Situacija složena, budućnost neizvjesna

Već prvog dana priprema za ovu sezonu stariji i iskusniji igrači Šibenika preskočili su prvi trening, želeći na taj način upozoriti da ništa od popriličnih dugovanja klub prema njima nije riješio. Vrlo brzo vratili su se treninzima, nastavili s pripremama za sezonu, iako se ništa nije promijenilo. A nije se promijenilo ni do kraja ovog jesenskog dijela sezone, štoviše, situacija je postala i još daleko gora jer igrači nisu primili niti jednu plaću, a kamoli ugovornu ratu, za godinu koja je na izmaku.

Sezonu su Šibenčani otvorili porazom na Poljudu, uslijedila je potom domaća pobjeda nad Varaždinom, a nakon dva uzastopna gostujuća poraza, domaćeg remija sa Zadrom i poraza u Rijeci došlo je i do promjene trenera. Dotadašnji Lokičin pomoćnik Goran Tomić preuzeo je ulogu prvog trenera, a taj su potez mnogi dočekali s oduševljenjem.

Pokazalo se to kao pun pogodak vrlo brzo. Promijenio je Tomić način igre, formaciju i plodovi rada brzo su počeli stizati na naplatu. Visoke i uvjerljive domaće pobjede, nešto slabija izdanja u gostima gdje je nedostajalo i malo sreće da se uzme po koji bod, ali, unatoč tome, s puno se više optimizma gledalo u nastavak sezone. Sve je sjedalo na svoje mjesto, osim goruće točke – financija. Dugo je sve prijetilo kulminacijom, koja se i dogodila dva kola prije kraja ovog dijela polusezone.

Igrači su postavili ultimatum upravi kluba – ili dvije plaće ili neće igrati protiv Hajduka. Klupski račun je blokiran, uprava nije mogla garantirati da će igrači do zadanog roka dobiti ono što traže (kao tek dio onog što im se duguje), pa je većina prvotimaca ostala pri svom i odbila nastupiti. Manji dio igrača, svaki zbog svojih razloga, pristao je igrati, ali uz nekolicinu juniora, odradili su tako posljednja dva kola. Nisu uspjeli osvojiti niti jedan bod, ali s obzirom da nikada nisu igrali zajedno, čak ni odradili zajedničke treninge, nije to bilo iznenađenje. Možda su i mogli napraviti nešto više, ali nedostajalo je i iskustva i sreće. Ono čega im sigurno nije nedostajalo su želja, htijenje i požrtvovnost.

Osim bodovnog učinka od 14 bodova, koji je mogao biti i daleko bolji, da nije bilo spomenutog izostanka većina igrača u zadnja dva kola, u ovom je trenutku ključno pitanje što i kako dalje? Posve je jasno da su događanja u zadnja dva kola dovela do raskola u svlačionici i bit će potrebne promjene da se stvari ponovno postave u granice normale. Ključno će biti i pitanje kako riješiti nagomilane dugove, jer klub je opterećen arbitražama, a lista onih koji su na taj način odlučiti požuriti dobivanje zarađenog novca sve je duža.

Neispunjeni ciljevi

Glavni šibenski cilj i u ovoj je sezoni bio očuvanje prvoligaškog statusa. Iako su bili na dobrom putu da u proljetni dio sezone uđu u realnim šansama da do ostanka i dođu, nekompletnošću u zadnja dva kola to su kompromitirali. Naravno, glavni razlog leži u financijama, koje su oduvijek bile problem u Šibeniku, ali čini se kako je ove polusezone taj problem došao do vrhunca. Pitanje je samo u kolikoj mjeri privatizacija koje se spominje već duže vremena može biti rješenje.

Najbolja/najgora utakmica

U najbolje utakmice sezone sigurno se mogu ubrojiti one domaće protiv Cibalije i Karlovca, u kojima su ostvarene uvjerljive pobjede, rezultatima 3:0, odnosno 4:1. Ali nisu samo pobjede ono što vrijedi istaknuti iz tih dvoboja: i igra je bila odlična, ponovno se igrao dopadljiv nogomet, kao u najuspješnijim danima Šibenikove povijesti u HNL-u prije nekoliko godina.

S druge strane, bilo je utakmica, poglavito u gostima, u kojima Šibenčani nisu uspijevali doći do bodova. U početnim kolima na gostovanjima nisu uspjeli postići čak ni gol, osim na Poljudu. Nije da prilika nisu imali, ali bez golova ni do najmanje jednog boda nije se moglo. Kad je Tomić preuzeo momčad u Kranjčevićevoj se uzeo bod, a bilo je i još utakmica u kojima se moglo uzeti ponešto bodova, ali nedostajalo je i preciznosti u završnici napada. Utakmica koja će sigurno dugo ostati u sjećanju je ona protiv Splita na Šubićevcu. Imali su Šibenčani vodstvo od 1:0 i jedanaesterac za rješavanje pitanje pobjednika, ali nakon što je kazneni udarac promašen stigla je i kazna u vidu šokantnog poraza.

Igrač polusezone

Iako je postojalo nekoliko igrača koji su odradili zapaženiju ulogu u ovoj polusezoni, najboljim smo odlučili proglasiti trenera Gorana Tomića. Zašto? Iz jednostavnog razloga jer je njegovim dolaskom na klupu sve krenulo na bolje: zavladala je bolja atmosfera, momčad je odmah prihvatila njegov način rada, osjetilo se to i na terenu, i na treninzima i na utakmicama. A i bodovni saldo napokon je postajao sve bogatiji. Šteta samo zbog posljednjih događanja, jer nema sumnje da bi i bodovni učinak bio i još bolji da je momčad u kompletnom sastavu odradila i zadnja dva kola. Da je tako bilo, i ostanak u ligi i dalje bi bio realna mogućnost.

Pogled u proljeće

Što donosi proljetni dio sezone? U prvom redu ovisit će to o potezima koje će uprava povući. Trebalo bi to napraviti što prije, jer nema vremena za gubljenje. Neki će igrači sigurno otići, pitanje je što će biti s onima koji su odbili nastupiti zbog nagomilanih dugova, kako će se uprava postaviti prema njima. Pitanje je i kako će se riješiti nemala financijska potraživanja igrača, arbitraže koje prijete. Pitanja je previše, a odgovora nema na vidiku. Sadašnjost nogometnog prvoligaša vrlo je složena, puno je neizvjesnosti i otvorenih pitanja. Kakva će biti budućnost stoga je nemoguće prognozirati.