Ima li nade za nas?

Kada u 17 kola "osvojite" sedam bodova - nešto ne valja, zapravo: sve ne valja. Nakon užasno loše jeseni bilo je logično očekivati kako će Zvonimir Zubak zimsku stanku iskoristiti za velike promjene, a hoće li one biti dovoljno velike za čudo koje treba Sesvetama ostaje vidjeti, no realno - teško je zamisliti što se mora dogoditi u Croatiji da i sljedeće godine ostanu u društvu najboljih; naravno, osim novog proširenja lige na 18 ili 20 klubova.

Nakon Ljupka i Ante Petrovića, Nenada Gračana pa Ivice Zelenbrza, Croatia ima novog trenera, još jednoga stranca - Austrijanca Adolfa Pintera. Iako je promjena trenera obično najveća moguća promjena koju klub može napraviti o tako nečemu se ne može govoriti u slučaju sesvetskog prvoligaša koji trenere mijenja po principu - jedan mjesečno.

Što se tiče igračkog kadra, također je došlo do brojnih promjena ili točnije 13 igrača je otišlo, a čak deset došlo, no teško je reći što će to sve skupa značiti na terenu. Svakako veliko pojačanje jest dolazak vratara Ivana Banovića iz Međimurja, no nema to neke veze ako će Sesvećani "igrati" obranu kao u većem dijelu prvog dijela sezone. Napadački bi pak dio trebao poboljšati 27-godišnji Pero Pejić koji se vraća u hrvatski nogomet nakon epizode u Dinamu iz Tirane i dvogodišnjeg neigranja u austrijskom Kapfenbergu.

S druge strane, klub je napustio "vječna nada" Antun Palić kao i Artim Pollozhani koji nije bio po volji čelnika kluba. Osim njih, otišlo je još nekoliko igrača, no ne onih koji su bili bitni u jesenskom dijelu; pitanje je li to dobra ili loša vijest za navijače Sesveta.

U svakom slučaju, Croatia se nalazi u jako teškoj situaciji i iako se u sportu nikada ne treba predati, dojam je kako Sesvećani imaju male ako ikakve šanse ostati u društvu najboljih hrvatskih momčadi. Klub bez navijača, sponzora, stadiona i tradicije zapravo i ne zaslužuje (puno) bolje.