Nekako s proljeća...

Nešto manje od tri mjeseca prošlo je od posljednjeg zvižduka na prvoligaškim travnjacima u tekućem prvenstvu, a članovi MAXtv Prve lige ponovno su krenuli u boj za bodove po manje ili više zelenim travnjacima. Doduše, neki su pravo na bodove ostvarili za zelenim stolom, na žalost svih ljubitelja nogometa, a pogotovo ljubitelja nogometa kojima je srcu blizak varaždinski prvoligaš.

Posljednjih dana zimske pauze u fokusu nogometne javnosti bila su događanja u Karlovcu, Šibeniku i Varaždinu. Vijesti kojima su se, gotovo iz minute u minutu, hranili svi oni koji su za sudbine ova tri kluba pokazali zanimanje u jednom su trenu donijele razloge za optimizam. Ipak, on je na kraju u pozitivan rasplet, zasad, pretočen tek kod Karlovčana i Šibenčana. Varaždinci su, pak, omogućili Riječanima da drugi put u ovom prvenstvu dođu do sva tri boda bez borbe, odnosno krenu se raspitivati postoji li neki slični slučaj u svijetu i bi li mogao ulazak u Guinnessovu knjigu rekorda donijeti i nekakvu financijsku korist, a ne samo satisfakciju. Sportskom je ne bi bilo u redu nazvati.

No, jedan od najtužnijih vikenda za Varaždince ponudio je više ili manje zadovoljstva gledateljima na sedam aktivnih stadiona. Manje zadovoljstva je, primjerice, bilo prisutno na tribinama poljudskog stadiona po završetku subotnjeg ogleda Hajduka i Istre 1961. Euforija Hajdukovih navijača imala je čvrsto uporište tek u prvih tridesetak minuta kad su domaćini, što planski, što stihijski, pritiskali vrata ekipe pod vodstvom Igora Pamića.

Jedna kontra je potom zavila Bijele u crno, a do kraja dvoboja je Vukušić donekle isprao gorak okus iz usta Krasimira Balakova. Mogao je i Anas Sharbini biti kreator potpunog preokreta, ali nije uspio u tom naumu u sučevoj nadoknadi, a zlobnici će možda dodati da mu se nije toliko ni dalo. Ponekad se, ali samo ponekad, čini da je to jedina razlika između njegovih dobrih i loših izvedbi, koje su ujedno generator dobrih ili loših predstava Hajduka.

Dinamo? Ništa nova nije ponudila utakmica u Karlovcu. Domaćini su u novom ruhu pružali otpor dok su mogli, a onda je s tri rutinska gola podosta "šarena" momčad Ante Čačića na isti takav način privela posao kraju. Maksimir se tako nalazi na ugodnih +8, a strateg Modrih dobio je još malo kredita (čitaj: vremena) kod Dinamovih navijača i, što je za njegovu trenersku karijeru ipak važnije, kod Dinamovih čelnika. Pogotovo onog čelnog.

Također, da raspoloženje u Maksimiru bude potpuno pobrinuli su se igrači druge Dinamove momčadi. Pardon, igrači Lokomotive. Na krilima nogometaša posuđenih od strane "Velikog brata" Zadar je šaptom pao, a kad se k tome uzme u obzir prosjek godina pobjedničke ekipe, uspjeh biva još ljepši. Ili veći, kako god bolje zvuči.

Velik je, iz sličnog razloga, i doseg Šibenčana. Momčad Intera, čiji su financijski problemi minorni u usporedbi s dubiozama iste prirode na Šubićevcu, porazila je skupina golobradih mladića, pokoji neafirmirani domaći prvoligaški igrač i tek nekoliko pojedinaca uz čije se ime može pridodati epitet "iskusni". Kako? Uz borbenost, angažiranost i trud te malo neizbježnog nogometnog talenta može se mnogo. Može se dokazati zašto je nogomet najromantičniji od svih sportova. Inače, u ovu konstataciju savršeno se uklapa i pogodaka mladog Mira Slavice u debiju za seniorsku momčad matičnog kluba.

Subotu su obilježile i dvije minimalne pobjede gostiju. Mada se Pjesnike teško može nazvati gostima s obzirom na mjesto odigravanja dvoboja, a Lučko domaćinima s obzirom na kolčinu aktivnosti i ideje pokazane u 19. kolu. U Koprivnici je, s druge strane, isti rasplet došao nakon tek nešto zanimljivijeg dvoboja, a junakom se, još jednom u svojoj karijeri, pokazao Dino Kresinger.

Posljednji susret kola, jedini na rasporedu u nedjelju, bio je u najmanju ruku dvoličan. Kako on, tako i momčadi, pa i neki određeni igrači. Rapsodiju Osijeka u desetak minuta prvog dijela zamijenio je konačno prepoznatljivi Split u drugom poluvremenu. Dražen Jelić je dva puta zatresao istu mrežu, samo je, na njegovu žalost, to bilo u dva različita poluvremena. Dovoljno za zaključak, a Splitovcima nedovoljno za bod kojem su se u posljednjim minutama utakmice itekako približili.

Igrač kola

Andrej Kramarić dobio je konačno priliku na maksimirskom travnjaku pokazati što zna. Doduše, u dresu Lokomotive, ali prilika je prilika. Sudeći po prvoj službenoj utakmici u dresu kluba u kojem je na posudbi može se zaključiti da može puno i da bi ova polusezona mogla biti njegova renesansa. S dva pogotka u stilu rasnog strijelca pogurao je Zadar prema porazu i zaslužio, možda i zbog strpljenja u proteklim mjesecima, titulu najboljeg igrača 19. kola.

Potez kola

Od ranije spomenuta dva pogotka Andreja Kramarića posebno je upečatljiv onaj drugi. U 85. minuti iskoristio je asistenciju mladog Marka Pjace i petom zabio pokraj Gluića za konačnih 3:0.

Također, u najužu konkurenciju za potez kola ušao je i kamerman s iste utakmice. On je, nakon nekolicine pokušaja, uspio ostvariti vječnu želju svojih kolega i u jednom kadru pokazati sve prisutne na maksimirskom stadionu u petak poslijepodne. Čestitamo.

Tragičar kola

Mada je i na travnjaku bilo materijala za ulazak u ovu rubriku, ipak je već u petak bilo jasno tko je najveći gubitnik 19. kola MAXtv Prve lige. Ne bi bilo u redu reći da je to Varaždin, već se logičnim nameće zaključak da najviše pati hrvatski nogomet u cjelini. Pate svi oni koji još uvijek u njega vjeruju, koji u njemu pronalaze bijeg od ponekad stresne svakodnevnice, a koji se sad pitaju ima li sve to smisla. A odgovor se ne nazire.

Izjava kola

"Ja se polako približavam kraju svoje karijere u nogometu i kad doživim ovako nešto, javlja mi se sumnja u sve ono što sam radio", riječi su delegata utakmice Varaždin - Rijeka Josipa Neferovića koji je na pravi način opisao cijelu varaždinsku situaciju.

Također, na istu temu je progovorio i strateg Rijeke Ivo Ištuk. Njegove riječi su pune korektnosti, a glase: "Ma uopće nam nije drago. Bolje bi bilo za nogomet da smo odigrali utakmicu."