Smije li Hajduk "promašiti" Križanca?

Puno je ljudi koji će se hvaliti kako im novac nije najvažniji na svijetu. Ivica Križanac jedan je od rijetkih koji su to dokazali i djelom. Odlazak iz najbogatijeg ruskog kluba i najljepšeg ruskog grada 32-godišnji Omišanin objasnio je potrebom da bude s obitelji i uživa u "pogledu s terase svog omiškog doma". Koliko ste puta čuli reklamu "kuća mi ima milijunski pogled"? E, pa Križanac je svoj pogled uistinu platio milijunima.

Iako su ga problemi s leđima natjerali da se povuče iz reprezentativnog dresa nakon samo jednog odrađenog kvalifikacijskog ciklusa, Križanac je ovu sezonu u Zenitu odigrao na vrhunskoj razini, osvojio naslov prvaka Rusije i plasirao se u europsko proljeće. Ugovor mu je još trajao, nema nikakve dvojbe da bi dobio ponudu da u Zenitu ostane i dalje, jer mu je status neupitan. Križanca, naime, vole i poštuju i uprava i trener i suigrači i navijači.

No, obiteljska sreća i pogled s terase ponudili su više nego što je Zenit ikad mogao. I još nešto što ponosni i tvrdoglavi Omišanin nikad neće priznati. A jasno je kao dan. Ivica Križanac želio je ostvariti dječaki sam i u Hajduku odigrati posljednje vrhunske godine svoje karijere. U kakvom je stanju i formi, Hajdukovci su najbolje mogli provjeriti minule jeseni kad je sa Zenitom igrao protiv splitskog kluba u Europskoj ligi.

Tjednima, čak i mjesecima je trajalo "natezanje" oko toga tko bi ga iz Hajduka trebao nazvati i što mu uopće ponuditi. Treba li uopće 32-godišnji stoper Hajduku? Može li ga Hajduk platiti? Ne može, naravno da ne može. Ali da je njemu do novca - ne bi ni mijenjao pogled s omiške terase za pogled na ruske milijune na deviznom računu.

Križanac je preponosan da bi otvoreno i jasno rekao "Dajte, uzmite me, ima još goriva u mojim nogama i leđima", a Hajduk je očito prezaposlen nekim drugim razmišljanjima da bi shvatio što mu to "pada s neba". Igrač koji je još do prije nekoliko mjeseci igrao na najvišoj europskoj razini, igrač koji sigurno neće tražiti ništa što Hajduk ne može i platiti, a najvažnije od svega - igrač koji je bio "predsjednik" svlačionice pune svjetskih zvijezda i koji bi se i na Poljudu brzo nametnuo kao vođa. A vođe se u svjetskom sportu plaćaju zlatom.

Neslužbeno i stidljivo "objašnjenje" iz Hajduka je kako Križanac nije neophodan u situaciji kad klub ima Vejića, Maloču, J. Buljata i Jonjića. Zaista? Uz dužno poštovanje prema kvalitetama i budućim mogućnostima koje navedeni poker stopera posjeduje, to objašnjenje drži vodu koliko i kuhinjsko cjedilo.

"Pokus" s Vejićem, koji je trebao "poučavati" mlađe stopere na kojima će klub u budućnosti zaraditi milijune, očito nije uspio. Bivši kapetan od povratka iz Rusije nije na razini igara koje je pružao prije odlaska, a iako jest najveća, krivnja za to nije isključivo njegova. Nije se ni splitski klub proslavio u odnosu prema igraču kojeg je doveo da bude vođa svlačionice, pa je razočarani Vejić brzo odustao od uloge učitelja i prihvatio ulogu alternative. Maloči i Buljatu.

Što je Hajduk dobio nakon europske polusezone spomenutog stoperskog tandema? Saznanje da su ipak još uvijek obojica daleko od europske razine i ponudu iz poljske Legije da joj posudi Buljata za neku "siću". Je li to zaista pravi smjer i za proljeće? Zar Vučević uistinu ima povjerenje u obranu koja je na jesen sve samo ne oduševljavala?

Hajduk ne treba ići u skupe investicije, niti bi ove zime trebao uzimati svašta, samo da nešto uzme. Ali to bi se trebalo odnositi na "bezimene" igrače čiji menadžeri obasipaju poljudski stadion DVD-ima i ponudama za "neotkrivene talente koji čekaju iza zidića", a ne na igračke klase poput Križanca, koji bi valjda smo još trebao štampati majicu "Hajduče, uzmi me" i s njom paradirati oko Poljuda. Ili nagovoriti Mamiće da se za njega zainteresiraju, pa da se onda "probudi" i Hajduk?

Ima li Hajduk pravo "promašiti" takvog igrača i pustiti ga da završi karijeru znajući da je barem još sezonu-dvije mogao igrati na mnogim adresama u Europi? Zar je zaista moguće da Hajduku nije potreban igrač kojeg Zenit želi i dalje u svojoj svlačionici? Je li vrijedan novca koji bi dobio? Pa ako Ivica Križanac nije dokazao da mu novac nije najvažniji u životu, onda ne znam tko jest. Da mu je stalo samo do novca, elegantno bi odgodio omiški pogled s terase za još par mjeseci i zaradio ono što i najskuplji Hajdukovac može samo sanjati...