Hrvatska se podigla nakon Rujevice, a Poljud je pokazao što joj je nedostajalo

Dvoboj s Engleskom u Rijeci i najteži poraz u povijesti hrvatske nogometne reprezentacije ostavili su traga, danima se teško živjelo u krugu nacionalne vrste, ali odgovor na Poljudu bio je pravi. Hrvatska je izgledala puno bolje, motiviranije i agresivnije te je igrala, koliko je to moguće, ravnopravno sa svjetskim prvacima Španjolcima.

To je i bio glavni cilj - pokazati da izdanje protiv Engleske nije pravo lice ove reprezentacije, da ona može puno bolje i da se u kratkom vremenu može podići s dna.

Slaven Bilić i njegovi izabranici nisu tražili isprike za Rujevicu, prihvatili su bijes javnosti svjesni kako su svi kolektivno u tom susretu podbacili. Međutim, iskoristili su to kao dodatni motiv za dvoboj protiv Španjolske, aktualnog svjetskog prvaka, kojeg su na kraju mogli i svladati.

Prvo poluvrijeme bilo je odlično, Hrvatska je bila opasnija, postigla pogodak i imala još nekoliko sjajnih prilika. Igor Matanović bio je na čistom ziceru nakon velike pogreške Španjolaca sredinom prvog dijela, tu je Hrvatska mogla otići na 2:0 i da je to zabio, tko zna kako bi se sve razvilo.

Drugi ključni segment bio je ulazak u drugo poluvrijeme. Španjolska je ulaskom Mikela Merina ugurala Hrvatsku još bliže Dominiku Livakoviću, stvarala sve više problema i stigla do poravnanja. No Hrvatska se i dalje dobro branila, osim tog pogotka, nije bilo baš toliko čistih situacija za goste. Pritiskali su, ali nisu tako lako pronalazili rupe u domaćoj obrani.

Odluka koja je prelomila utakmicu

Onaj treći ključni dio ujedno je i prelomio utakmicu. U svega dvije minute Ivan Perišić, od jednog od najboljih u hrvatskim redovima, preuzeo je ulogu tragičara susreta. Prvo je propustio sjajnu priliku kada nije iskoristio poklon Pubilla i Unai Simon mu je obranio udarac, a odmah zatim zaradio je drugi žuti karton i Hrvatska je ostala s igračem manje.

Reakcije oko tog kartona su podijeljene u svjetskoj javnosti, Španjolci ne vide ništa sporno i tvrde kako je bilo kontakta između Perišića i Cucurelle, što im je dovoljno da opravdaju odluku Erika Lambrechtsa, dok je uglavnom veći dio ostale javnosti složan da je ta odluka bila prestroga.

Španjolski branič iskusno se ubacio ispred Perišića i iznudio prekršaj. Odmah je to podsjetilo na situaciju s Baenom u Sevilli, gdje je u puno očitijim i kažnjivijim situacijama završio samo s upozorenjem nakon povlačenja i guranja s leđa. Prema Lambrechtsovom kriteriju i on bi bio isključen.

Osim toga, i u sinoćnjem susretu bilo je situacija u kojima su igrači prolazili bez kartona s očitijim prekršajima nego što je bio ovaj Perišićev. Baš ta odluka je u potpunosti usmjerila utakmicu na španjolsku stranu jer protiv takve reprezentacije nije jednostavno braniti se 11 na 11, a kamoli s igračem manje.

Uvođenje Jakića pun pogodak

Španjolci su na kraju ostvarili cilj i napustili Poljud s tri boda u džepu i iako nitko ne voli slaviti poraze, raspoloženje u hrvatskom kadru bilo je pozitivno. Pokazali su Vatreni puno bolje lice nego u prva tri kola Lige nacija, a imali su priliku čak i prekinuti nestvarni španjolski niz od 41 utakmice bez poraza.

S formacijom s Rujevice možda ne bi bilo ovako kvalitetno, Hrvatska je ovaj put imala bolju stabilnost u linijama, a puno je u tome pomoglo uvođenje Kristijana Jakića koji je mogao odgovoriti trkom i agresivnošću, onim što je protiv Engleske nedostajalo.

Jakić je tijekom karijere igrao i stopera i desnog beka, čak je i u reprezentaciji pokrivao u nekim susretima tu poziciju, međutim, njegovo primarno mjesto je u sredini terena kao osigurač kojem je glavni zadatak destrukcija.

Naporno je radio, puno pretrčao, ulazio u duele i zaustavljao španjolske napade. Hrvatska nije bila pasivna u fazi obrane i upravo je Jakić bio jedan od razloga toga. Španjolci nisu poput Engleza imali ogroman prostor u sredini terena te nisu mogli raditi što su željeli.

Samo se potvrdilo kako je danas jako teško biti konkurentan bez klasične šestice koja odrađuje onaj dio posla u sredini terena koji se često ne cijeni dovoljno.

Smjer za budućnost

I Zlatko Dalić često je govorio da se Hrvatska bez punog angažmana i maksimalne borbenosti ne može nositi s najboljim svjetskim reprezentacijama. Vidjelo se to i u ova tri kola Lige nacija. Ne može se reći da Hrvatska u Sevilli i na Rujevici nije željela i nije se borila, ali na Poljudu je to ipak bilo na jednoj višoj razini.

Englezi i Španjolci imaju ogroman kadar kvalitetnih igrača, Hrvatska im u tome ne može parirati, ali uvijek je pronalazila način kako se nositi s najvećima i stvarati im probleme. Baš susret na Poljudu jedan je od tih primjera, Vatreni su bili dobri, ali svi znamo da mogu bolje.

U Ligi nacija preostale su im još dvije utakmice, obaveza je osigurati treće mjesto i prvi pot u ždrijebu kvalifikacija za što će biti ključan domaći dvoboj protiv Češke. U njemu je Hrvatskoj dovoljan i bod.