Panike nema, briga je tu

"Nemamo problema s realizacijom; pa zabili smo 60-tak golova", rekao je Kruno Jurčić nakon utakmice u kojoj Dinamo niti druga puta ove sezone nije uspio zabiti Zadru. Što je loše za Dinamo, Jurčić je imao pravo jer Dinamo nije promašio pregršt prilika protiv Zadra; dapače, Dinamo je imao tek dvije prave prilike i nije niti zaslužio tri boda.

Dinamo nije stvorio skoro ništa

Kada gost uzme bod većina izvjestitelja iz Maksimira po defaultu igrača utakmice traži na golu gostujuće ekipe, a iznimka nije bila niti utakmica sa Zadrom iako, zapravo, Antonio Ježina nije obranio ništa spektakularno. Istina, obranio je zicera Mandžukiću u sučevoj nadoknadi, no bio je to loš udarac hrvatskog reprezentativca koji je iz mat pozicije pucao po sredini gola; u Osijeku mu je sličan završio u mreži, no Ježinu nije prevario.

Zadar u nastavku prvenstva igra vrlo dobar nogomet i ne bi za Dinamo bila tragedija remizirati s momčadi koju već dugo vodi Dalibor Zebić i koja igra čvrst nogomet, no Dinamova nemoć i, ono što je još više naljutilo okupljene gledatelje, nezainteresiranost posebno je upadala u oči. Čovjek koji se na terenu najviše "trudio", stalno nešto vikao i jedan od rijetkih za kojeg se činilo kako mu je zapravo stalo kako će završiti utakmica bio je - trener Jurčić; složit ćete se, ne izgleda dobro.

Veli Jurčić nakon utakmice kako je "igračima nedostajalo individualne odlučnosti dobiti utakmicu" što bi drugim riječima, "laičkim rječnikom", značilo da im se zapravo nije dalo, a to nije dobro niti sportski, a kamoli profesionalno. Naravno, sve priče o tome kako "profesionalac svaki put daje svoj maksimum" zapravo su samo floskule za koje se zna kako nisu točne, no takvim stavom i, možda i gore, priznavanjem istoga Dinamo će otjerati i ono malo ljudi koji zapravo dolaze na Maksimir.

Cufre kao primjer

U proteklih mjesec dana autor ovog teksta gledao je nekoliko poraza zagrebačkih klubova u raznim sportovima i samo se na Dinamu osjećalo nezadovoljstvo. Naravno, nije isto kada Zagreb CO izgubi od Hamburga ili pak Cibona od Olympiakosa i Dinamov remi sa Zadrom, a o Medvjedima i "gaženju" od strane Red Bulla neću ni pričati, no sve to nekako gledatelji oproste ako se igrači trude i pokažu kako im je stalo. Dinamo je mogao odigrati 0:0 sa Zadrom i ispraćen pljeskom napustiti teren. Kako? Jednostavno, 25 udaraca po golu i fantastičan dan Ježine uz dodatak manjka sreće i bila bi puno bolja atmosfera nego da je Mandža zabio u 92. nakon loše i bezvoljne igre što se umalo i dogodilo.

Izostanak Milana Badelja nije nikakav izgovor jer mladi veznjak Dinama, uz sve svoje silne vrline, nije igrač koji bi unio agresivnost i odlučnost. Ako pitate ljude koji su bili na utakmici Dinamo - Zadar "tko je bio najbolji igrač Dinama?" apsolutno svi će reći isto ime: Leo Cufre. Argentinac koji je prošao puno u karijeri "ima motiva" igrati protiv Zadra jer je profesionalac koji svoju posao, uvijek, odrađuje najbolje što zna dok većina (manjih) igrača ima "problema s motivacijom". Tešku tu pomažu financijske kazne ili bilo što drugo jer to je jednostavno ovdašnji mentalitet koji se, nažalost, vrlo brzo "prenosi".

Naravno, nema razloga za paniku u Dinamu nakon jednog remija, no uoči gostovanja u, kakav god Slaven danas bio, neugodnoj Koprivnici i prve utakmice polufinala Kupa protiv Hajduka - Jurčiću nije trebala ovakva "pljuska"; iako je sam rekao kako će njegovoj momčadi dobro doći. Nijedna momčad ne upisuje tri boda samim izlaskom na terenu i to će igrači Dinama morati zapamtiti; na lakši ili na teži način...