Zagrepčani i Dinamovci u Hajduku: Ni jedan prijelaz ni blizu Nike Kranjčara

Do hrvatske samostalnosti malo je nogometaša "fluktuiralo" na relaciji Hajduk - Dinamo i obratno. Logično, ni jedan od ta dva kluba nije bio financijski toliko dominantan drugome da bi mogao tek tako "grabiti" iz njegove kuće. S hrvatskom samostalošću Dinamo je postao financijski moćniji suparnik, pa se i nešto više "prometa" odvijalo iz Splita prema Zagrebu nego obratno. Ali i dalje ne pretjerano često. Bilo je dosta Hajdukovaca s Dinamovom ponudom, no većina njih se zahvalila otpjevavši navijačima uvijek drage stihove koji počinju s "Nikad..."

Neki od najvećih igrača u povijesti splitskog kluba su "fetivi" Zagrepčani. Bernard Vukas i Zlatko Papec zauvijek su zapisani u Hajdukove knjige kao "najveći od najvećih", uz bok Iviću, Matošiću, Beari, Jerkoviću i brojnim drugim domaćim igračima koji su pisali hajdučku povijest.

Upravo zbog izraženog rivaliteta zagrebački su igrači u pravilu bili miljenici Hajdukovih navijača, iako su i Vukas i Papec u Split su stigli iz manjih zagrebačkih klubova i nikad u svojoj karijeri nisu oblačili Dinamov dres. Simbioza srednjoeuropskog "štiha" Zagreba iz tog vremena i mediteranskog mentaliteta kojeg su "nadogradili" u Splitu od njih je učinila raritetni hibrid "splitskih purgera" o kojima se i danas prepričavaju legende. Hajdukovcima nikad nije bitno odakle je netko ukoliko "gine" za bijeli dres, ali Zagrepčani koji su to radili ipak su imali poseban status. Dijelom i zato jer ih nije bilo puno.

Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća mnoge je iznenadio prijelaz Stjepana Štefa Deverića iz Dinama u Hajduk. Napadač koji je osvojio naslov prvaka Jugoslavije s Dinamom 1982. također je brzo postao ljubimac splitskih navijača, a nakon tri sezone odrađene u Hajduku opet se vratio u Dinamo. Iz Dinama su nešto kasnije stizali brat Zvone Bobana Dražen i Željko Šoić, sin tadašnjeg predsjednika HNS-a i Dinama Josipa Šoića, no nisu u bijelom dresu ostavili poseban trag.

Foto: Darko Kraljević

U devedesetima je Hajduk od Dinama uzeo stopera Sašu Peršona, koji je s Hajdukom igrao Ligu prvaka, a nešto kasnije je obilaznim putem otišao još jedan Riječanin Mladen Mladenović. Aktualni pomoćnik Krunoslava Jurčića Tomislav Rukavina imao je nekoliko prijelaza između Hajduka i Dinama u juniorskim i seniorskim danima, a Hajdukov dres nakon Dinamovog oblačili su i Mladen Bartolović, Mate Dragičević, Danijel Hrman. Kao najveći promašaj u takvim transakcijama zvuče (pre)skupi angažmani Darija Jerteca i Marijana Buljata od kojih se Hajduk još uvijek financijski oporavlja.

Ipak, ni jedan se prijelaz iz Dinama u Hajduk ne može usporediti s onim Nike Kranjčara u zimu 2005. godine. Kapetan Dinama i "programirani" nasljednik Zvonimira Bobana došao je u nemilost klupskih čelnika, a Igor Štimac spremno je Zdravku Mamiću stavio na stol iznos na koji je Dinamov gazda procijenio Kranjčara. Posao je dovršen, Niko je uz navijačku euforiju na jugu, a depresiju na sjeveru - burno dočekan u Splitu. U Hajduku je proveo tek sezonu i pol, ali je u srcima navijača splitskog kluba ostao puno duže.

I danas je živa tradicija da Zagrepčani u Hajdukovom dresu imaju poseban tretman. 19-godišnji Tomislav Kiš jedan je od rijetkih čije se ime skandira na poljudskim tribinama, a rođeni Zagrepčanin i nekadašnji junior Dinama Mario Maloča svojim je beskompromisnim stavom i igrama usprkos ozljedi zaradio Hajdukovu kapetansku vrpcu.