Proljeće u bojama jeseni

Hajduk ove zime nije previše trgovao, ali je svejedno izgubio. U zimi koja je trebala dati mira Edoardu Reji da posloži kockice i na proljeće na HNL travnjake izvede nekog novog, "talijanskog" Hajduka, na kraju je palo u vodu sve čemu su se navijači nadali. Talijan je otišao, još jednom dokazao da je rijetko istinita ona "nije u šoldima sve" i iz prostojne udaljenosti "Vječnog grada" priča kako je "ostavio Hajduk u dobrom stanju".

Na njegovo je mjesto je stigao jedan od dežurnih Hajdukovih "vatrogasaca", stari dobri "šjor Špaco", koji će sa svoje 72 godine tumačiti osnove modernog nogometa "klincima" kojima je u glavi samo papirnati novac, lake žene i brzi automobili. Kako će funkcionirati ta sinergija "djeda s unucima", znat ćemo vrlo brzo.

U odnosu na prošlu jesen nema Vejića i Šerića iz početnih 11, nema ni korisnog Marijana Buljata, a ni (Hajduku) beskorisnih Jerteca, Smoje i Rodića. Gotovo pa cijela momčad primat će visoke plaće da bi grickali koštice na tribinama ovog proljeća, uz potpis ove, a u čast minuloj upravi vitalnog 99-godišnjaka.

Hajduk će u proljeće pokušati doći do svog prvog trofeja nakon sušne petoljetke, a na putu do njega stoji mu Dinamo u polufinalu Kupa. Taj je okršaj dvostruko važan, jer bi Splićani ispadanjem u polufinalu Kupa došli do gadne provalije koja bi ih miljama udaljila od financijske injekcije koju im donosi poneko europsko pretkolo tijekom ljetnih sparina.

U proljeće u kojemu je počela proslava stotog rođendana splitskog kluba rezultati prve momčadi bit će jedini lakmus-papir raspoloženja navijačkog puka uoči ulaska kluba u drugo stoljeće postojanja. Nikad skuplja momčad nikad lošijih rezultata zatvorit će prvih sto godina Hajduka novim prvenstvenim razočaranjem. Pitanje je samo - koliko velikim. Točnije - s koliko bodova minusa u odnosu na svog jedinog pravog rivala.