Katastrofalna tragedija Varaždina

Mučno je pisati osvrt na sezonu u kojoj su već u ožujku opustjela igrališta na stadionu, igrači nestali, trener se nije pojavljivao, a Uprave nije bilo. Izbacivanje Varaždina iz Prve lige definitivno je šamar bilo kakvoj logici, jer se pod istim, pa i težim okolnostima drugima dopustilo natjecanje, a zbog čega je upravo žrtveno janje zaklano u Varaždinu, tema je za neki drugi tekst.

Ovo je osvrt na sezonu koja tjera na plakanje, iako je počela kao iz snova. S Varaždinom smo bili u Andori i vidjeli Grad svjetla, bili smo u Moldaviji i saznali što je Transnistrija, a onda smo "skoknuli" i do Rumunjske, te natjerali Dinamo na znojenje. Iako su ispali u trećem pretkolu Europske lige, Varaždinci su cijeloj Hrvatskoj pokazali što su i tko su, te kako znaju igrati.

Pošteno je reći da je ekipa koja je u tih šest europskih utakmica zainteresirala nogometni svijet uvelike počivala na apsolutnom povjerenju nogometaša u trenera Samira Toplaka. On je s njima provodio sve svoje vrijeme, on ih je uvjeravao da su bolji no što to svi misle, i on je od njih stvorio, makar kratkotrajne, zvijezde. Od mladića koji su sezonu ranije jedva odigrali svoje prve prvoligaške utakmice postali su igrači koji se samopouzdano nose s Europskom ligom.

U domaćem prvenstvu to međutim nije išlo tako, a kad je počelo osipanje igračkog kadra, i Toplaku je zazvonilo na uzbunu. Uzalud je od Uprave tražio da razgovara s igračima i da se istima nešto isplati, prvo je izgubio Dinu i Filipa Škvorca, a onda je krenula lančana reakcija u kojoj se ni trener ni igrači više nisu snalazili.

Nakon šest kola i osvojenog jednog jedinog boda i Toplak je otišao iz Kluba, ali ne prije no što se javno posvadio s predsjednikom Zlatkom Horvatom koji ga je optuživao da je posredovao pri odlasku oba Škvorca iz Varaždina. Na mjesto trenera doveden je Tomica Kocijan, čovjek s igračkim, ali bez trenerskog pedigrea. U pet utakmica koliko je vodio Varaždin, Kocijan nije uspio upisati ni jedan bod, a ispao je i iz Kupa. Najviše će ga se sjećati po mučkom otkazu kojeg je dobio, dvadeset minuta poslije utakmice s Karlovcem u 11. kolu prvenstva, kad je svima, osim njemu, objavljeno da na posao u ponedjeljak ne treba doći.

Tada je klub preuzeo Branko Janžek, klupska Katica za sve, koji je odmah upisao remi u Osijeku, a zatim u 15. kolu i prvu pobjedu sezone, protiv Intera. Prije no što se krenulo na zimski odmor Janžek je s momčadi pobijedio i Šibenik, pa je na kontu imao ukupno osam bodova.

No, sve što je moglo poći krivo u zimi, pošlo je krivo. Klupska Uprava nije pokrenula proces privatizacije iako su postojale snažne indicije da bez toga neće ispuniti zahtjeve za licenciranje, otišlo je još par igrača, a nikakvi financijski pomaci nisu napravljeni. Čak dapače, dopustila se suspenzija, koja je konačno pokopala, jednom, ponos Varaždina.

U 24. kolu Varaždinci nisu odigrali utakmicu protiv Cibalije u Vinkovcima, svoju drugu te sezone, te su izbačeni iz Lige. Ukupno su, bez borbe, svojim protivnicima priskrbili 24 boda, a profitirali su Rijeka, Cibalia, Slaven Belupo, Karlovac, Osijek, Lučko, Hajduk i Inter.

