Problemi u napadu

Nakon što je kormilo u prošloj sezoni preuzeo Ilija Lončarević od njega se nisu očekivala čuda nego da spasi klub od ispadanja. Budući da nije sam slagao momčad nego ih je zatekao, njegova odgovornost u ovom slučaju ne postoji nego mu se samo može skinuti kapa do poda što je izborio ostanak. Ali sasvim sigurno postoji odgovornost Lončarevića za prva četiri odigrana kola.

Ovu momčad je slagao u dogovoru s Upravom na čelu s direktorom Laljkom čija je tendencija bila dovesti mlade igrače, talentirane koje će klub promovirati i od čije bi prodaje klub kasnije imao koristi. Tako su došli Trajkovski, koji je vjerojatno došao na preporuku Chelseaja gdje je bio na probi i pokazao određene vrline, a stigli su i Ndoye, Abilaliaj, Hrnčević, Babić, Valentić, Nikolić, Herceg te dva vratara Jurić-Bare i Santini.

Najviše minuta od prinova sakupio je Hrnčević koji zasad jedini opravdava svoj transfer. Ndoye se još nijednom nije našao u zapisniku, Abilaliaj će ostati zapamćen samo po prijevremenom izlasku zbog ozljede protiv Hajduka, Babić po promašaju kada je sam izašao na vratara Subašića dok ostali nisu pokazali niti toliko. Valentić prikovan na klupu, Nikolić odigrao sve minute, ali o njegovoj igri (ne samo njegovoj) govori podatak da je Inter u prva četiri kola primio deset pogodaka.

Pozicija za koju se u Interu nisu ni u snu nadali da je problematična je mjesto vratara. Delač je bio siguran, ali i on se trenutno nalazi u dvojbama. Čeka se njegov 18. rođendan kada će vjerojatno iz Chelseaja javiti gdje ide na posudbu. Laljak je očekivao barem poziv iz Londona kako bi gospoda rekla što će s Delačem, ali takav poziv još nije uslijedio. Lončarević ga ne želi postaviti na vrata, što je i logično jer svaki trenutak može otići, a alternative, u prvom redu Santini, nisu dokazale da mogu dostojno zamijeniti najtalentiranijeg Interova igrača koji možda i prerano odlazi.

Najveći problem Lončareviću je napad jer napadači šute svih 360 minuta koliko je dosad odigrano. U Karlovcu i Vinkovcima Inter nije stvorio nijednu opasnu priliku po protivnički gol, a jedinu izglednu priliku imao je mladi Oršić protiv Slaven Belupa kada je promašio sa pet metara cijela vrata pri negativnom rezultatu tri minute prije kraja.

Puno se očekuje i od Trajkovskog koji pravo nastupa ima u rujnu kada napuni 18 godina, iako Inter igra dosta defenzivno i teško dolaze do protivničkog kaznenog prostora kako bi zaprijetili. Najviše ga krasi brzina i pregled igre te će u svakom slučaju biti koristan.

Lončarević zasad ne priča previše, iako se moglo čuti da nije zadovoljan selekcijom igrača te da su limitirani. Tu sigurno postoji i njegova krivnja jer je nemoguće da nije imao uvid u kvalitetu igrača koje je klub dovodio. Opet, ako i nije odobrio dolazak nekih i tu je njegova krivnja jer je morao onda naći igrače kojima najviše vjeruje, a dojma smo, da se zasad puno luta u izboru igrača.

U prijateljskim susretima napadači su bili raspoloženi jedino u Drenju, ali taj susret nije mjerilo jer su igrali s niželigašem koji je tek počeo pripreme, dok u u Velikoj Gorici poraženi od drugoligaša.

Problema ima i u veznom redu gdje Šarić zasad nije našao formu, Gulić luta između zadnjeg veznog i napadača, dok su Yankep i Palić zasad jedini koji su barem djelomično zadovoljili.

Inter prostora za napredak ima jer je riječ o skupini gdje većina momčadi ima između 22 i 25 godina, ali pitanje je koliko će klub moći čekati njihovu eksploziju. U ova četiri kola vidjeli smo da većina klubova osvaja bodove na domaćem terenu, a u gostima što bude. Prošle sezone je Zagreb krenuo sa sedam poraza i izvukao se, ali Interov problem nije kriza rezultata nego kvaliteta momčadi, tj. nekvaliteta. Tako da će u Zaprešiću strepjeti od ispadanja, a ukoliko ovako nastave još koje kolo, već krajem jesenskog dijela moći će pakirati kofere za niži rang. Sigurno to nikome nije u interesu, ali ukoliko nema rezultata sav trud je uzaludan. A pitanje je tko će onda odgovarati za sastavljanje momčadi, trener ili Uprava.