Splićani razotkrili slabosti

Moralo se jednom i to dogoditi, gotovo 17 mjeseci nakon one nezaboravne utakmice protiv Dinama, Cibalia je doživjela domaći poraz u HNL-u. Poslije tog već opjevanog dvoboja iz proljeća 2009. (05.04.), u kojem su Modri na krilima Tomečaka i Sivonjića slavili s 4:3 i praktički "prelomili" prvenstvo, Vinkovčani su na svom stadionu upisali 21 utakmicu bez poraza, prije nego je Split prošle subote ponovno vratio brojčanik na nulu. Gledajući nebesko-plave u tih 90 minuta, slučajni bi prolaznik teško povjerovao da je stadion uz Bosut jedno od najtežih gostovanja u HNL-u, s obzirom da su momci iz Splita u potpunosti nadigrali svoje domaćine i na kraju zasluženo slavili (Serdarušić za konačnih 1:0 već u prvoj minuti).

Doživjeti poraz nikad nije lijepo, pogotovo kada isti stigne u prilično nenadanom trenutku (rijetki su bili oni koji su prije utakmice "tipovali" na pobjedu Splita), no svima koji su detaljnije pratili nastupe Cibalije u prva četiri kola nove sezone bilo je jasno kako je samo pitanje vremena kada će Stanko Mršić i njegovi igrači po prvi puta u ovom prvenstvu potpisati kapitulaciju. Iako su Splićane dočekali s lijepih osam bodova na kontu, nebesko-plavi su u dvobojima s Osijekom, Šibenikom, Interom i Zadrom pokazali slabosti koje su naplaćene tek u petom kolu.

U prošloj sezoni, najboljoj u novijoj povijesti vinkovačkog prvoligaša, ključ svih uspjeha Cibalije ležao je u granitnoj obrani. Da, bio je tu Pavličić koji je svojim pogocima svako malo dizao stadion na noge, bili su tu neumorni Milardović i hitronogi Lukačević, no bez Tomića, Parmakovića i Lučića nebesko-plavi sigurno ne bi osvojili treće mjesto i izborili nastup u Europi. Ovog ljeta, kad je dobar dio ofenzivnog arsenala napustio Vinkovce, postalo je jasno kako će obrana koja je dobrim dijelom zaslužna i za inozemni transfer vratara Marijana Antolovića igrati još veću ulogu.

Analiziramo li učinak posljednje linije u uvodna četiri kola, možemo reći da je to bio uvjerljivo najbolji segment igre Mršićeve momčadi. S izuzetkom Osijeka, koji je u prvom kolu imao nekoliko izglednih prilika, protivničke momčadi gotovo da nisu pošteno zapucale prema vratima Matkovića, tako da je mladi vinkovački vratar u svoju premijernu prvoligašku sezonu startao s četiri utakmice bez primljenog pogotka. Takav start prvenstva je, naravno, razveselio sve u i oko kluba, ali je istodobno sakrio slabosti koje u igri Cibalije definitivno postoje.

Nakon uvjerljivih 3:0 u slavonskom derbiju, nebesko-plavi su u naredne tri utakmice zabili samo jedan pogodak (Inter), a možda još porazniji podatak od ovog je taj da su se prave prilike mogle izbrojati na prste jedne ruke. Sve to upućivalo je kako jednostavno mora doći jedna utakmica poput ove sa Splitom, utakmica u kojoj će slabije izdanje obrane automatski značiti i poraz.

No, iako je to s tribina na trenutke izgledalo ružno, katastrofalna izdanja Tomića i Parmakovića protiv Serdarušića i posebno Bučana (dugo jedan igrač nije toliko oduševio svojom prezentacijom u Vinkovcima) nisu najveći Mršićev problem. Pouzdani stoperi nebesko-plavih dosadašnjim su igrama zaslužili "kredit", i vrlo vjerojatno će već u sljedećoj utakmici biti na očekivanoj razini, ali kako riješiti problem igre, odnosno nepostojanja iste?

Cibalia je momčad koja je u stanju organizirano se braniti i držati "nulu", pogotovo na gostovanjima, no problem nastaje kada treba preuzeti konce utakmice u svoje ruke. Odlasci Pavličića i Milardovića ostavili su veliku rupu u veznom redu, koju sada treba što prije "zakrpati". Premda su u klubu očekivali da će Bartolović mogao biti taj, činjenica je kako Bartol trenutno nije spreman povući momčad, tako da će Mršić manjak individualne kvalitete morati kompenzirati traženjem modela igre koji najviše odgovara igračima koje trenutno ima na raspolaganju. Česte izmjene u početnoj jedanaestorici i stavljanje nekih igrača na neprirodne pozicije daju naslutiti kako ni vinkovački strateg još nije načisto što i kako...