Birajte idealnu hrvatsku postavu: Šest napadača u utrci za dva mjesta

Dado Pršo - 32 nastupa, devet golova

Pršina filmska priča dobro je poznata. Počevši od toga kako je igrao praktički amaterski nogomet kada ga je uočio veliki Jean Tigana i doveo u Monaco, tu je krenuo njegov uspon, ubrzo je došao i do dresa reprezentacije gdje je također ostavio trag.

Iako je prošao kroz Hajdukovu školu, nikada se nije približio prvoj momčadi. Nakon što su na liječničkom pregledu pronađeni određeni zdravstveni problemi, Hajduk ga je otpustio, zatim je preselio u Pazinku nakon čega je otišao u inozemstvo u potrazi za klubom u kojem će dobiti priliku i razviti se kako je želio. Lutao je po francuskim niželigašima, usput radio kao automehaničar i to do 1996. godine kada ga je Tigana doveo u Monaco.

Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Vjerojatno tada nije niti sanjao da će se upisati u povijest Lige prvaka s četiri gola u jednom susretu, ali i da će nastupati za hrvatsku reprezentaciju.

U njoj je debitirao na poziv Otta Barića 2003. godine u kvalifikacijama za Euro u susretu protiv Belgije. Hrvatska je na Maksimiru slavila s 4:0, a Pršo se odmah predstavio pogotkom. Ukupno je skupio 32 nastupa i postigao devet pogotka. Posebno su važni bili golovi u dodatnim kvalifikacijama protiv Slovenije, u Zagrebu je bilo 1:1, a u Ljubljani 1:0 za Hrvatsku, oba gola su bila upravo njegovo djelo. Nastupio je na Europskom prvenstvu u Portugalu i zabio Francuskoj u 2:2 remiju, igrao je i na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj nakon kojeg se oprostio od reprezentacije.

Eduardo da Silva - 64 nastupa, 29 golova

Jedan od najubojitijih napadača koje je Hrvatska imala kroz povijest. Eduardo je bio sjajan finišer, igrač koji je uvijek mogao nešto "izmisliti" i doći do pogotka.

Uvijek ćemo se pitati kakvu bi karijeru imao i što bi sve napravio da nije bilo one stravične ozljede dok je nosio dres Arsenala kada je u susretu protiv Birminghama nakon starta Martina Taylora zaradio težak prijelom noge. Ozljeda je bila toliko komplicirana da se sumnjalo u njegov povratak, ali vratio se nakon jednogodišnje pauze koja je definitivno usporila njegov razvoj.

Foto: Davor Sajko

U dresu hrvatske reprezentacije postigao je 29 golova od kojih 13 do ozljede. Zabijao je i kasnije, nije izgubio taj golgeterski instinkt, ali nije bio toliko ubojit i raspucan kao što je bio slučaj u tom prvom dijelu karijere do preduge stanke.

Prvi ga je u reprezentaciju pozvao Zlatko Kranjčar 2004. godine odmah nakon što je zamijenio Otta Barića, a prvi pogodak za Hrvatsku Eduardo je zabio godinu i pol kasnije u prijateljskom dvoboju protiv Hong Konga u kojem je Hrvatska slavila s 4:0. Posljednji nastup upisao je na Svjetskom prvenstvu u Brazilu u susretu protiv Kameruna. Nakon toga se razočaran povukao iz reprezentacije nezadovoljan činjenicom da nije dobio priliku u svom Brazilu u susretu otvaranja SP-a protiv domaćina.

Mario Mandžukić - 89 nastupa, 33 gola

Mario Mandžukić zaslužuje puno više priznanja za svoju karijeru nego što ga je dobivao. Nekako se uvijek u njega sumnjalo na klupskoj razini, ali igrao je u najvećim klubovima i gdje god je došao izborio se za mjesto u početnoj postavi te isporučivao golove.

