Što se (nije) promijenilo

Atmosfera

Prošle godine prvi je derbi odigran u sjeni europskih uspjeha dvaju klubova. Hajduk je nakon dugo godina osigurao europsku jesen plasiravši se u skupine Europske lige svladavši rumunjske klubove Dinamo Bukurešt i Unireu.

Dinamo je isprao gorak okus ispadanja u pretkolu Lige prvaka od Šerifa svladavši Györ pa su dva najveća hrvatska kluba osigurala paralelni europski život koji je trajao do prosinca.

Ove godine tri su faktora uvelike odredila raspoloženje dvaju rivala. Dinamo je u međuvremenu dotjerao stadion i nakon 12 godina opet je član elitnog društva, osigurao je Ligu prvaka prošavši tri pretkola, ali je dobio bitku s Hajdukom i prije vječnog derbija.

Kraj kolovoza obilježila je trakavica zvana dolazak Josipa Šimunića. Nakon medijskog prepucavanja između dvaju tabora, hrvatski reprezentativac odabrao je Dinamo, a usred svega stvorila se napeta atmosfera kakva dugo nije vladala prije Vječnog derbija.

Treći faktor je otvoreno nezadovoljstvo s Poljuda suđenjem. Predsjednik Hrvoje Maleš zaprijetio je i istupanjem iz lige i dodatno podgrijao atmosferu. Dio medija zabavlja se pitanjem hoće li Zdravku Mamiću biti zabranjen ulazak u ložu i ostalim nenogometnim tričarijama. Koliko će to biti (kontra)produktivno, ostaje za vidjeti.

Trener(i)

Hajduk je u derbi prošle godine uveo Stanko Poklepović. Popularni Špaco osvojio je srca Hajdukovih navijača uspjesima protiv rumunjskih klubova u pretkolima Europske lige te "pirjom" osigurao Hajduku europsku jesen.

"Pirja" je funkcionirala do početka studenog, a onda je Istra pobijedila na Poljudu u Kupu i Poklepović je bio bivši. Na klupu je vraćen šef omladinske škole Goran Vučević koji je vodio Hajduk u derbiju u Maksimiru, a na proljeće drugi ga je put zamijenio njegov bivši pomoćnik Ante Miše.

S novim vodstvom na Poljud je stigao i novi trener. Ovaj put okrenuli su se Splićani inozemstvu i iz Njemačke doveli bivšeg bugarskog reprezentativca Krasimira Balakova. Bivša "desetka" Stuttgarta ostavila je dobar dojam na pripremama koje su odrađene dosta temeljito te ulio nadu u navijače Hajduka da će njegova momčad ravnopravnije konkurirati vječnom rivalu.

Nedugo prije derbija na Poljudu dogodila se smjena u Maksimiru. Velimir Zajec morao je otići nakon mučne epizode u Kopru te ispadanja od Šerifa, a Vahid Halilhodžić odmah se protiv Györa (protiv kojeg je osiguran nastup u Europskoj ligi) predstavio u pozitivnom svjetlu.

Nakon Poljuda, krenula je Vahina dvoznamenkasta (prvenstvena) serija pobjeda na klupi Dinama. Iako su Modri sigurno kročili prema novom naslovu prvaka, odnos s izvršnim predsjednikom bio je sve više zategnut, a "puknulo" je na utakmici s Interom, kad je šesti uzastopni naslov već bio osiguran.

Na klupu se vratio Zajecov prethodnik i osvajač naslova iz 2010. Krunoslav Jurčić kako bi pokušao ispraviti stare pogreške i plasirati se u Ligu prvaka. Uspio je, Dinamo nakon ogleda na Poljudu čeka domaći sraz s Real Madridom.

Igrački kadar

Ovako su izgledali sastavi Hajduka i Dinama na prošlogodišnjem rujanskom derbiju:

Hajduk: Subašić, Buljat, Maloča, Oremuš (od 84. Režić), Strinić, Andrić, Brkljača, Tomasov (od 88. Jozinović), An. Sharbini, Ibričić, Vukušić.

Dinamo: Lončarić (od 56. Kelava), Bišćan, Tonel, Vrsaljko, Cufre, Ademi (od 80. Chago), Badelj, Etto, Sammir, Dodo (od 75. Beqiraj), Rukavina.

Kod Hajduka u oči upada ime Senijada Ibričića. Daleko najbolji i najvažniji igrač Bilih tada je znao donositi bodove i kad ostatku momčadi nije išlo. Njegov odlazak u Lokomotiv mnogi su kasnije nazvali presudnim trenutkom u Hajdukovoj sezoni jer je splitska momčad na proljeće izgledala uglavnom bezidejno te prodavala ugled na brojnim travnjacima, uključujući više puta poljudski.

U momčadi koja je osigurala nastup u skupini Europske lige bio je i današnji reprezentativni branič Ivan Strinić koji je desetak dana nakon Ibre otišao u ukrajinski Dnipro, a u obrani je bio Jurica Buljat, ovog ljeta prodan u Maccabi Haifu.

U međuvremenu u Hajduk je došlo više igrača nego što je otišlo. Dolaskom predsjednika Maleša i trenera Balakova, Splićani su se planski pojačavali, pogotovo obranu (Milićević, James, Lima), a prema dosad viđenom, bivši kapetan Budućnosti Ivan Vuković donio je priželjkivanu energiju u ofenzivni dio momčadi.

Sami derbi bio je znakovit za izgled današnje Dinamove momčadi. Prije derbija prvi vratar bio je Filip Lončarić kojem će se sezona nakon Poljuda okrenuti "naglavačke". Ozlijedio se, a prognoza je bila stanka do kraja godine. Njegovo mjesto spremno je uzeo Ivan Kelava i do kraja sezone prometnuo se u jednog od najvažnijih igrača u momčadi te izborio poziv u seniorsku reprezentaciju.

Tonel je upisao prvi nastup za Dinamo baš protiv Hajduka. Portugalac je odmah pokazao da će biti čvrsta karika Dinamove obrane, a svoje mjesto čvrsto drži i danas kao neupitni startni stoper, jedno od najboljih pojačanja u Mamićevoj eri.

Prošle godine u rujnu Ante Rukavina sjajnim utakmicama protiv Györa (te u Zagrebu protiv Villarreala) osigurao je mjesto u početnoj postavi, ali kako je sezona odmicala, tako je blijedio i njegov učinak. Preporodio se kod Jurčića. Prije godinu dana prve je prilike dobivao Fatos Beqiraj, koji će kod Halilhodžića postati udarna napadačka igla i zasjeniti Rukavinu.

Do danas najvažniji igrači su ostali na okupu, sve više prilika dobivaju mlađi (Kovačić i Šitum odskaču u toj kategoriji), a konkurencija je još jača. Šećer na kraju stigao je u obliku Josipa Šimunića nakon kolovoške sapunice i natezanja na relaciji Maksimir - Poljud.

Hajduku godinu dana poslije i dalje nedostaje "fantazist" Ibričićeva kalibra i to je vjerojatno najveći problem Balakovljeve momčadi koja izgleda sve bolje što se napadačke forme tiče.

Jurčić još pokušava probuditi formu Beqiraja i Krstanovića, a mora i pronaći načina kako posložiti obranu sad kad je tu i Šimunić. Njegov dolazak mogao bi, barem donekle, riješiti i propusnost na bekovskim pozicijama.