Osijek: Uvijek može lošije, ili ne?

Puno toga činilo se idealnim u Osijeku nakon otvaranja Opus Arene i odličnih uvjeta za trening. Međutim, kako vrijeme ide, klub rezultatski tone sve dublje i dublje, a kulminacija je stigla u netom završenoj sezoni u kojoj je klub imao najlošiji plasman otkako je HNL-a.

Čak i u sezoni 2013./14., kada se spasio u posljednjem kolu protiv Hrvatskog dragovoljca, Osijek nije završio sezonu ovako loše. Tada je zauzeo osmo mjesto, dok je ove ostao na pretposljednjem, devetom mjestu. Momčadi i igračima opasno je narušeno samopouzdanje, a nitko ga do sada nije uspio podignuti do kraja.

Ni jedan, ni drugi trener nisu uspjeli uhvatiti konce, a tek je treći uspio posložiti igru, koliko-toliko. Prošle sezone Osijek je završio na sedmom mjestu s 42 boda uz gol razliku 46:52, dok je u ovoj osvojio sedam bodova manje, zabio čak 19 golova manje, ali primio tri manje.

Nije tu bilo previše oscilacija, uspona i padova, uglavnom padova, ali kada je bilo najpotrebnije, Osijek je ostvario nekoliko zapaženijih rezultata kako bi osigurao ostanak. Nisu odmogle ni mnoge ozljede s kojima su se mučila sva tri trenera u sezoni.

Anton Matković, Stanislav Šopov, David Mejia, ali i veći dio sezone Luka Vrbančić, samo su neki koji su imali zdravstvenih poteškoća i na koje treneri u nisu mogli često računati.

Osijek je već naviknuo navijače na izlaske u europska natjecanja, ali kako sada stvari stoje, vraća se u nešto tamniji period klupske povijesti. Svi su jedva dočekali posljednji sučev zvižduk u posljednjem kolu SHNL-a kako bi se ova agonija barem nakratko prekinula.

Ključan trenutak sezone

Tmurna maksimirska večer u 23. kolu SuperSport HNL-a stigla je svome kraju. Bilo je to gotovo pa apsolutno dno Osijeka ove sezone. Lokomotiva je upisala pobjedu od 3:1, a Željko Sopić odradio svoje u kratkom mandatu na klupi Bijelo-plavih.

Momčad je tjedan dana kasnije čekala utakmica protiv Vukovara, u ljutoj borbi za ostanak i trebao je netko tko će jako brzo podići momčad iz pepela. Vodstvo kluba nije išlo predaleko, stigao je Tomislav Radotić koji je, osim sa Sopićem, radio i s Federicom Coppitellijem i Simonom Rožmanom..

Osječani su pobijedili protiv Vukovara 2:0, zatim i Istru 0:1 te odigrali dva vezana remija bez golova protiv Slaven Belupa i Gorice. To je Osječane odmaknulo od dna ljestvice, iako još ništa matematički nije bilo gotovo. Tu bi se još mogle spomenuti i pobjede protiv Hajduka i Rijeke u završnici sezone, ali ovo je bio početak malo boljeg perioda.

Najlošiji napad lige

Nevjerojatno zvuči podatak da je Osijek ove sezone postigao samo 27 pogodaka u 36 prvenstvenih utakmica. Prvi sljedeći na toj ljestvici je posljednji Vukovar 1991 koji je postigao čak deset pogodaka više, a nakon toga i Istra 1961 s 12 golova više.

Bijelo-plavi imali su uvjerljivo najmanji postotak iskorištenih velikih šansi od svih SHNL klubova, tek 21,67 posto. Prva sljedeća na toj listi je Gorica koja je na 29,07 posto.

Obrana ima prolaznu ocjenu

Za razliku od napada, obrana je na čelu s Markom Malenicom ipak pokazala određenu kvalitetu. U mreži je završilo 49 lopti, više su primili Vukovar 1991, Slaven Belupo, Istra 1961 i Lokomotiva. U 14 prvenstvenih utakmica Osijek je sačuvao mrežu netaknutom i možemo reći da obrana ima prolaznu ocjenu.

O trenerima

Simon Rožman uveo je momčad u sezonu, ali nakon 11 kola upisao je dvije pobjede, tri remija i šest poraza. Nakon njega stigao je Željko Sopić, ali ni on se nije proslavio. Čak štoviše, ostvario je lošiji učinak, u 12 utakmica samo je jednom pobijedio, pet puta remizirao i šest puta izgubio.

Spas sezone stigao je u Tomislavu Radotiću koji je u 13 utakmica upisao pet pobjeda, tri remija i pet poraza. Vratio je neke otpisane igrače poput Oleksandra Petrusenka, našao važnu ulogu Davidu Mejiji i učvrstio obranu. Ostaje pitanje hoće li ostati na klupi i iduće sezone.

Najbolji strijelac

Rijetko koji igrač Osijeka se ove sezone posebno istaknuo. Onaj koji je znao povremeno individualnom kvalitetom riješiti utakmice bio je Nail Omerović koji je sezonu zaključio na sedam pogodaka. Nijedan drugi igrač Osijeka ove sezone nije zabio više od četiri prvenstvena gola.

MVP

O najkorisnijem igraču momčadi ne treba puno razmišljati. Marko Malenica prvo je ime Osijeka, pravi vojnik kluba, koji je svojim sjajnim obranama vrlo vjerojatno i spasio Bijelo-plave od ispadanja. U 13 utakmica sačuvao je mrežu netaknutom, skupio je 91 obranu, od čega njih 59 unutar kaznenog prostora.

Ne znamo i nećemo nikada ni saznati zašto je došlo do sukoba Malenice i Sopića pa je četiri utakmice na golu bio Nikola Tony Curcija. Dolaskom Radotića, prvi vratar vratio se na gol.

Pojačanja koja su zadovoljila

Za gotovo nikoga ne može se reći da je pojačanje koje je zadovoljilo, iako je bilo igrača koji su imali jako dobre periode igre. David Mejia jako je dobra prinova iz Vukovara koja može igrati na više pozicija, dok je Samuel Akere u polusezoni zabio samo tri gola, ali sva tri u bitnim pobjedama.

Vladan Bubanja dobro je odradio posao na poziciji zadnjeg veznog, a zabio je i u pobjedi Hajduka. Akere i Bubanja napuštaju klub jer obojici istječu posudbe.

Pojačanja koja su podbacila

Tonio Teklić stigao je na polusezoni na posudbu iz Widzew Lodza, ali utopio se u sivilo osječkog kadra. Kako je vrijeme odmicalo, igrao je sve manje, a ukupno je skupio 834 minute za dvije asistencije. U posljednja tri kola nije ni igrao.

Presuda

Uvijek može lošije, ali za Osijek to nije puko predviđanje nego surova realnost. Hoće li nova sezona donijeti nešto bolje? Teško je reći, desetak igrača napušta klub, budućnost je neizvjesna, ali dašak optimizma mora se pronaći. Drugačije neće ići.

Kako dalje?

Klub je već krenuo s novim potezima, a prvi u nizu je dolazak novog sportskog direktora. Kenneth Zandvliet bio je šef skautske službe u Heerenveenu, a iskustvo je stjecao kao skaut Chelseaja. Pred njim je velik posao i tek trebamo vidjeti kakvi će mu biti prvi potezi.