Bilo je malo onih koji su vjerovali da će biti baš tako dobar i standardan i u Bayernu, Atleticu, Juventusu, međutim, treneri nisu mogli bez njega sastaviti početnu postavu. Radio je ono što najbolje zna i za što je bio i plaćen, zabijao je u kontinuitetu i to u važnim utakmicama, u finalu Lige prvaka, derbijima, vodio Hrvatsku do brončanog odličja na Svjetskom prvenstvu i nikada nije podbacio. Ako mu taj dan i nije išlo, Mandžukić je svojom borbenošću sve nadoknađivao.

Igračku karijeru započeo je još u Njemačkoj gdje je bio s roditeljima za vrijeme Domovinskog rata, a nakon povratka u svoj Slavonski Brod, priključio se Marsoniji. Tamo je ušao i u seniorski nogomet, a vrlo brzo su njegov potencijal vidjeli u Zagrebu te je napustio Marsoniju i preselio u Kranjčevićevu.

Foto: Igor Kralj/PIXSELL

U dresu Pjesnika proveo je dvije sezone nakon čega radi novi iskorak prelaskom u Dinamo iz kojeg dolazi i do reprezentacije, a kasnije i transfera u inozemstvo. Wolfsburg, Bayern, Atletico, Juventus bile su njegove stanice da bi zatim kraće vrijeme proveo u Al Duhailu te u Milanu gdje je i završio igračku karijeru.

Za reprezentaciju je debitirao u Skoplju 2008. godine u kvalifikacijama za Euro kada je Hrvatska poražena s 0:2, a Mandžukić je zamijenio Mladena Petrića početkom drugog poluvremena. Bio je to početak velike priče, zabijao je na europskim i svjetskim prvenstvima, a od reprezentacije se oprostio golom u finalu Svjetskog prvenstva u Rusiji.

Andrej Kramarić - 116 nastupa, 36 golova

Još jedan od onih koji su uvijek dostupni reprezentaciji i kojima nije bio problem igrati što god se od njih tražilo. Kramarić je dugo krpao poziciju špice iako je isticao kako mu to nije najdraže mjesto na terenu. Bio je i drugi napadač, igrao je oba krila i imao je veliko povjerenje prvenstveno izbornika Zlatka Dalića.

Njegovih 36 postignutih golova i ulazak u Top 100 po broju nastupa dovoljno govore o njegovoj kvaliteti. I danas je Kramarić dio reprezentacije i njen važan kotačić te će igrati bitnu ulogu i na Svjetskom prvenstvu u SAD-u, Kanadi i Meksiku.

Foto: Davor Javorović/PIXSELL

Prošao je sve reprezentativne selekcije, a u A reprezentaciji debitirao je 4. rujna 2014. godine u Puli u prijateljskom susretu protiv Cipra. Hrvatska je slavila s 2:0 pogocima Marija Mandžukića, a Kramarić je tada kao napadač Rijeke odradio cijelu utakmicu. Na prvi pogodak za reprezentaciju nije dugo čeka, već u drugom nastupu, u kvalifikacijskom dvoboju protiv Malte, Hrvatska je slavila s 2:0, Krama je ušao u 67. minuti umjesto Alena Halilovića i postavio 14 minuta kasnije konačan rezultat.

U najdražem sjećanju svakako mu ostalu pogoci iz Kijeva u debiju Zlatka Dalića na klupi. Hrvatska je svladala Ukrajinu baš njegovim golovima, izborila je ulazak u dodatne kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2018. godine, a sve ostalo je povijest.

Davor Šuker - 69 nastupa, 45 golova

Najubojitiji napadač kojeg je Hrvatska imala, član generacije Vatrenih koja je osvojila brončano odličje na Svjetskom prvenstvu 1998. godine. I upravo je Šuker na tom Svjetskom prvenstvu odnio titulu najboljeg strijelca.

Neki od njegovih pogodaka ušli su u antologiju i dugo sjećanje. Od onog na Europskom prvenstvu protiv Danske kada je prebacio velikog Petera Schmeichela, golova Njemačkoj i Japanu na Svjetskom prvenstvu, također i Rumunjskoj iz ponovljenog kaznenog udarca uz opipavanje pulsa prije šuta, bilo ih je puno i svaki je bio važan.

