Dubina i obrana Dinamovi aduti

Sedmom pobjedom u nizu Dinamo se zadržao na +4 pred Hajdukom, odigravši protiv Zadra utakmicu kakvu smo već viđali ove sezone. Teret je iznijela obrana koja pod Halilhodžićem ima briljantan učinak, a dugoročno je za Dinamo pozitivno što se bodovi knjiže bez obzira na česte i mnogobrojne Vahine rotacije u ekipi. Možda nedostaje malo "začina" toj igri protiv podređenih suparnika, ali nitko neće to pitanje preglasno postavljati dok ide dobro u Europi...

Dinamu je ovo treća minimalna pobjeda na domaćem terenu nakon europskog ispita - poslije Villarreala i Bruggea kod kuće su s 1:0 padali Zagreb i Šibenik, sada je istim rezultatom pao i Zadar. Dovoljan je bio pogodak Ivana Tomečaka nakon lijepe asistencije Rukavine, ali ne treba zaboraviti ni dobre intervencije Ivana Kelave koje su sačuvale to vodstvo. Zadar je u nastavku imao više od igre, mogao je doći do gola kojim bi kaznio Dinamovu opuštenost i samouvjerenost u obranu.

Dakako, teško je Modrima zamjeriti na toj samouvjerenost kada su od dolaska Vahida Halilhodžića primili samo četiri pogotka u 18 utakmica (Györ, Hajduk, Osijek, PAOK). Jasno da u toj statistici prste ima i Kelava, no Bišćan i Tonel, uz veliku pomoć Vrsaljka i Cufrea trenutno čine najbolju užu obranu koju je Dinamo imao proteklih godina. Na tom temelju prestignut je Hajduk (jer po jedan postignuti pogodak Dinamu nije bio dovoljan na početku sezone za tri boda), na tom temelju osvojeni su bodovi u Europskoj ligi (tek jedan primljeni pogodak, a i tog se trebalo izbjeći).

Uz obranu, Dinamo u poziciju favorita u prvenstvu gura širina klupe. Za razliku od rivala iz Splita, u Dinamu 20-ak igrača računa na prvi sastav i može iznijeti "male" utakmice Prvenstva. Vaha može neprestano rotirati i odmarati (šest novih u odnosu na Brugge), a da se to ne osjeti na rezultatu. Plave sada čeka jedno od težih gostovanja u ligi, ono u Splitu, kod obrane s kojom dijele titulu najbolje u ligi. Nema sumnje da će Katalinićeva momčad zahtijevati više od prikazanog protiv Zadra, posebno u drugom dijelu kada je Dinamo bio posve sterilan.

Razočarao je, po prvi puta, Sylvestr, probojnosti nije bilo ni kod Tomečaka (koji se "spasio" pogotkom), Rukavina se jako puno trudio, asistirao, ali opet ostao bez pogotka (i prave šanse), a nije pomogao ni ulazak Sammira, ponajviše zato jer je na Badeljevoj poziciji bio predaleko od gola. No, bez obzira na izostanak nekih eksplozivnih partija u HNL-u, Dinamo zaslužuje ono što je Vaha prizvao nakon utakmice - više gledatelja. Ali to je potpuno druga tema sa stotinu različitih faktora... Gdje je Vučević potrebniji?

Trebalo je dobro preispitati neposrednu prošlost kako bismo se prisjetili kad je posljednji put Hajduk izgledao dobro i ostvario dobar rezultat. Ako zanemarimo trijumf protiv Anderlechta u posljednjoj sekundi, u domaćim natjecanjima Hajduk još od Kantride sredinom rujna nije imao razloga za "potpuno zadovoljstvo"...

U deset dana razmaka ždrijeb je Hajdukovce čak četiri puta uzastopno "stjerao" u Poljud. Počelo je ispadanjem iz kupa od Istre 1961, koje je rezultiralo promjenom za trenerskim kormilom. Nakon toga teška i mučna pobjeda protiv posljednjeplasiranog Hrvatskog dragovoljca tek u završnici susreta, pa (očekivani) poraz od Zenita u Europskoj ligi - Hajduk je potpuno izgubio sigurnost svog doma, kakvu je imao dosad. Zagreb je bio posljednja šansa da se nešto spasi, bilo ugleda poljudske "tvrđave", bilo bodova koji su neophodni kako bi se Hajduk zadržao u utrci za jedinim mogućim "spasom" proljetnog dijela sezone.

Goran Vučević je trener koji se mnogima svidio kad je prije dvije godine preuzeo Hajduk i organizirao brojne novotarije u radu s momčadi, odnosu s igračima i komunikaciji s medijima. Mnogima nije bilo mrsko vidjeti ga još jednom na mjestu trenera prve momčadi, iako se to s druge strane kosilo s njegovim dobrim radom u ishodištu svakog budućeg Hajdukovog uspjeha - omladinskom školom. Gdje je Vučević potrebniji, kao "potrošni materijal" u prvoj momčadi ili kao dugoročno rješenje za stabiliziranje inkubatora iz kojeg ubuduće mora dolaziti najveća Hajdukova igračka snaga? Prije bismo rekli - ovo drugo.

Je li slučajnost što se već u prvoj prvenstvenoj utakmici pod Vučevićevim vodstvom primjetio energetski i kvalitatvni pomak u odnosu na ono što su Hajdukovi igrači pokazivali u zadnjih mjesec i pol dana ili je Vučević imao neki "čarobni štapić" - ostaje svačija individualna procjena. No, činjenica je da je Hajduk protiv Zagreba izgledao bolje, življe i odlučnije prema naprijed, makar je s druge strane imao i ponešto propusta u stražnjem dijelu momčadi kojemu su brzanci Abdurahimi i Šovšić stvarali puno problema.

Hajduk je većih neugodnosti, nervoze, zvižduka i teških nogu spasio bljesak 20-godišnjeg Dinka Trebotića, čiji je pogodak u 48. minuti probio balon grča koji bi iz minute u minutu postajao sve veći i teži. Senijad Ibričić s dvije asistencije i pogotkom vratio je flashback u svoja velika izdanja iz nedavne prošlosti, a veliki poticaj dobila su još dva često osporavana Hajdukovca. Anas Sharbini krasno je iz prve zakucao dvije lopte u Zagrebovi mrežu, a na drugoj strani terena Hrvoje Vejić pokupio je nogama, a posebno glavom, sve što se moglo pokupiti. Hajduk je dobrim izdanjem i uvjerljivom pobjedom kupio malo mira uoči gostovanja kod Lokomotive, no navijače može brinuti činjenica da se još uvijek ne zna tko će uopće momčad povesti u Zagreb.