Iznenadili i sebe i druge

Ambiciozni projekt na čelu s ambicioznima braćom Žužul te sportski direktorom Nenadom Pralijom iz sezone u sezonu polučuje sve veće uspjehe. Nakon što je momčad u rekordnom roku iz Četvrte izborila Prvu ligu, odmah je u svojoj prvoj sezoni u najvišem rangu hrvatskog klupskog nogometa ostavila zapaženi trag i prometnula se u najugodnije iznenađenje lige.

Iako je trener Ivan Katalinić u samom otvaranju sezone uporno isticao kako je prioritet njegove momčadi izboriti ostanak, bilo je jasno da igrači koje ima na raspolaganju vrijede puno više od toga. Kate je tu napravio veliki posao s tim spuštanjem lopte na zemlju jer tko zna što bi se dogodilo da je nakon svake pobjede poletio u nebo i da je dozvolio da njegovi igrači naprave isto.

Početni gostujući porazi u Rijeci i Karlovcu bivali su "poništeni" spektakularnim pobjedama nad Varaždinom (4:0) i Slavenom Belupom (3:0) na Parku mladeži, a upravo je potonje slavlje bilo pokretač serije nepobjedivosti od ukupno sedam utakmica. Tijekom te serije Splitovci su se osladili velikim gostujućim pobjedama u Vinkovcima, Kranjčevićevoj i Puli, a na domaćem travnjaku upisane su još dvije pobjede te jedan remi i to onaj s Hajdukom u sjajnoj atmosferi ugodne ljetne večeri krajem kolovoza.

S obzirom da su i Dinamo i Hajduk u tom razdoblju imali dosta neočekivanih rezultata (čitaj: kikseva) Split je u par navrata, doduše samo nakratko, bio i vodeća momčad lige, što je za starije navijače kluba bio vrlo emotivan trenutak.

Jedna od slabijih utakmica sezone, poraz na Šubićevcu od Šibenika (3:0) sredinom listopada, označio je početak krize, koja je Splićane do kraja prvog dijela prvenstva početkom prosinca ostavila na samo pet bodova iz osam utakmica. Na tom putu doživljeni su i bolni porazi kod kuće od Dinama, Rijeke i zaključno Karlovca. Očito kako je munjeviti ulazak u sezonu ostavio traga na igračima, koji su bivali sve umorniji pa je zimska pauza stigla u pravi čas.

Katalinić je upozorio kako njegovoj momčadi trebaju pojačanja i pojačanja je i dobio. I to kakva. Pridružio im se bivši reprezentativac Ivica Križanac te bivši igrač Bordeauxa, Hajduka i Slavena Belupa Filip Marčić. Kvalitetno odrađene pripreme u Čapljini urodile su plodom te su "Crveni" u 12 proljetnih utakmica izgubili samo dva puta i to oba puta na gostovanjima (Hajduk, Osijek).

Posebno su ključne bile početne pobjede u Koprivnici i kod kuće protiv Cibalije, a stopostotni domaći učinak u drugom dijelu prvenstva osiguran je trijumfima nad Zadrom i Hrvatskim dragovoljcem. Od prvenstva su se Splitovci oprostili remijem na Maksimiru kod novog starog prvaka Dinama.

Pozitivno

Prije svega, veliko zajedništvo. Od samog ulaska u Prvu HNL bilo je lako primijetiti da svi zaposlenici u klubu zajedno s igračima dišu kao jedno i da svi imaju isti cilj - etablirati se u prvoligaškom društvu i stvoriti ugodnu atmosferu u klubu i oko njega. Odgledavši cijelu sezonu do kraja i sva zbivanja oko Parka mladeži, možemo reći kako su u svojim naumima i uspjeli. Pozitivna je i činjenica da se čak 15 Splitovih igrača upisalo u strijelce, što u prijevodu znači da njihovi suparnici nikako ne mogu znati s koje strane i od kojeg igrača prijeti najveća opasnost.

Ako ćemo po pozicijama, najjača karika Splitove momčadi bez dileme je čvrsta i uigrana obrana na čelu s Ivicom Križancem i Velimirom Vidićem. Dovoljno je reći da je ta obrana u 30 utakmica primila samo 22 pogotka, što je čini drugom najboljom u ligi (Dinamova primila samo 12). Zasluge za to, naravno, idu i vrataru Andriji Vukoviću, kao i Igoru Budiši te prinovi Filipu Marčiću, a svoj obol dali su i vrlo dobri desni bek Goran Radnić, koji je zbog ozljede propustio cijeli drugi dio sezone, zatim Goran Milović, na kojeg definitivno treba obratiti pažnju u budućnosti, te Damir Rašić, koji se posebno razigrao u završnici sezone.