Šuker ostaje zauvijek upisan u povijest hrvatskog nogometa kao prvi strijelac za Hrvatsku u službenim kvalifikacijskim susretima, bilo je to 4. rujna 1994. godine kada je u Tallinnu u kvalifikacijama za Euro u Engleskoj Hrvatska slavila s 2:0 upravo Šukerovim golovima.

Foto: Igor Kralj/PIXSELL

Debitirao je u dresu reprezentacije skoro četiri godine ranije u prijateljskom susretu protiv Rumunjske, a poput Kramarića i on je u svom drugom nastupu došao do prvijenca. Dogodilo se to u novom prijateljskom dvoboju, ovaj put protiv Meksika, a Šuker je zabio dva pogotka u 3:0 pobjedi.

Od reprezentacije se oprostio nakon Svjetskog prvenstva u Koreji i Japanu 2002. godine, a tamo je odradio 70 minuta u prvom susretu protiv Meksika. U bogatoj klupskoj karijeri nosio je dres Osijeka, Dinama, Seville, madridskog Reala, Arsenala, West Hama te Münchena 1860 u kojem je završio karijeru.

Ivica Olić - 104 nastupa, 20 golova

Današnji izbornik U-21 reprezentacije i trenutno član Dalićevog stožera na Svjetskom prvenstvu u SAD-u, Meksiku i Kanadi, imao je bogatu igračku karijeru.

Olić je među 12 hrvatskih reprezentativaca koji su upisali troznamenkasti broj nastupa u dresu A reprezentacije čiji je član bio 13 godina. Sve je počelo 2002. godine kada je postigao jedan od svojih najpoznatijih reprezentativnih golova, a završilo je 2015. godine.

Iako je nastupio samo u četiri prijateljske utakmice te čak i zabio pogodak u 2:0 pobjedi protiv Bosne i Hercegovine, Olić je dobio priliku na Svjetskom prvenstvu i odmah se isplatilo. U drugom kolu Hrvatska je igrala protiv Italije, a Olić je u 62. minuti ušao umjesto Davora Vugrinca što mu je bio prvi nastup u službenim utakmicama u dresu reprezentacije. Niti 20 minuta kasnije zabija drugi pogodak Hrvatske i osigurava joj pobjedu te ostanak u igri za prolaz skupine.

Foto: Kristijan Komarica

Hrvatska na tom SP-u ipak nije uspjela ostvariti značajniji rezultat, kasnije je izgubila od Ekvadora i ostala bez prolaza, ali pamtit će se Olićev nastup i pogodak za početak lijepe reprezentativne priče.

Donio je Hrvatskoj važnu pobjedu protiv Bugarske (1:0) u kvalifikacijama za Euro 2004. godine, zabio Englezima u slavnoj 3:2 pobjedi na Wembleyju u kvalifikacijama za Euro 2008., a na tom Prvenstvu zabio je u 2:1 pobjedi nad Njemačkom, a bio je strijelac i na SP-u 2014. godine u visokom slavlju protiv Kameruna.

I Olić je nosio dres velikih klubova, imao je sličan put kao Mandžukić, također je jedno vrijeme bio u Njemačkoj, ali vratio se u Slavonski Brod pa nastupao za Marsoniju, Zagreb i Dinamo prije odlaska u inozemstvo. Tamo je nosio dres moskovskog CSKA, HSV-a, Bayerna, Wolfsburga, ponovno HSV-a te na kraju karijere Münchena 1860.

Tko je vaš izbor za najboljeg mapadača, pokažite nam u glasovanju koje će biti omogućeno na društvenim mrežama. Na ostalim pozijama predstavili smo vam vratare, desne bekove, lijeve bekove, stopere, zadnje vezne, vezne, lijeva krila, desna krila.