Dan kada je vrijeme stalo

Hrvatski narod, nažalost, zna kako je to izgubiti velikog sportaša koji je u to vrijeme bio svojim najboljim igračkim godinama. Prerani odlazak Dražena Petrovića nikada nećemo zaboraviti kao niti onaj grozan osjećaj kada ste tek čuli tu tragičnu vijest. Zbog ovoga znamo kako su se osjećali Brazilci kada su ostali bez Ayrtona Senne i mogli smo suosjećati s njima.

Te kobne srijede 7. rujna, 2011. godine mogli smo suosjećati i sa Slovacima, Bjelorusima, Česima, Rusima, Kanađanima, Šveđanima, Latvijcima, Nijemcima, Ukrajincima...Nažalost, i Slovaci su izgubili jednog od svojih najcjenjenijih sportaša. Pavol Demitra se iste godine oprostio od reprezentativnog dresa i to na Svjetskom prvenstvu održanom upravo u Slovačkoj. Igrač koji je bio omiljen gdje god je igrao iza sebe je ostavio ženu i dvoje djece. Demitra je bio vrlo cijenjen i u NHL-u gdje je proveo 16 sezona. Uvijek je bio sjajan suigrač i svi igrači koji su dobili priliku igrati s njim su ga apostrofirali kao odličnog igrača, ali i još boljeg čovjeka.

I Bjelorusi će, također, zapamtiti tu srijedu. Oni su u ovoj nesreći ostali bez dugogodišnjeg kapetana reprezentacije i jednog od svojih najboljih igrača u povijesti, Ruslana Saleia. I Salei se dokazao u najjačoj ligi na svijetu gdje je odigrao 917 utakmica, uglavnom nastupajući za Anaheim Duckse. Prošle je sezone igrao za Detroit Red Wingse, a njegov dobar prijatelj, ruski reprezentativac, Pavel Dacjuk u spomen na Saleia je u predsezoni na dresu nosio njegov broj. Saleiu je ova prva utakmica sezone, koja se trebala odigrati u Minsku, trebala biti debitantska za momčad Lokomotiva kao i latvijskom reprezentativcu Karlisu Skrastinsu.

Česi su ostali bez čak trojice svojih reprezentativaca. Karel Rachunek, Jan Marek i Josef Vasiček također su otišli prerano. Šveđani su ostali bez svog vratara Štefana Liva, Nijemci bez Roberta Dietricha, Ukrajinci bez braniča Vitalija Anikejenka, a najveći su broj igrača izgubili Rusi.

Ruske mlade nade poput Danila Sobčenka, Maksima Šuvalova, Jurija Uričeva, Artema Jarčuka, Pavela Snurnicina te Sergeja Ostapčuka nisu praktički niti započeli svoju profesionalnu karijeru, a već su izgubili svoje živote. Majka Sergeja Ostapčuka je nakon saznanja o smrti svoga sina doživjela srčani udar te se tako ponovno susrela s njim na nebu. Nažalost, nećemo dobiti priliku vidjeti u kakve bi majstore izrasli ovi mladići.

Mihail Balandin, Marat Kalimulin, Pavel Trakanov, Gennadi Čurilov, Aleksander Kaljanin, Andrej Kirjukin, Nikita Kljukin, Ivan Tkačenko, Aleksander Vasjunov te Aleksandr Galimov su ostali ruski igrači koji su izgubili živote u ovoj nesreći. Galimov te jedan član posade Alexander Sizov su jedini preživjeli nesreću, no Galimov je podlegao ozljedama pet dana kasnije u moskovksoj bolnici. Sizov je ostao jedini preživjeli putnik.

Među poginulima su bili i svi članovi stručnog stožera. Glavni trener bio je Brad McCrimmon kojem je ovo trebao biti trenerski debi. Njegovi pomoćnici su bili Aleksander Karpotsjev i Igor Korolev, a u zrakoplovu su još bili terapeutisti Jevgenij Kunnov, Vječeslav Kuznjecov, Jurij Bakvalov i Aleksandr Beljajev. Bjelorus Nikolaj Krivonosov bio je kondicijski trener, a živote su izgubili i administrator Vladimir Piskunov, analitičar Jevgenij Sidorov te klupski liječnik Andrej Zimin. Dva su člana kluba ostala u Jaroslavlju te nisu krenuli na ovaj put, a to su trener vratara Jarmo Valtonen te 20-godišnji napadač Maksim Zjuzjakin.

Za nesreću se u medijima okrivljuju kapetan Andrej Solomencjev i kopilot Sergej Žuravljev jer je nakon službene istrage utvrđeno da su do tragedije dovele njihove odluke prilikom polijetanja. Naime, čini se da je jedan od njih dvojice počeo kočiti, a drugi pojačavati snagu motora što je dovelo do toga da se zrakoplov uspio odvojiti od zemlje na samo šest metara visine te je ubrzo udario u antenu, a nakon toga srušio u plamenu na obalu rijeke Volge.

Obiteljima žrtava vjerojatno i nije najvažnije tko je ili što dovelo do ove nesreće jer im nitko i ništa ne može vratiti njihove najmilije. Bivši klupski suigrači, bivši suigrači u reprezentaciji kao i velika većina NHL igrača dali su podršku svim obiteljima žrtava. Bivši klubovi nekih od ovih igrača su na svoj način odlučili oprostiti se od njih, a Pittsburgh Penguinsi i Washington Capitalsi su 13. listopada su donirali sav prihod od utakmice svim obiteljima žrtava. Idejni začetnici ove akcije bili su ruski reprezentativci Alex Ovečkin te Jevgenij Malkin.

Nakon što je predsjednik Lokomotiva Jurij Jakovljev odmah nakon nesreće objavio kako je tada bilo najbitnije pomoći obiteljima poginulih, uvrđeno je da klub neće potpisivati ugovore sa slobodnim igračima u KHL-u te da se ove sezone neće natjecati u KHL-u. Kasnije je složena momčad od nekih mlađih članova iz juniorske momčadi te se Lokomotiv već natječe u drugom razredu ruskog hokeja, VHL-u. Vodstvo KHL-a odlučilo je iduće sezone uvrstiti Lokomotiv odmah u doigravanje, a klubu je dopušteno dovesti i više od šest stranaca što je inače maksimalan broj stranaca u jednom klubu u KHL-u.

Kada se Lokomotiv napokon vrati u KHL to će biti veliki dan za svjetski hokej, ali i za sve ljubitelje hokeja na ledu iz cijelog svijeta. Igrači i članovi kluba koji su prerano napustili ovaj svijet nikada neće biti zaboravljeni, a mi možemo samo poželjeti - ne ponovilo se.