Dinamo može bolje, ali nema panike, a Thun je pokazao zašto je Livaković prioritet svih prioriteta

Put u Švicarsku bio je put u neizvjesnost. Prva utakmica u sezoni, gostovanje kod protivnika koji se još nije susretao s hrvatskim klubovima u službenim utakmicama, kod protivnika koji je promijenio trenera, ostao bez nekih igrača i dijelom je bio nepoznanica.

Osim toga ta famozna umjetna trava oko koje se podigla prevelika bura, ali svejedno se osjetilo u igri da je Thun više naviknuo na nju i da Dinamu treba više vremena da se prilagodi.

Nije upisana pobjeda, ali opet se nepotrebno diže panika

Jura Horvat nedavno je pisao o PTSP-u Dinamovih navijača, a on se opet polako javlja iza ugla i to sasvim napotrebno.

Ne znam kakva se rapsodija očekivala u Thunu, ali Dinamo je pokazao da je bolji od Švicaraca i to u njegovom dvorištu na podlozi koja mu je vidljivo stvarala velike probleme u prvom poluvremenu.

Da Švicarci dva puta nisu izbijali loptu s gol linije, da su Modri bili malo agresivniji u brojnim situacijama kada su imali loptu u 16 metara, ali su s njom petljali i odugovlačili, da su Beljo, Vidović i Oršić zabili ono što moraju zabiti, da nisu primili gol kakav su primili, priča bi bila drugačija, a stvarno stanje otprilike isto.

Kada osjetite razliku između "plastike" i "trave", jasno vam je o čemu se stalno priča i zašto se toliko potencira. Iako je tehnički nadmoćan, Dinamo se baš mučio u prvom dijelu, posebno u primanju lopte i tek u nastavku to je bilo "čišće" i odmah bolje.

Druga utakmica je na Maksimiru, Dinamo ne mora hvatati nikakav zaostatak i za prolaz mu je dovoljna bilo kakva pobjeda. I zato ne treba stvarati paniku gdje joj nije mjesto, Modri su igrali u gostima kod prvaka Švicarske, bili su bolji i bliži su prolazu.

Ako se očekuje da će od prve službene utakmice biti rapsodija na terenu i naravno da će se tako nastaviti u svakoj sljedećoj utakmici, onda je Kovačević u problemu jer to neće moći isporučiti. To nitko ne bi mogao isporučiti.

Livaković mora biti apsolutni prioritet

Ništa protiv Ivana Filipovića koji je dobar golman, ali Dinamu treba klasa poput Dominika Livakovića ako želi u Ligu prvaka, tamo se boriti s velikanima i istovremeno u SHNL-u držati monopol na trofej.

Filipović je praktički svojom prvom intervencijom unio nesigurnost i sebi i obrani koja je kasnije u niz navrata nepotrebno ispucavala loptu ne osjećajući se ugodno. Odmah nakon te pogreške još jednom je pogriješio i iz toga je pao pogodak.

I prošle sezone je Dinamu nedostajalo te sigurnosti na golu i obrana je drugačije igrala i reagirala, sve do dolaska Livakovića, a taj transfer bio je bez ikakve dvojbe najvažniji u Dinamovoj zimi. Modri su nakon njegovog dolaska krenuli u seriju koju ostali konkurenti nisu mogli pratiti i osvojili su titulu prvaka s velikom prednosti.

Livaković ne donosi samo obrane, donosi sigurnost ostatku momčadi i autoritet u svlačionici. Njegova želja za dolaskom je neupitna, da se samo njega pita, ne bi niti bilo nikakve transfer sage i već bi bio u Dinamovom dresu, ali...

On jednostavno mora biti apsolutni prioritet Dinamovoj upravi koja mora napraviti baš sve da bi ga vratila na Maksimir. Neće biti lako, s Turcima je jako teško pregovarati, ali ono što on donosi momčadi je neprocjenjivo.

Bit će odlazaka, ali bit će i dolazaka, tek je počelo

Ovo definitivno nije konačan izgled momčadi i sigurno će biti i odlazaka i dolazaka do kraja prijelaznog roka. Protiv Thuna još neće biti Luke Stojkovića, no i on će u Zagrebu odraditi suspenziju, a Dinamo je s njim dosta opasniji i bolji.

Tek se priključio Stjepan Radeljić od kojeg će također biti koristi, tu je i mladi Dani Rodriguez koji bi trebao biti pozitivno iznenađenje za širu javnost, a trebao bi kroz dva tjedna i on biti spreman. Govori se o Aleksu Stojkoviću, Smailu Prevljaku, možda to nisu "fancy" pojačanja, ali kada imaš u momčadi Diona Drenu Belju, teško je dovesti zvučno ime koje će mu grijati klupu. A i Stojaković i Prevljak donose različite karakteristike i mogu biti vrlo korisni.

Jasno je da Dinamo mora imati širok kadar jer je sezona puna zamki u vidu kartona i ozljeda, mora imati poduplane pozicije, ali ne i natrpati momčad samo prijelaznog roka i znatiželje navijača radi, mora ostaviti i nešto mjesta za mlade igrače iz B momčadi da se pokušaju izboriti za pokoju minutu.

U svakom slučaju nema baš nikakvog razloga za paniku i pretjerane kritike. U Švicarskoj se nije dogodilo ništa kataklizmično niti katastrofalno. Nije Dinamo gostovao u San Marinu pa odigrao 1:1, ne treba pretjerivati, na Maksimiru će sve biti drugačije.