Hajduk opušten, Livaja pravi, sve je odmah idilično

Treću utakmicu zaredom Hajduk izgleda dobro, moćno i lomi protivnike. Samo postoji jedan "mali" problem, Dinamo mu je predaleko odmaknuo i ne posustaje tako da se utrka za naslov prvaka uglavnom čini riješenom.

Na žalost po Splićane, ovo nije prvi put. Već smo svjedočili sezonama u kojima je Hajduk proigrao o izgledao odlično nakon što je skinuo teret borbe za pozicije s leđa. Neće u Splitu sigurno reći kako je sve jasno i da će Dinamo biti prvak, ali trenutna realnost je takva da su im šanse u utrci za titulu vrlo male.

I dojam je bitan na kraju sezone

To što su u velikom zaostatku od deset bodova, ne mora značiti da bi se Hajduk sada trebao predati i tek odrađivati završnicu sezone. Dapače, ove utakmice pokazat će smjer za iduću sezonu, na koga se može računati, a koga se trebaju pokušati riješiti. Naravno, ovo je prilika i onima koji su u izlogu da podignu svoju cijenu jer hrvatski klubovi ipak žive u velikoj mjeri od prodaje igrača.

Hajduk je protiv Istre bio rastrčan, raspoložen, kombinatoran i vrlo opasan. Domaća obrana nije pronalazila rješenje prvenstveno za Marka Livaju koji je bio opasan po gol, ali i razigravao suigrače.

Bio je to Livaja kakvog poznajemo, onaj kojeg se proglašavalo najboljim igračem lige. Drugi par rukava je zašto nije cijelu sezonu bio ovakav jer da je bio na ovoj razini, utrka za titulu bila bi zasigurno neizvjesnija.

Gonzalo Garcia nakon susreta bio je dobro raspoložen, s razlogom, sve ono što se dogovaralo je i ispoštovano. Nije teško biti dobro raspoložen nakon takvog izdanja gdje je kao trener mogao mirne duše sjesti na klupu i uživati u igri svojih igrača.

Je li Hajduk na pravom putu ili se povijest ponavlja?

Odgovor ćemo saznati tek na ljeto kada krene nova sezona. Hoće li Hajduk nastaviti s ovakvim igrama te hoće li mladi igrači nastaviti rasti, pokazat će europski ispiti i početak sljedećeg prvenstva.

Prerano je za takve ocjene, prvenstveno jer Hajduk tek treba predstaviti novog sportskog direktora koji će krenuti u slaganje križaljke za iduću sezonu. Tu je i prijelazni rok, neki igrači će zasigurno otići, ali u idealnom svijetu moglo bi se reći da je Hajduk na dobrom tragu.

Do kraja sezone nema pritisak borbe za trofej i to mora iskoristiti kako bi mladi igrači nastavili rasti, možda neki i okusiti prvoligaške minute jer mladi igrači Hajdukova snaga.

Istra se muči, tako će teško do Europe

I dok Hajduk izgleda razigrano i samouvjereno, Istra se jako muči. Ne zaboravljamo da je imala onu dugačku seriju poraza koju je presjekla s dvije pobjede. Međutim u ta dva slavlja imala je jako puno sreće.

Na Rujevici joj je pomoglo to što je Victor Sanchez poslao na travnjak momčad s vrlo malo onih iz standardnih prvih 11 (koliko to kod njega uopće postoji), a osim dva postignuta pogotka na prepad u prvih deset minuta, momčad iz Pule je malo toga napravila. Niti protiv Varaždina u sljedećem kolu nije bilo puno bolje iako je također upisana pobjeda. Sjećamo se one rupe na travnjaku koja je "asistirala" Radoševiću kod drugog pogotka.

Ako se provukla i dovukla do pobjede u ta dva susreta, protiv ovakvog Hajduka nije mogla. U biti nije niti zaprijetila do završnice susreta kada su Splićani već imali tri gola prednosti, promijenili one najbolje i čekali kraj susreta.

Sastav iz Pule još uvijek je matematički u igri za Europu, ali ako ne podigne kvalitetu igre, teško će doći do željene pozicije. Oriol Riera trenutno se čini sigurnim, unatoč kritikama navijača, a i pitanje je što bi Istra uopće dobila kada bi sada napravila promjenu na klupi.

Sve se čini da su u Puli zadovoljni trenutnim stanjem, Europa nije niti bila imperativ, a daleko su od borbe za ostanak. Hajduk je pak očekivao više od ove sezone, a u završnici sezone na njemu je da proba popraviti dojam u još jednoj sezoni bez trofeja.