Dinamo ne smije izgledati ovako loše

Da ste se samo ovog proljeća uključili u praćenje HNL-a, nikada ne bi pogodili da je Dinamo prvak, a kamoli da je imao i 20 bodova prednosti. Dinamo nije niti sjena onog što je prikazivao ranije ove sezone. Razlozi za to postoje i oni su u promjeni trenera, velikoj bodovnoj prednosti, stanci koja je sigurno utjecala na igrače, ali ovo je predrastičan pad i malo poigravanje s nečim s čim se ne bi trebalo poigravati.

Igoru Jovićeviću nije lako. Naslijediti Nenada Bjelicu je teško, svlačionica je bila kao jedan uz njega i tko god je uskočio u ono što su skuhali ljudi s kata, ne bi mu bilo jednostavno. Jovićević igra na kartu ljudskog odnosa, ne autoriteta, a Bjelica je imao oboje. Napravio je onaj spoj da je igračima bio prijatelj i ujedno autoritet, nešto što nije lako postići.

Nije mu lako niti jer nema Danija Olma, igrača koji je radio razliku i na kojem je Dinamo temeljio igru. Nije mu lako niti zato što nije veliko trenersko ime koje bi u kratkom roku postrojilo svlačionicu i nametnulo se u potpunosti. I još uz sve to dodatno si otežava posao.

Nedavno je Jovićević ponudio objašnjenje zašto Dinamo ne izgleda dobro, a ono je vezano uz osiguran naslov prvaka i počinjanje s pripremama za sljedeću sezonu već sada usred aktualne sezone. Dinamo je svjesno otpisao završnicu sezone, okrenuo se k sebi i priprema se za Europu kako bi mu "peak" forme bio u onim kvalifikacijskim utakmicama.

To bi bilo legitimno i u redu da Dinamo do kraja sezone igra s protivnicima koji su neopterećeni kao sada Slaven Belupo, međutim Dinamo igra i s onima koji se izravno bore za drugo mjesto koje donosi kvalifikacije za Ligu prvaka. Igrao je protiv Lokomotive, Osijeka i Rijeke, dvije utakmice je izgubio, jednu remizirao, a sve utakmice iskoristio je za isprobavanja igrača i taktičkih varijanti, negdje više, a negdje manje. Igrao je Dinamo i protiv Gorice gdje su njegovi napadi na obranu Dambrauskasove momčadi izgledali kao da treba otključati obranu madridskog Atletica, a s druge strane kada god bi Gorica prešla centar, bila je lagana neugoda.

Ne postoji pravilo koje bi branilo Dinamu takav pristup susretima koji u neku ruku nije fer prema onima kojima je svaki bod izuzetno bitan, kako njihov, tako i bod protivnika. Ako želi istrčati s 11 juniora, Jovićeviću to nitko ne može zabraniti, ali nije u redu sudjelovati u krojenju poretka na taj način bez obzira trebalo tebi ili ne. Uvijek moraš biti pošten prema natjecanju i protivnicima.

Bjelica je dugo radio na tome da Dinamo dosegne neku visoku razinu forme i organizacije u igri, svatko je znao što mu je činiti, a dosta toga ili čak većina se sada izgubilo. Normalno je za očekivati da svaki trener ima svoje ideje i da igru vidi na svoj način. Normalno je da želi nešto promijeniti i prilagoditi, ali počevši još od onog dvoboja protiv Varaždina kao prvog službenog, pa sve do danas, u igri Dinama ne vidi se jasan pomak.

Protiv Varaždina je jedno poluvrijeme izgledalo pristojno, drugo lošije, ali počevši od tog prvog poluvremena, kvaliteta igre išla je silaznom putanjom. Drugo poluvrijeme protiv Varaždina vrlo loše, drugo poluvrijeme protiv Lokomotive također, ništa posebno protiv Slaven Belupa, loše protiv Gorice i Osijeka, nedopustivo očajno prvo poluvrijeme protiv najlošije momčadi lige Intera i bezidejnost protiv Rijeke.

