Učenje pobjedničkih navika

S tri pobjede, dva neriješena rezultata i dva poraza Lokomotiva se smjestila u samu sredinu poretka. Sa sedam postignutih i 11 primljenih pogodaka ne ističu se ni kao posebno dobar, ni kao posebno loš primjer, uzevši u obzir da su "petardu" primili na vrlo specifičnoj utakmici u Zaprešiću. No, momčad s Kajzerice taj opći "prosjek" može gledati u pozitivno obojanim tonovima. Zašto?

Suparniku su plavo-bijeli ruku morali stisnuti na samom početku natjecanja, koje uvijek nosi dodatan pritisak, protiv raspoloženog Zagreba. Domaćin ih je u Kranjčevićevoj jednostavno nadjačao boljom igrom, a to im se zapravo ponovilo samo u određenim fazama prvog poluvremena nešto kasnijeg okršaja u Osijeku - gdje su uspjeli izvući bod, pa čak i prijetiti osvajanjem troboda.

Jedini drugi poraz doživjeli su od Intera, u dvoboju kakav će igrači Roya Ferenčine teško doživjeti u nastavcima svojih karijera. 0:5 na semaforu ne može se smatrati katastrofom nakon što je Lokomotiva već u prvom poluvremenu na terenu ostala sa samo - osmoricom igrača. No, Lokosi su i iz te situacije mogli izvući pouku, pogotovo isključeni Mate Maleš, Domagoj Antolić i Almir Bekić, koji će ubuduće vjerojatno biti znatno pažljiviji, neovisno o opravdanosti njihovih crvenih kartona.

Oba remija Lokomotiva je izborila netaknutih mreža. Pri spomenutih 0:0 u osječkom Gradskom vrtu kumovala je, doduše, i domaća nepreciznost, ali svoj je obol dao i vrlo dobri Ivan Kelava, koji bi zapravo mogao biti najveći Ferenčinin nedostatak u nastavku sezone. Naravno, ne pokaže li 31-godišnji čuvar mreže iz Bosne i Hercegovine, Romeo Mitrović, da ga može adekvatno zamijeniti. Mitrović će narušiti Lokomotivin niski prosjek godina, no ovoj je momčadi itekako potrebna čvrsta karika među vratnicama, čovjek koji će donijeti dodatno samopouzdanje.

U drugih 0:0, onih na Maksimiru protiv Šibenika, Lokomotiva je imala igru, stvorila solidan broj prilika, ali lopta jednostavno nije htjela u gostujuću mrežu.

I za kraj ostaju tri pobjede. Lokomotiva nijednom nije oduševila igrom, čak ni pri 3:0 protiv Zadra nije to bila potpuna dominacija, no u sva tri navrata Ferenčinini su učenici, mladi i po definiciji skloni oscilacijama, pronašli način kako uzeti ono najvažnije - bodove. Bez obzira radilo se o trenutku inspiracije Domagoja Antolića, o izborenom jedanaestercu Josipa Pivarića u sudačkoj nadoknadi ili o čuvanju stečene prednosti u završnih deset minuta, Lokosi su svoje zadatke obavili pobjednički.

Na tome Lokomotiva može, i treba, graditi vjeru da ovaj sastav ponovno ima potencijal ispuniti zacrtane ambicije, pa čak i malo više od toga. S obzirom na velik broj klubova koji ispadaju iz lige, izgledno je da će pritisak će na tu zagrebačku mladost biti duži nego prošle sezone i zato treba ostati maksimalno oprezan u procjenama, počevši s gostovanjem kod Splita nadolazećeg vikenda.

No, korak po korak grade se pobjedničke navike koje bi u eventualnim kritičnim dvobojima mogle biti vrlo, vrlo vrijedne. Na igri se uvijek može - a u ovom slučaju i mora - poraditi te Ferenčina to jako dobro zna, ali naučiti dobivati utakmice u kojima se ne igra briljantno znatno je teži proces. A Lokomotivi, zasad, ide prilično dobro.