Drugo mjesto opasno se smiješi

Vinkovačka Cibalia nesumnjivo je jedna od živopisnijih nogometnih sredina u Hrvatskoj. Klub je to dugačke i bogate tradicije, koji je, za razliku od većine sadašnjih prvoligaša, nešto predstavljao i u bivšoj državi, ali i koji tek danas, gotovo 20 godina od rođenja HNL-a, polako kroči prema mjestu koje mu je osamostaljenjem Hrvatske bilo "namijenjeno". Nakon niza sezona provedenih u donjem domu tablice te dva ispadanja u drugu ligu, prema kojima su dvije europske Intertoto avanture i finale Kupa iz 1999. djelovali tek kao bljesak, Cibalia se konačno oslobodila okova prosječnosti. I nije sad toliko bitno hoće li nebesko-plavi prvenstvo završiti drugi ili treći - za sve što su napravili u ovoj sezoni, a posebno za ostvareni izlazak na europsku scenu, Stanko Mršić, njegovi igrači i svi u klubu zaslužuju samo pohvale. Ako se još poklope rezultati u posljednja dva kola, koji bi Vinkovčane u konačnosti gurnuli na drugu poziciju, ispred splitskog Hajduka, bit će to samo šlag na ionako slatku sezonu prvoligaša s Bosuta.

Iako su tokom cijelog prvenstva pokazali konstantnost, bez "crnih rupa" u koje su upadali gotovo svi konkurenti, četiri kola prije kraja nebesko-plavi su još uvijek drhtali; još uvijek je sav dobro odrađeni posao mogao "pasti u vodu". Na stadion uz Bosut stigao je Dinamo, a eventualni poraz u tom dvoboju mogao je Vinkovčane gurnuti u potpunu neizvjesnost, pogotovo što je naredno kolo nudilo gostovanje kod ugroženog Međimurja. I onda, kad je manje-više cijela nacija očekivala službenu potvrdu petog uzastopnog naslova zagrebačkih Modrih, Cibalia je pred TV auditorijem odigrala možda i najbolju utakmicu sezone; s čistih 2:0 Vinkovčani su još malo odgodili Dinamovu proslavu, a sebi širom otvorili vrata Europe. Trebalo je još "samo" u subotu odnijeti sva tri boda iz Čakovca...

No, koliko god se trijumf nad jednom od najslabijih momčadi lige nakon onakve predstave protiv Dinama na "papiru" nametao sam po sebi, nije uzalud Stanko Mršić upozoravao kako će Eliomar, Golubović i Žuljević više namučiti njegovu momčad nego sedam dana ranije Mandžukić, Sammir, Badelj i ostatak društva iz Zagreba. Dok su Modri u Vinkovcima tek odrađivali posao i čekali da nova titula stigne sama po sebi, Čakovčani su u subotu hvatali posljednji vlak za ostanak u prvoligaškom društvu, što se jasno ocrtavalo i u njihovom pristupu utakmici. Dodate li tome evidentnu psihičku i fizičku ispražnjenost Vinkovčane poslije slavlja nad Dinamom, ne treba previše čuditi što je Cibalia protiv Međimurja vrlo opasno živjela svih 90 minuta. Nebesko-plavi su u Čakovcu ponudili vrlo skromnu predstavu, no i ona im je, zahvaljujući prvenstveno raspoloženom Antoloviću, a onda i prisebnosti Lukačevića i Radotića u rijetkim izletima prema šesnaestercu domaćina, bila dovoljna za pobjedu. 180 minuta prije kraja prvenstva, slavlje u Vinkovcima je moglo započeti - Cibalia će ponovno igrati u Europi!

Sad kad su konačno skinuli taj uteg s vrata, nebesko-plavi se bez opterećenja mogu upustiti u borbu s Hajdukom za drugo mjesto. Trenutno Vinkovčani imaju dva boda više od renomiranijeg rivala iz Splita (54-52), no raspored ovih dvaju momčadi u preostala dva kola, kao i bolji skor Hajduka u međusobnim dvobojima, upućuju kako će Cibaliji za osvajanje drugog mjesta trebati svih šest raspoloživih bodova. Prva tri ne bi smjela biti upitna, s obzirom da sljedećeg vikenda na stadionu uz Bosut gostuje već prežaljena sesvetska Croatia, no za one preostale Vinkovčani će morati pošteno "zapeti". Iako za njih to neće biti utakmica posebnog rezultatskog značaja, Osječani će u posljednjem kolu svim silama pokušati spriječiti slavlje velikog slavonskog rivala u svom dvorištu.

Cibaliju, dakle, očekuju dvije utakmice koje bi mogle biti kruna jedne velike sezone, ali i, što je najvažnije, utakmice u kojima vinkovački prvoligaš ne može puno toga izgubiti. Dobiti se, pak, može puno - povijesno drugo mjesto u elitnom razredu hrvatskog nogometa, začinjeno s velikim slavljem na travnjaku osječkog Gradskog vrta. Ima li za navijače nebesko-plavih većeg užitka?