Višak problema, manjak bodova

Šibenik igra svoju 17. prvoligašku sezonu, a tek jednom, u premijernoj sezoni od osamostaljenja Hrvatske, imao je identičan učinak kao sada – tri boda u prvih sedam kola i tada je završio na posljednjem mjestu. Godinu dana kasnije ostvaren je i najlošiji učinak – u početnih sedam kola nije osvojen niti jedan bod, pa je klub sa Šubićevca i tada završio na posljednjem mjestu. Bilo je situacija kad je Šibenik znao skupiti i više bodova, pa završiti pri dnu ljestvice, ali i pri vrhu. Prvih sedam kola, naravno, nije konačno, puno se toga može promijeniti na bolje, ali dobar je pokazatelj onoga što se događalo u proteklom razdoblju.

Odlazak četvorice vrlo važnih igrača iz prošle sezone, kasan početak slaganja momčadi za novu, nedostatak bazičnih priprema, europske utakmice kroz koje se momčad uigravala, nedovoljno prijateljskih utakmica, odlazak trenera Branka Karačića neposredno pred početak prvenstva zbog dovođenja neadekvatnih zamjena za igrače koji su otišli i bez konzultiranja s njim, pa dovođenje igrača (od kojih je većina, s rijetkim iznimkama, stigla nespremna) koji bi trebali biti pojačanja u posljednjim danima prijelaznog roka tek su dio onoga što se ovog ljeta događalo na Šubićevcu.

Kao nikada do sada Šibenčane bi to moglo skupo koštati. Možda i preskupo, ispadanjem iz lige, jer liga se, kao što je poznato, ove sezone smanjuje i čak pet klubova će ispasti, a kako stvari trenutno stoje, Šibenik je u prilično nezavidnoj situaciji. Naravno, još uvijek ne i bezizlaznoj, ali zabrinjavajućoj. Dvije uzastopne pobjede gurnule bi Modre sa samog začelja, prema 11. poziciji koja osigurava ostanak u Prvoj ligi. Ali, puno je to lakše reći, nego, uz sve probleme koje imaju, i ostvariti.

Ali Šibenčani su, apsolutno, za to sposobni. No, hoće li zaista i doći do dvije pobjede to u ovom trenutku nitko ne može odgovoriti. Jer rad trenera Lokice remete brojne ozljede. Pogotovo u zadnjem redu koji je i označen najvećim problemom. Dogodilo se stoga da je u posljednjoj utakmici Jurčević umjesto na desnom završio na lijevom boku (što je svojevremeno i igrao u bivšem klubu), a napadač Malčić na desnom boku. I drugi napadač Tokić, umjesto u špici napada, također silom prilika, završio je na zadnjem veznom.

Zbog brojnih izostanaka Lokica ni u jednom od četiri susreta koja je vodio na teren nije mogao poslati istu momčad. A najbolja igra, od ta četiri susreta, prikazana je u susretu protiv Zagreba gdje su neefikasnost, ali i pogreške obrane Šibenčane koštali poraza. Pokušavao je strateg Šibenika i s dva različita sustava igre, no, niti jedan, barem ne još, nije donio rezultata. Očito je da, uz Husmanija, Šibenčani nemaju defenzivnog veznog (imaju Bulata, ali on je u ovom trenutku oporavljenik), a svi ostali su, iako im se ne može osporiti kvaliteta i kreativnost, malo spori i orijentirani na igru prema naprijed. Alispahić nikako da dostigne igre iz većeg prošle sezone, Gović još uvijek nije u potpunosti spreman, a Bačelić-Grgić nije u potpunosti dorečen. Čeka se njegovo buđenje, ali i bolje partije ostale dvojice ofenzivnih veznjaka, kako bi i napadači mogli doći do prilika da zatresu suparničke mreže.

Uz loše rezultate, posve logično, ni atmosfera u svlačionici nije na razini prošlogodišnje kada je momčad doslovno disala kod jedan. Iako je rana faza prvenstva, sa samo tri boda na kontu, momčadi je sada potrebna i pomoć u psihološkom smislu, da u potpunosti ne potonu, već da ih stručni stožer podigne i ohrabri uoči sljedećih utakmica jer, kao što izreka kaže, izgubljena je bitka, ne i rat.

Stoga će, možda i od ključne važnosti, biti sljedeće kolo i ogled protiv Hrvatskog dragovoljca. Pobijede li u gostima, uz neophodan oporavak barem par igrača koji su propustili gostovanje u Gradskom vrtu, Šibenčani bi vratili mir uoči domaće utakmice protiv Intera.