Radošević je izabrao teži put, a Hajduk dobio potvrdu kojim putem treba ići

8.000 kuna za svaku odigranu minutu

Josip Radošević za Hajduk je u seniorskoj karijeri odigrao samo 33 službene utakmice. U točno 2.800 minuta provedenih na travnjaku u Hajdukovom dresu pretrčao je na stotine kilometara, zaradio sedam žutih kartona i nikad nije ubilježio niti pogodak, niti asistenciju. U dresu seniorske reprezentacije odigrao je 77 minuta u Bruxellesu, za U21 reprezentaciju još nije nastupio.

A Napoli je za njega Hajduku istresao na stol tri milijuna eura. Ili ako ćete ovako - 8.000 kuna za svaku minutu koju je Radošević odigrao u Hajdukovom dresu.

Činilo se nelogičnim i neozbiljnim što u tako delikatnom trenutku u kojemu Hajduk jest, 18-godišnji klinac odbija ponudu Parme koja je Hajduku ponudila tri milijuna eura. Ispostavilo se kako Radošević ipak nije dvojio između vrapca u ruci i goluba na grani, jer je "golub" već bio u ruci. Napoli je s Radoševićem već sve bio dogovorio kad je stigla ponuda Parme, a kad je i Napolijev odštetni zahtjev izjednačen s Parminim - nije više bilo razloga čekati. Zadovoljne su bile sve tri strane.

Mirna Parma bez velikog pritiska ili napuljsko ludilo?

Budućnost će pokazati je li Radošević pogodio s odabirom. Dojam je kako je Parma bolja početna stanica za tako mladog igrača, jer je njezina politika slična Udineseovoj - kupi što jeftinije, prodaj što skuplje. I ako su bili spremni odvojiti tri milijuna eura za 18-godišnjeg Hajdukovca, vjerojatno su bili spremni i forsirati njegov razvoj kako bi na njemu kasnije i zaradili. Parma je svakako mirnija sredina s daleko manjim pritiskom medija i navijača nego u Napulju. Ali i daleko manjim ambicijama.

S druge strane - Napoli nudi puno jaču konkurenciju, puno manje strpljenja, ali i puno više ambicije. Parma će teško do Lige prvaka, Napoli je zadnjih godina uvijek u borbi za nju. Za karakternog, pravog sportaša takvi su izazovi uvijek jači magnet od mira i sigurnosti koji nudi neki alternativni put. Radošević je odabirom Napolija želio pokazati da je upravo takav tip.

Što od njega očekivati u Italiji, u nastavku karijere koja zapravo još nije ni počela? S trkom Radošević sigurno neće imati problema. Pitanje njegovog igračkog uspjeha je samo pitanje koliko će brzo i temeljito usvajati i primjenjivati taktičke i tehničke kriterije koji su u Italiji osnova bilo kakvog nogometnog uspjeha. A pozicija zadnjeg veznog jedna je od najzahtjevnijih, kako trkački, tako i taktički.

Njegova mladost i manjak seniorskih utakmica su s jedne strane hendikep, ali s druge strane mogu biti i plus. U Italiji Radošević može na školovanje krenuti "čiste glave", bez "dječjih bolesti" koje stariji igrači često ponesu iz hrvatske lige. Nema boljeg mjesta za taktičko nogometno školovanje od Italije, posebno za poziciju koju Radošević igra. Bude li sve prema planu - Hrvatska bi nakon talijanskog "drila" u Josipu Radoševiću mogla dobiti tehnički i taktički sjajno potkovanog "maratonca". A takvih je kod nas uvijek kroničan nedostatak.

Koliko je "Radoševića" Hajduku zadnjih godina promaklo?

Samo jedna polusezona bila je dovoljna da potvrdi svu ispravnost (prisilne) preorijentacije Hajduka. I papirnati dokaz razmišljanja da Hajduk u svom "inkubatoru" ima gotovo sve što mu treba. Za pobjeđivati, za zarađivati, za uveseljavati svoje navijače.

Hajdukova povijest, nažalost, Josipa Radoševića neće osobito pamtiti. Nema zašto, barem što se rezultata tiče. Radošević nije Brane Oblak ili Stanko Bubalo koji su imali kratku, ali slatku karijeru u bijelom dresu i zauvijek ostali u srcima navijača koji pamte neka bolja rezultatska vremena. Radoševića će se pamtiti tek kao najskupljeg tinejdžera kojeg je Hajduk unovčio i tako si osigurao još jednu "srčanu prijemosnicu" za nastavak klupske financijske reanimacije.

Iako se još prošlog ljeta mislilo kako Hajduk nakon Ante Vukušića još dugo neće imati nikoga koga će moći unovčiti za ozbiljan novac, pod paskom "rudara" Miše Krstičevića u samo jednoj polusezoni stvorena je znakovita "dodana vrijednost".

Iz navijačke perspektive tužno je saznanje da se potentni vezni trokut Radošević - Milić - Andrijašević raspao čim je dao naznake svoje vrijednosti, no Hajdukova realnost je takva. Ponovili smo već nekoliko puta, ponovit ćemo i sad - ako je to posljednja žrtva koju Hajduk treba podnijeti kako bi se stabilizirao, poplaćao dugovanja i stabilizirao se s krilaticom "trošim koliko zaradim" - neka tako bude.

Ali neka se napokon nauči ta lekcija i svim silama (p)održi sustav koji je Hajduku "iz ničega" u nekoliko mjeseci donio tri milijuna eura i potencijal za barem još toliko. Samo nekoliko mjeseci iskrene i nedvojbene orijentacije na rad i vlastite snage donio je opipljiv i konkretan rezultat. Mjerljiv u eurima. Milijunima njih.

I dok Radoševićev transfer vraća optimizam i vjeru da je Hajdukov proizvod opet zanimljiv ozbiljnom nogometnom tržištu, ostaje tek pitanje koliko je samo "Radoševića" nestalo s nogometne karte i koliko je samo milijuna mimoišlo Hajdukovu blagajnu otkako je splitski klub politiku "kupi i preplati" pretpostavio politici "stvori i zaradi"?