Pozitivno

Varaždin se u šest utakmica Europske lige pokazao kao ekipa koja igra lijep nogomet. Bez većih problema svladani su Lusitans i Iskra Stal (Varaždin – Lusitans 5:1, Lusitans – Varaždin 0:1; Iskra Stal – Varaždin 1:1, Varaždin – Iskra Stal 3:1), te je napravljen pravi šok u Bukureštu u prvoj utakmici trećeg pretkola (Dinamo – Varaždin 2:2), a uslijedilo je ispadanje, no bez suza (Varaždin – Dinamo 1:2). Iz tog razdoblja trener i igrači nemaju sebi baš ništa za zamjeriti, a dobrim su europskim rolama svi stekli dozu ugleda u hrvatskim krugovima.

Negativno

Bez sumnje je klupska Uprava odgovorna za sve loše što se dogodilo ove sezone, a u stvari se počelo događati sezonama ranije. Zlatko Horvat s pravom tvrdi da je samo za njegovog mandata poplaćano 30 milijuna kuna dugova prijašnjih vlasti, no isto tako mora prihvatiti na sebe odgovornost zbog loših prosudbi, nedovoljnog punjenja klupskog proračuna, slabe politike prema igračima… Općenito je vodstvo najslabija karika Varaždina u sezoni koja je završila.

Istaknuli su se

Od onih koji su ostali u Varaždinu, svakako vrijedi spomenuti Dominika Glavinu, koji je uz Davora Vugrinca vukao u napadu koliko je mogao, kao i mladog i izuzetno perspektivnog Ivana Antoleka, još nebrušenog dijamanta pred kojim su sigurno lijepe godine u HNL-u. Branič Ivan Conjar preuzeo je kapetansku traku kad je Varaždin napustio Vugrinec i nikad se nije predao, a treba spomenuti i Antu Mrmića, koji je s 19 godina hrabro stao na gol kad su Klub napustila oba starija golmana.

Od onih koji su otišli, odlično se snašao Roberto Punčec, koji je postao miljenik navijača telavivskog Maccabija, ali i Dejan Glavica, kojem puno povjerenje mjestom u početnih 11 pokazuje koprivnički strateg Roy Ferenčina.

Utakmica sezone

U domaćem prvenstvu rijetki su bili trenuci kojih bi se Varaždinci sjećali, pa će utakmica sezone sigurno ostati ona protiv Dinama u Bukureštu. Rumunji su poveli s 2:0, s tim da je Sušac postigao autogol, da bi Varaždinci u munjevitih pet minuta poravnali na 2:2, golovima Vugrinca i Sačera. U drugom je poluvremenu Krklec obranio penal Danciulescua te su se Varaždinci uspjeli othrvati napadima i proslaviti remi kao da je pobjeda.

Iznenađenje sezone

Prvu pobjedu sezone Varaždin je upisao protiv Intera (3:2), koje je dva kola prije toga slavio na Poljudu protiv Hajduka. Tome se Zaprešićani nikako nisu nadali, a i samog Iliju Lončarevića bilo je sramota prezentacije njegovih igrača.

U iznenađenje sezone može se svrstati i izbacivanje Varaždinaca iz Lige, jer do posljednjeg trena nitko nije mogao vjerovati da se takvo što može dogoditi.

Presuda

Ima li Varaždin uopće budućnosti? Ako je suditi prema HNS-u, onda se Varaždinci u sezoni 2012./2013. mogu nadati eventualno 3. HNL. Na pomolu nema čovjeka koji bi preuzeo Klub, posljednji je takav pokušaj neslavno propao s Borisom Solomunom, a zloguki proroci koji su još od početka sezone najavljivali prisilnu amaterizaciju prvoligaša iz baroknog grada, ne bi li se na mjestu stadiona izgradio shopping centar, došli su na svoje. Nova gradska vlast odmah je kazala da neće preuzeti na sebe odgovornost za Klub, te je na tome sve i ostalo.

Preostaje se nadati da će, ako bude morao igrati i Treću ligu, Varaždin kroz par godina opet postati prvoligaš, ovaj put bez dugova i s ljudima koji će znati kako kapitalizirati najveće klupsko bogatstvo: odličnu Školu koja unatoč svemu proizvodi igrače interesantne drugima.