Negativno

Druga strana one pozitivne priče oko velikog broja strijelaca je nedostatak rasnog golgetera. Sve je rečeno kada je najbolji strijelac trećeplasirane momčadi lige postigao samo šest pogodaka (Bojan Golubović) i to je svakako pozicija na kojoj će Pralija morati pokušati pronaći neko bolje i kvalitetnije rješenje. Pa makar to značilo i smanjenje ukupnog broja strijelaca s 15 na recimo desetak. Svakoj momčadi je potreban jedan napadač koji će postizati pogotke onda kada je to najvažnije, pa tako i Splitu.

Istaknuli su se

Istaknuli smo već zajedništvo kao najveću prednost Splita, a kad je tako, onda je logično da ne postoji previše pojedinaca koji bi se mogli posebno istaći. Možda su najistaknutiji u cijeloj priči uprava koja je omogućila visokokvalitetne uvjete za rad na svim razinama kluba, te trener Katalinić, bez čijeg bi iskusnog rukovođenja igračima bilo vrlo teško zamisliti ovakav Splitov uspjeh. Mnogi su (među njima i potpisnik ovih redaka) uoči početka sezone osporavali odluku uprave da perspektivnog trenera Tonća Bašića zamijeni Katalinićem, no pokazalo se da je to bio pravi potez.

Od igrača, možda su se najviše istakli veznjaci Ante Vitaić i Sead Bučan, vratar Vuković te braniči Križanac, Vidić i Budiša, a zapažene role znao je odigrati i Romano Obilinović. Obrambeni trio znatno je doprinio već opjevanoj čvrstoj obrani na čelu s vratarom Vukovićem, a Vitaić je bio jedan od standardnijih igrača i uvijek je držao konce igre u svojim nogama. Bučan, inače bivši igrač Željezničara, se u prvom dijelu sezone svidio svojim hitrim prodorima i driblinzima, no u nastavku sezone ipak je malo okopnio. Obilinović je, pak, po prvi put u karijeri odigrao prvoligašku sezonu u konstanti i ostavio je solidan dojam, iskazavši se kao izvođač većine prekida i kao dobar asistent.

Utakmica sezone

Kada u svojoj debitantskoj prvoligaškoj sezoni završite kao treći na ljestvici, jasno je da ste na tom putu ostvarili neke velike pobjede. Iz tog razloga, teško je odabrati baš najbolju utakmicu koju su Splitovci odigrali, no ipak sam se odlučio za onu protiv Intera u Zaprešiću. "Crveni" su dominantnom igrom stigli do pobjede 2:0 i tako praktički osigurali Europu uoči posljednja tri kola. Bilo je tu još jako puno velikih pobjeda poput onih protiv Varaždina i Slavena Belupa na Parku mladeži, no uzevši u obzir važnost susreta u Zaprešiću, kao i izvedbu Katalinićevih igrača, on je nekako bio najlogičniji izbor.

Iznenađenje sezone

Znali smo da će se Ivica Križanac vratiti u Split, ali da će odjenuti crveni umjesto bijelog dresa, to smo već teško mogli predvidjeti. Šeptrljavost Hajdukove uprave otvorila je vrata Nenadu Praliji, koji je uspio privoljeti bivšeg reprezentativca da se pridruži "Crvenima" i tako priredi najveće iznenađenje siječanjskog prijelaznog roka. Jedno od najvećih otkrića je svakako 23-godišnji veznjak Mate Pehar, koji je iz trećeligaša Neretve na mala vrata stigao na Park mladeži i pokazao se kao vrlo zanimljiv i potentan igrač. Ima snažnu ljevicu, dobar je dribler i sljedeća sezona za njega bi mogla biti sezona potpune afirmacije.

Presuda

Što reći u presudi Splitove sezone osim da je bila daleko uspješnija nego što je itko mogao očekivati. Klub je sada izgradio i vrlo respektabilnu reputaciju koju će u idućoj sezoni trebati i opravdati. Split više nije "novi drugoligaš" već vrlo vjerojatno i jedan od glavnih pretendenata na naslov prvaka. Barem bi tome čelnici kluba trebali stremiti u pripremama za početak nove sezone.

Financijski, klub je stabilan, atmosfera je izvrsna i sada je odgovornost na struci na čelu sa sportskim direktorom Nenadom Pralijom da pronađe adekvatna pojačanja, ali i da zadrži što je moguće više aktualnih prvotimaca i nositelja igre. Kao što sam ranije spomenuo, forte "Crvenih" je uigranost, sklad i zajedništvo unutar momčadi, pa bi potencijalna rasprodaja igrača mogla biti prilično kobna.