i to u La Corunu. Tamo je proveo sedam sezona i igrao važnu ulogu. Uslijedio je odlazak u inozemstvo, jedna sezona u Panathinaikosu pa povratak u Španjolsku gdje je u dresu Elchea završio karijeru ranije nego što je želio pritisnut problemima s ozljedama.

U španjolskoj A reprezentaciji skupio je osam nastupa, debitirao je 2000. godine u prijateljskom dvoboju protiv Njemačke, a posljednju utakmicu odigrao je 2004. godine u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo u remiju bez pogodaka protiv Litve.

Foto: Goran Kovačić/PIXSELL

Nikica Jelavić (Lokomotiva)

Nikica Jelavić SHNL trener je s najboljom igračkom karijerom. Snažni napadač ostvario je sjajnu inozemnu karijeru, 36 puta nosio je dres hrvatske reprezentacija i kada pogleda iza sebe,. može biti zadovoljan ostvarenim.

Karijeru je započeo u GOŠK-u iz Gabele da bi zatim preselio u Neretvu pa vrlo brzo u Hajduk. Tamo je i ušao u seniorski nogomet sa samo 17 godina, ali dugo ga nije pratila sreća i nizale su se ozljeda za ozljedom. No uspio je odraditi jednu sezonu u potpunosti, nije bilo onako kako su u Hajduku očekivali pa su ga olako pustili u Waregem.

Niti u Belgiji nije najbolje krenuo, a njegova eksplozija počela je sljedeće sezone transferom u bečki Rapid. Tamo je Jelavić igrao odlično i od tog transfera u svim klubovima u kojima je bio, osim kratkog razdoblja u West Hamu, nemilice je punio protivničke mreže.

Najbolje razdoblje njegove karijere vezano je uz Rangerse i navijači diva iz Glasgowa još uvijek ga se sjećaju u lijepom svjetlu. Odlične igre u Škotskoj bile su ulaznica u Premier ligu gdje je igrao za Everton, Hull, kratko West Ham i onda je uslijedio odlazak u Kinu, četiri godine je terorizirao tamošnje braniče pa se vratio u Hrvatsku u dres Lokomotive u kojoj je završio karijeru.

Jelavić je u dresu reprezentacije skupio 36 nastupa i postigao šest pogodaka. Zabijao je u prijateljskim susretima protiv Katara, Slovačke, Južne Koreje i Australije, ali i na Europskom prvenstvu 2012. godine u pobjedi protiv Irske te u kvalifikacijama za SP 2014. za pobjedu protiv Sjeverne Makedonije.

Foto: Kristijan Komarica

Mario Carević (Gorica)

Mario Carević svojedobno je bio jedan od najeksponiranijih mladih igrača Hajduka, izdanak Hajdukove akademije koji je kasnije igrama u dresu svog najdražeg kluba i zaradio poziv u A reprezentaciju. Upisao je tek jedan nastup u prijateljskom dvoboju protiv Sjeverne Makedonije dok je ranije bio stalni član svih mladih selekcija.

Borben i pomalo prgav na terenu, ali ostao je u dobrom sjećanju navijačima Hajduka. Nakon pet sezona u klubu, otišao je u inozemstvo, vratio se još jednom na posudbu u Hajduk koji mu je bio jedini hrvatski klub čiji je dres nosio.

Iz Hajduka je otišao u saudijski Al Ittihad nakon kojeg je preselio u Stuttgart iz kojeg je baš i bio posuđen Hajduku.

Vrlo dobre predstave prikazivao je u Belgiji dok je nastupao u dresu Lokerena, bio je član i Kortrijka koji ga je jednu sezonu posudio Maccabiju Petah Tikvi.

Posljednje utakmice u karijeri odradio je u dresu slovenske Krke u kojoj je kasnije i započeo svoj trenerski put.

Foto: Bruno Karadža

Mario Gregurina (Slaven Belupo)

Slaven Belupo u pravom smislu riječi na klupi ima domaćeg dečka. Mario Gregurina, Koprivničanec koji je najveći dio svoje igračke i trenerske karijere proveo upravo u Slavenu.

Bio je perspektivni veznjak, mladi reprezentativac koji se probio i do prve momčadi Slaven Belupa u kojem je igrao sve do 2017. godine.

Tada je uslijedila kratka avantura u austrijskom Rohrbachu pa nakon toga povratak kući i nastupi u dresu Koprivnice i Graničara iz Kotoribe. Posljednji nastup u dresu Slaven Belupa imao je 13. svibnja 2017. godine na Gradskom vrtu kada je Osijek na krilima dvostrukog strijelca Muzafera Ejupija svladao Farmaceute.

Foto: Kristijan Komarica

Krešimir Režić (Istra 1961)

Za razliku od prošlog trenera Istre Oriola Riere, Krešimir Režić nije imao velik igračku karijeru. Njegov igrački put vezan je uz DOŠK, Solin i Jadran iz Supetra i dosta rano se okrenuo trenerskom poslu.

Zanimljivo, ove sezone dok nije stigao poziv Istre, Režić je bio aktivan u veteranskom nogometu te je upisao četiri nastupa za veterane Solina i bio jednom strijelac u visokoj 9:2 pobjedi kod Mosora.

Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Tomislav Radotić (Osijek)

Aktualni trener Osijeka Tomislav Radotić ipak je imao sadržajniju igračku karijeru. Počeci su mu vezani uz Osijek, ali prvi put dres seniorske momčadi svog kluba obukao je tek kada je već bio pri kraju karijere.

Radotić je tako karijeru gradio kroz Grafičar Vodovod, Belišće, osječki Metalac da bi pravu priliku dobio u Cibaliji u kojoj je i izgradio nogometno ime.

Baš u Cibaliji upisao je i prvi nastup u nekom europskom kupu i to protiv sjevernoirskog Cliftonvillea. Šest godina proveo je u Vinkovcima, a onda je preselio u Split u njegovom plodnom razdoblju. Tamo se zadržao tri sezone i napokon dobio priliku za povratak u Osijek.

Igračku karijeru zaključio je u niželigašu Tomislavu iz Livane gdje su igrali između ostalih i Valentin Babić, Vedran Nikšić, Milan Pavličić...

Foto: FaH

Tomislav Stipić (Vukovar 1991)

O igračkoj karijeri Tomislava Stipića malo se zna, vrlo rano postao je trenerom, a kao igrač nije napredovao daleko. Zbog rata je rano preselio u Njemačku, tamo je krenuo u Oberhaundstadtu da bi nakon dvije godine preselio u mlađe kategorije Ingolstadta te nastupao u Bayernligi.

S 19 godina otišao je u Dorndorf, a kasnije je bio trener i igrač, kao 25-godišnjak, u Hitzhofenu. Tu je bio ujedno kraj igračke karijere i početak trenerske.

Stipić je sam kasnije priznao kako je sada svjestan da su neki igrači koji su bili s njim u klubu jednostavno bili bolji i nije uspio ostvariti bolju igračku karijeru.

Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Sve u svemu igrački put trenera iz SuperSport HNL-a bio je šarolik. Veliki broj njih skupljao je nastupe za mlade reprezentacije, ostvario klupsku karijeru, a ukupan zbroj nastupa za A reprezentacije je 48 od čeka 36 otpada na Nikicu Jelavića.