Je li se mogao izbjeći gubitak bodova?

Poznato je da su proteklog tjedna Šibenčani odigrali dvije gostujuće utakmice, u Maksimiru prvenstvenu, a u Gradskom vrtu Kup. Pa iako je Lokica najavljivao da će u tom drugom susretu pojedine igrače odmarati, čuvati ih za daleko važniji susret s Rijekom, to se ipak nije dogodilo. I Gović i Božić našli su se u početnom sastavu u oba ta susreta, ali i u subotnjem susretu s riječkim prvoligašem. Tri susreta u samo šest dana, uz akumulirani umor od putovanja, previše je, pogotovo za Govića koji se tek nedavno priključio poslije ozljede i još uvijek nije u potpunosti spreman.

S tim, Gović igra i na poziciji zadnjeg veznog, premda je posve jasno da je puno upotrebljiviji i korisniji bliže napadačima, gdje može samo jednim potezom nekog od suigrača gurnuti u stopostotnu priliku. Ovako, mora se previše trošiti u defenzivnom dijelu, pa u ofenzivnom ne stigne napraviti ono što bi mogao. S druge strane, Jurčević na zadnjem veznom u utakmici s Rijekom bio je možda i ponajbolji igrač Modrih. Iako je i on imao pogrešaka, plijenio je borbenošću, stizao je na svaku loptu, zaustavljao napade gostiju, a da je i većina njegovih suigrača bila angažirana i požrtvovna kao on, rezultat bi, vrlo vjerojatno, bio drugačiji.

Lokica je i u subotnjem susretu zaigrao samo s jednim napadačem, Nikom Tokićem, kojemu se ne može prigovoriti na trudu i borbenosti, ali dojam je, s čim se slaže i većina navijača koji su vikali i tijekom utakmice (ali i ne samo oni), da je potrošio sve kredite, a da se povjerenje mora ukazati Draženu Jeliću.

Jer i u utakmici s riječkim prvoligašem Jelić je bio dominantan u skok igri s braničima gostiju, dobio je sve dvoboje, a uostalom asistirao je i za gol Malčića (namjestio mu je i još jednu priliku, ali vratar gostiju bio je brži). Iako je na terenu proveo nešto više od pola sata, napravio je više nego Tokić u 60 minuta igre. I nije to prvi put. Uostalom, iza Alispahića, upravo je Jelić drugi najbolji šibenski strijelac, a sve je svoje prvenstvene pogotke postigao u utakmicama u kojima je ulazio u igru u drugom poluvremenu. Protiv Zadra i Splita bili su to pogoci za potvrdu pobjeda (sve glavom). Idealan tip napadača za visoke ubačaje u šesnaesterac, kakvih je daleko više bilo u prvom poluvremenu posljednje utakmice (za razliku od drugog dijela).

Kojeg od dvojice napadača gurnuti u čistu špicu od prve minute? Lokica je tu dilemu, ako ju je i imao, uvijek rješavao u korist plavokosog Zagrepčanina. Stoji činjenica da je u dosta utakmica, Tokić silom prilika igrao i na zadnjem veznom, a ne u napadu, ali isto tako stoji činjenica da je u napadačkom dijelu puno više napravio Jelić. Uostalom, i brojke u tablici to zorno pokazuju (u obzir su uzete samo prvenstvene utakmice).

Osim Jelića te Jakoliša mjesta u prvom sastavu moralo bi se pronaći i za Željka Malčića, koji otkako je stigao stalno igra ne kao klasični napadač, već u trojci iza. Dojam je da bi puno više mogao pružiti da je u čistoj špici. Jer samo pravi golgeteri pogađaju iz teške pozicije kao što je bila ona iz koje je Malčić pogodio Lisjakovu mrežu proteklog vikenda.

I dalje Šibenčani imaju problema u obrani. Stoperi su u posljednjoj utakmici bili solidni ako se izuzme veliki kiks koji je rezultirao pogotkom Rijeke već na početku utakmice. No, što vrijedi solidna igra kad se samo jednim krivim potezom puno dobroga baci u vjetar. Nije stoga isključeno da Lokica ponovno posegne za iskusnim Medvidom i preseli ga na stopersku poziciju, barem do zime kad će se tražiti dugoročnija rješenja.

Da su osvojili sva tri boda protiv Rijeke na Šubićevcu bi vladalo dobro raspoloženje, u potpunosti bi bio uhvaćen priključak s momčadima iznad. Ovako, čini se da stvari vraćaju kao što su bile prije otprilike dva – tri tjedna, prije dvije uzastopne pobjede. Pred Šibenčanima je sada gostovanje u Varaždinu, a puno toga bit će jasnije nakon dvije uzastopne domaće utakmice protiv Karlovca i Slaven Belupa.