Hajduk: 2008. i sad

21. rujna 2008. godine Hajduk je pod vodstvom današnjeg trenera Gorana Vučevića s 2:0 pobijedio Dinamo i bila je to posljednja njegova pobjeda na Maksimiru. U narednim crtama prisjetit ćemo se kako je splitska momčad izgledala onda i kako izgleda sada.

Obrana

Danijel Subašić, Goran Rubil, Boris Pandža, Srđan Andrić, Ivan Strinić - to je bila Hajdukova obrana, uz napomenu da je Andrić za tu prigodu zaigrao stopera, no njega ćemo se ipak dotaknuti u segmentu veznog reda.

S kojim imenima u obrani će se Hajduk predstaviti u subotu, možemo samo prognozirati, ali ako je računati prema utakmici sa Splitom prošle subote, to će biti Ervin Bulku, Hrvoje Vejić, Jurica Buljat i Josip Barišić. Subašić je i danas tu, Pandžine sposobnosti dugo su se omalovažavale, no tek sada se vidi da je Hajduk u njemu imao sasvim solidnog stopera, Rubil bi danas sigurno dobro došao s obzirom na probleme s desnim bekom, a o kvalitetama Strinića (prije ulaska u reprezentaciju) suvišno je pričati.

Iskusni Vejić sve je skloniji kiksevima, Buljat se malo "smirio" što se toga tiče, a Barišić se nije proslavio u gradskom derbiju te je bio najlošiji pojedinac svoje momčadi. Čak i ako Vučević u prvi sastav vrati Marija Maloču, obrana će barem na papiru izgledati lošije nego prvonavedena.

Vezni red

U odnosu na spomenuti derbi 2008. ove subote na maksimirski travnjak sigurno će istrčati jedino Andrić. Kao što smo rekli, on je u toj utakmici igrao na poziciji stopera, no to u subotu neće biti slučaj pa ćemo ga, logično, gledati kao veznjaka. U vezi su tada bili Senijad Ibričić, Drago Gabrić, Josip Skoko i Mario Tičinović. Ibričić i Gabrić su otišli u druge klubove, Skoko se vratio u Australiju, a Tičinović nastavlja svoju stagnaciju što se tiče igračkog napretka.

Ipak, i ondašnji vezni red definitivno je jači od današnjega. Anas Sharbini i Marin Tomasov veliki su talenti, ali očito je kako ne mogu podnijeti pritisak igranja za instituciju kao što je Hajduk. Ne može to svatko. Shodno tome, njihove izvedbe daleko su od blistavih i njihov doprinos Hajdukovoj igri trenutno je vrlo mizeran.

Od današnjih igrača tu su Marin Ljubičić, polivalentni Mirko Oremuš, Bulku, Dinko Trebotić, Franko Andrijašević, Krešo Ljubičić i Mario Brkljača, no najizgledniji kandidati za ulazak u početni sastav u subotnjem derbiju, uz Andrića, su M. Ljubičić, Oremuš, Trebotić i ranije spomenuti Sharbini.

Bulku više služi za popunu kadra iako je u posljednje vrijeme počeo igrati na poziciji desnog braniča, Andrijašević je igrač na kojeg se računa u budućnosti, a K. Ljubičić je pričuva, baš kao i Brkljača. Svi oni teško da će imati (neku značajniju) ulogu u derbiju.

Lako je zaključiti kako je ondašnji vezni red bio jači za jednog Ibričića i Gabrića te da njihovi nasljednici još nisu dosegli njihovu razinu.

Napad

Prije dvije i pol godine prva violina Hajdukova napada bio je Nikola Kalinić. Reprezentativni napadač i u ono vrijeme je već bio glavni igrač "Bilih" i rasni golgeter koji je znao ono što svaki napadač treba znati - zabiti gol. Ne samo što bi se uvijek našao na pravom mjestu u pravo vrijeme, već je i redovito na sebe navlačio dvojicu suparničkih braniča i time otvarao prostor svojim suigračima.

Osim njega, u prvom sastavu bio je i vrijedna radilica Mladen Bartolović, koji je među splitskim navijačima najviše ostao omiljen po tome što je u jednoj akciji te utakmice Mihaela Mikića "poslao po ćevape", a u sastavu su još bili Tomislav Bušić, koji je sve više zapadao u drugi plan, te Ante Vukušić, koji se tek počeo predstavljati splitskoj publici i još uvijek nije dobivao značajnu minutažu.

Upravo je Vukušić danas kao nekakav pandan Kaliniću. I on također ima istančan nos za gol, a nedostatak visine i fizičke snage kompenzira borbenošću i rastrčanošću u svakoj utakmici. S 12 golova on je vodeći strijelac lige i od njega će se sigurno očekivati ono što i od Kalinića - da postigne gol u derbiju.

Danas, osim Vukušića Hajduk na raspolaganju ima Ahmada Sharbinija, Duju Čopa i Marija Sačera. Mnogi zamjeraju Vučeviću što češće ne koristi Sharbinija u suradnji s Vukušićem jer bi se tako potonjem otvaralo dosta prostora kao što je bio slučaj u završnici utakmice protiv Splita, a Ahmad je i jači u skok igri i duelima od Vukušića. Čop se specijalizirao za golove protiv niželigaša u Kupu ili prijateljskim utakmicama i na Maksimiru vrlo vjerojatno neće dobiti svoju priliku, a Sačer je daleko od prve jedanaestorice, pa čak i od klupe.

Ako bismo usporedili Hajdukov napad onda i danas, ipak je Hajduk iz tog rujanskog derbija 2008. bio jači, i to isključivo zahvaljujući Kaliniću, čija klasa zasjenjuje i Vukušića, koji kvantitativno prati učinke svog prethodnika, ali kvalitativno je još uvijek daleko od njegove ondašnje razine.

Goran Vučević

U Vučevićevoj trenerskoj filozofiji malo toga se promijenilo, ili bolje rečeno, ništa. I dalje se trudi da njegova momčad igra povezano od noge do noge, no manjak kvalitete kojim raspolaže u tom mu naumu stvara probleme. U odnosu na rujan 2008. ima više iskustva i više ga se ne smije tretirati kao trenera početnika. Ipak, u posljednje vrijeme pokazao je nesigurnost u svoje sposobnosti kada je poslije utakmice Hajduk - Split izjavio "Da je ovako dobio Katalinić, raspisali biste se da je veliki trener."

Također, nedavno je i sam sebi "skočio u usta" požalivši se na pritisak s kojim se on i njegovi igrači iz dana u dan nose. To ne bi bilo ništa čudno da prije par mjeseci nije izjavio "Tko ne može podnijeti pritisak, taj nije za Hajduk."

Očito je sve to posljedica razvijanja kao trenera i traženja svog mjesta pod suncem, no sigurno je kako mu takve izjave neće pomoći da uspostavi svoj autoritet u svlačionici.

Zaključak

Nakon svega rečenog, 21. rujna 2008. Hajduk je imao bolju momčad nego što će je imati 19. ožujka 2011. Ta momčad je imala više kvalitete (u prvom redu Kalinić, Ibričić i Gabrić) i iskustva (Andrić, Skoko, Rubil, Bartolović), no možda će današnja mladost i njezina poletnost biti dovoljni za novo splitsko slavlje u Zagrebu. To nam tek ostaje vidjeti...