Na Rujevici Dinamo je pokazao pomak jedino u nešto energičnijem nastupu u pokušaju vraćanja lopte u svoj posjed, ali i tu je bilo puno ispadanja pa su se Rijeci otvarale neke situacije za kontranapade koje se nisu smjeli dogoditi.

I dalje nismo vidjeli neki pomak u momčadskoj igri i kreiranju akcija. Čak niti u ono malo otvorenog prostora nije bilo nekog jasnog plana kako napasti. U nekoliko navrata je Ćuže napravio dobar posao i nešto kreirao, no to je bila čisto individualna akcija, a ne neki momčadski pomak.

Zbog svega toga Dinamo je izgledao bezidejno, lopta je išla sporo, bila je previše u nogama stopera i u svim dosadašnjim susretima s momčadima iz gornjeg dijela ljestvice, protivnik je bio i brži i okomotiji. Dinamo nema okomitost, vraćamo se u neka prošla vremena kada su kod nekih bivših trenera, da ne imenujemo, Modri igrali taj kontrolirani nogomet koji im nije donosio ništa posebno.

Isprobavaju se igrači i daje se prilika mladima, što je također legitimno, ali neki od onih koji bi trebali biti nositelji igre poput Ivanušeca, Majera, More nisu u dobroj forrmi. Oni bi trebali biti ti koji će nositi Dinamo u kvalifikacijama i u sljedećoj sezoni i trebalo bi njih polako dizati kroz utakmice, njihovu formu i samopouzdanje jer ono očito nekima nedostaje.

Jovićević već danas mora znati kojih su mu najboljih 11 i što može od njih očekivati, a ostaje dojam kao da još niti sam nije siguran koji su to igrači. U dosadašnjem dijelu mandata, momčad nije ostavila dobar dojam i to više nije mali uzorak već govorimo o sedam službenih utakmica i više od mjesec dana momčadskog rada. Nisu drugi imali ništa bolje uvjete i više vremena za rad. Dapače. No neshvatljivo je da Dinamo s ovakvom momčadi izgleda ovako skromno i bezidejno, da ga Rijeka gotovo 90 minuta usmjerava kako igrati i na koju stranu ići, a neke momčadi u HNL-u igrom izgledaju daleko smislenije i kvalitetnije. Maknimo Hajduk koji ima svojih 100 problema, maknimo Inter koji je kvalitetom uistinu najlošija momčad lige, tko idejom, igrom, brzinom, okomitošću, izgleda baš lošije od Dinama sukladno kvaliteti kadra?

U sljedećem kolu dolazi Hajduk i bit će zanimljivo vidjeti s kakvim će sastavom Jovićević istrčati. Hoće li ostati dosljedan i nastaviti s rotacijama i davanjima prilika klincima ili će protiv Hajduka baciti karte na stol. Ako je već šarao protiv Rijeke, hoće li to napraviti i protiv Hajduka koji također hvata drugo mjesto? Hoće li Dinamo u tom susretu pokazati pomak? Navijači polako gube strpljenje bez obzira što ove utakmice za Dinamo nisu rezultatski ključne. Ali i dobre navike, pobjednički mentalitet, samopouzdanje, sve se to stječe kroz pobjede i uvjerljive nastupe.

Sve ono dobro što je trener Jovićević viđao u ovim susretima, nije dovoljno. Nije dovoljno jer Dinamo dugo nije bio ovako u globalu neuvjerljiv i bezidejan i to s ovakvim igračkim kadrom. Ne može se reći da i ostali jednako izgledaju jer to nije istina. Jovićević mora znati da i "Gazda" nije baš strpljiv i vrlo brzo moraju doći i igra i rezultati. U protivnom... This is the end, my only friend. 

FOTO: Goran Kovačić/PIXSELL